Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Subscribe to Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu feed
Updated: 4 hours 42 min ago

U organizaciji NSK započela trodnevna međunarodna konferencija o zaštiti kulturne baštine u kriznim uvjetima

Thu, 03/18/2021 - 11:29

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu danas je otvorena međunarodna virtualna konferencija Solidarnost u kulturi: zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima, koja se do 20. ožujka održava online na platformi Zoom u organizaciji Knjižnice. Konferenciju je prigodnim obraćanjem otvorila ministrica kulture i medija Republike Hrvatske dr. sc. Nina Obuljen Koržinek.

Prigodnim riječima sudionicima Konferencije obratile su se i glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević, predsjednica Programskog i Organizacijskog odbora Konferencije i voditeljica Odjela Zaštita i pohrana NSK dr. sc. Dragica Krstić te članica Programskog odbora Konferencije i arhivistica u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dr. sc. Tamara Štefanac.

Svečano otvorenje uveličao je Lidija Bajuk Quartet izvedbama pjesama Snočka sem senjala, Međimurski lepi dečki i Život mi je kakti noćka koje su dio bogatstva hrvatske glazbene baštine.

Na trodnevnoj Konferenciji sudjeluje gotovo 130 izlagača – stručnjaka iz područja zaštite materijalne kulturne baštine kao i stručnjaka iz područja sigurnosne politike i upravljanja civilnom zaštitom iz 21 zemlje te 500 sudionika iz cijelog svijeta. Među njima su predstavnici istaknutih ustanova i organizacija iz zemlje poput Etnografskog muzeja u Zagrebu, Instituta Andrija Štampar iz Zagreba, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Hrvatskog povijesnog muzeja, Hrvatskog konzervatorskog zavoda, Dubrovačkih knjižnica, Sveučilišta u Dubrovniku, Sveučilišta u Splitu, Hrvatskog državnog arhiva, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske te Grada Zagreba, kao i predstavnici svjetskih ustanova i organizacija poput UNESCO-a, Europe Nostre, Sveučilišta u Kaliforniji Los Angeles (UCLA), Međunarodnog centra za proučavanje očuvanja i restauracije kulturne baštine (ICCROM), Međunarodnog vijeća za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS), Sveučilišta u São Paulu, Kongresne knjižnice u SAD-u te svjetski priznati stručnjaci iz Francuske, Švicarske, Ujedinjenog Kraljevstva, Italije, Brazila, Novog Zelanda, Španjolske i drugih zemalja. U sklopu Konferencije održat će se i četiri radionice te okrugli stol o uključivanju volontera u očuvanje kulturne baštine.

Konferencija je odgovor organizatora na suvremene prijetnje očuvanju kulturne baštine – poput razornih potresa koji su pogodili Hrvatsku, pandemije koronavirusa i drugih globalnih prijetnji koje upozoravaju na nužnost uspostavljanja sveobuhvatno planiranog sustava zaštite kulturne baštine i potrebu umrežavanja i razvijanja solidarne mreže ustanova u kulturi.

Glavni partner Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pri organizaciji Konferencije je Europska komisija, dok su ostali partneri Hrvatski državni arhiv, Etnografski muzej, Hrvatski nacionalni komitet Međunarodnog vijeća muzeja (ICOM), Hrvatska grupa Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela (IIC), Laboratorij za radijacijsku kemiju i dozimetriju Instituta Ruđer Bošković, Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku te Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba. Potporu organizaciji Konferencije pružilo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, a pokrovitelj je Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO.

Više informacija o Konferenciji dostupno je na njezinoj mrežnoj stranici http://hpcc.nsk.hr/.

 

The post U organizaciji NSK započela trodnevna međunarodna konferencija o zaštiti kulturne baštine u kriznim uvjetima appeared first on .

Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 17. ožujka 2021.

Wed, 03/17/2021 - 12:07

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– PROČELNIK PODRUČNOG UREDA – HRVATSKI ZAVOD ZA KNJIŽNIČARSTVO
– DIPLOMIRANI KNJIŽNIČAR ZA KNJIŽNIČNO-INFORMACIJSKI SUSTAV U HRVATSKOM ZAVODU ZA KNJIŽNIČARSTVO
– RUKOVODITELJ ODSJEKA FINANCIJSKI I RAČUNOVODSTVENI POSLOVI
– DIPLOMIRANI KNJIŽNIČAR U ODJELU KORISNIČKE SLUŽBE
– DIPLOMIRANI KNJIŽNIČAR U ODJELU KORISNIČKE SLUŽBE
– DIPLOMIRANI KNJIŽNIČAR U ODJELU OBRADA
– KNJIŽNIČAR U ODJELU OBRADA
– VIŠI STRUČNI SAVJETNIK – PROGRAMER U ODJELU IT
– SPECIJALIST – ZA ANALITIKU PODATAKA I INFORMATIČKU PODRŠKU U ODJELU IT
– STRUČNI SAVJETNIK ZA FINANCIJSKE I RAČUNOVODSTVENE POSLOVE U ODSJEKU FINANCIJE I RAČUNOVODSTVO
– POMOĆNI KNJIŽNIČAR U ODJELU KORISNIČKE SLUŽBE
– POMOĆNI KNJIŽNIČAR U ODJELU ZAŠTITA I POHRANA
– POMOĆNI KNJIŽNIČAR U ODJELU NABAVA I IZGRADNJA ZBIRKI
– KNJIGOVEŽA U ODJELU ZAŠTITA I POHRANA
– NAMJEŠTENIK – RM IV. VRSTE NA POSLOVIMA ČIŠĆENJA U ODJELU ZAJEDNIČKI POSLOVI – ODSJEK ODRŽAVANJE.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 17. ožujka 2021. appeared first on .

„Ljerko, srce moje, ti si lutka mala…“ – uz obljetnicu smrti Antuna Gustava Matoša

Wed, 03/17/2021 - 06:00

Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta;
Kesteni pred kućom duhu tvom su meta.
Još je deset karnevala do tvog bala.

Ti se čudiš dušo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta
Još ne sniva, kako zbore zrela ljeta.
Gledaš me ko grle. Misliš — to je šala.

Al će doći veče, kad ćeš, ko Elvira,
Don Huanâ sita i lažnih kavalira,
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.

Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.

(Djevojčici mjesto igračke)

Čitajući stihove jedne od najljepših pjesama o čaroliji djetinjstva, prisjećamo se znamenitoga hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša. Bez njegova stvaralaštva na prijelazu stoljeća, hrvatska književnost ne bi bila onakva kakvu je danas poznajemo. Smatra se da ju je Matoš pokrenuo iz razdoblja mirovanja i uveo u okruženje svjetske pisane riječi.

Antun Gustav Matoš rođen je 13. lipnja 1873. godine u Tovarniku u zapadnome Srijemu. S dvije godine preselio je s roditeljima u Zagreb gdje je njegov otac radio kao učitelj, a poslije i kao orguljaš u crkvi sv. Marka. U Zagrebu je pohađao pučku školu i Gornjogradsku gimnaziju. Kao zanimljivost vrijedi spomenuti kako je u gimnaziji pao sedmi razred, s negativnim ocjenama iz propedeutike, fizike i hrvatskoga jezika. Uz redovitu školu, pohađao je i satove violončela.

Nakon završene gimnazije u Beču se upisuje na Vojni veterinarski fakultet. Zbog loših rezultata izgubio je novčanu potporu te je morao napustiti studij i vratiti se u Zagreb. U časopisu Vienac 1892. godine objavljuje svoju novelu Moć savjesti, koja se smatra početkom razdoblja moderne. Iste godine odlazi u vojsku, ali već sljedeće bježi iz vojske, prvo u Srbiju (Beograd), a zatim u Pariz, 1899. godine. U Beogradu živi boemski, svira u kazališnome orkestru kao čelist, piše za novine književne kritike i bavi se književnim radom. Ondje započinje svoju feljtonističku, esejističku i kritičarsku djelatnost.

Nakon Beograda i kraćega zadržavanja u Münchenu i Beču odlazi u Ženevu. Iz Ženeve putuje u Pariz, živeći na rubu bijede. Pariz ga je privukao jer je u to doba bio središte europskoga kulturnog života. Tu se susreće s književnim djelima i piscima koji će utjecati na njegov rad. Upoznat će se s djelima Poa, Baudelairea i Gautiera.

Godine 1908. vraća se u Zagreb, nakon što su ga austrougarske vlasti pomilovale. Po povratku polaže ispite za učitelja Više pučke škole, ali nigdje ne uspijeva dobiti stalan posao. Kao 40-godišnjak u Italiji bezuspješno pokušava liječiti rak grla i uha. Preminuo je 17. ožujka 1914. godine u Zagrebu. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.

Pripovjedački Matošev opus (Iverje, Novo iverje, Umorne priče) sadrži široku panoramu tema i motiva. Tematski se može podijeliti na novele s nacionalnom tematikom (Kip domovine leta 188*, Nekad bilo sad se spominjalo i dr.) i novele s kozmopolitskim temama i neobičnim likovima (Cvijet s raskršća, Camao, Miš, Balkon, Iglasto čeljade i dr.). Matoš je jedan od najboljih hrvatskih putopisaca. Pišući o svojim putovanjima, služi se uglavnom impresionističko-asocijativnom metodom (Oko Lobora).

Antun Gustav Matoš počeo je pisati i objavljivati pjesme dosta kasno – približno 1906. godine. Napisao ih je osamdesetak, a skupljene su i tiskane u zbirci Pjesme, tek 1923. godine, nakon pjesnikove smrti, a dostupna je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bile su prava novost u onodobnoj hrvatskoj književnosti, donoseći pjesničko iskustvo francuskoga simbolizma, posebno u području glazbenosti riječi i stihova. U njima je ostvarena ogledna strogost sonetnoga stiha, ali i začudnost pjesničke riječi oslobođene dotadašnje tradicije. Među sonetima nekoliko ih je antologijske vrijednosti (Utjeha kose, Nokturno, Djevojčici mjesto igračke, 1909). Njegovi pjesnički učenici – Ljubo Wiesner i Tin Ujević – nastavili su, svaki na svoj način, tragom učitelja.

Matoš je tvorac hrvatske impresionističke i stilističke kritike, ističući dojam, impresiju kao temeljno polazište u kritičarskome radu. Pisao je o najznamenitijim ličnostima suvremene hrvatske lirike, i to o Vidriću, Domjaniću, Begoviću i Kranjčeviću.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu stotu je obljetnicu smrti Antuna Gustava Matoša obilježila brojnim događanjima, uključujući predstavljanje Virtualne zbirke djela Antuna Gustava Matoša i kampanju Matoš i ja za promicanje vrijednosti Matoševih djela, njihovo čitanje te izgradnju virtualne zbirke.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se dio njegove rukopisne ostavštine, uključujući pjesme Bajaderin sonet, Maćuhica i Živa smrt, dio korespondencije, kritički osvrt Lirska šetnja te feljton Literatura i skandali.

U Knjižnici su pohranjeni i Matoševi Ogledi iz 1905., kao i zbirka Pjesme iz 1923. godine.

Nakon Matoševe smrti brojne novine i časopisi dostupni na Portalu starih novina i časopisa, uključujući Jutarnji list, pisali su o njem i njegovu stvaralaštvu.

Danas njegovo ime nose brojne ulice, škole, knjižnice, knjižare, nakladničke kuće te kulturna društva. Matoš na klupi Ivana Kožarića, nakon Zagreba i Siska, od veljače 2014. godine, poticajem Udruge AMCA (Društvo bivših studenata hrvatskih sveučilišta) u Parizu, promatra šetače i život gradića Issy les Moulineaux pokraj Pariza.

Nitko u hrvatskoj prozi nije pisao ljepše, zvučnije, ekspresivnije od njega.

(Ivo Frangeš)

Izvor naslovne fotografije: Darko Čižmek, 2014.

 

 

The post „Ljerko, srce moje, ti si lutka mala…“ – uz obljetnicu smrti Antuna Gustava Matoša appeared first on .

Lijepa naša domovino!

Sun, 03/14/2021 - 06:00

Lěpa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dědovino,
Da bi vazda čestna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina! (…)

Na današnji dan 14. ožujka 1835. godine, u desetome broju prvoga hrvatskog kulturnog i književnoga časopisa Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka, koji od 1836. godine izlazi pod imenom Danica ilirska, objavljena je pjesma Horvatska domovina Antuna Mihanovića.

Od 14 strofa, koliko ih je zagrebački pravnik i jedan od pjesnika hrvatskoga narodnog preporoda Antun Mihanović zapisao, prva, druga, pretposljednja i posljednja postaju temelj današnje himne Lijepa naša domovino.

Nije posve sigurno tko je skladao glazbu,  no uvriježilo se mišljenje da je to bio hrvatski časnik u austrougarskoj vojsci i glazbeni amater Josip Runjanin. Runjanin je kao kadet služio u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini, pod zapovjedništvom pukovnika Josipa Jelačića, te se zato smatra da je popijevka tamo skladana.

Do danas nije otkriven izvornik napjeva, poznat je samo zapis koji je 1861. godine navodno zabilježio pjevački pedagog Vatroslav Lichtenegger, prema pjevanju svojih učenika.

Savez hrvatskih pjevačkih društava 1907. godine Hrvatskomu je saboru podnio predstavku glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme Lijepa naša domovino hrvatskom himnom. No, Lijepa naša domovino prvi je put službeno proglašena hrvatskom državnom himnom tek točkom četiri prvoga ustavnog amandmana od 29. veljače 1972. godine. Status hrvatske državne himne potvrđen joj je i u Ustavu Republike Hrvatske 1990. godine.

Više pojedinosti o tijeku događaja od prve objave u Danici do stvaranja himne te o prigodama i mjestima na kojima se izvodila Mihanovićeva pjesma Horvatska domovina dostupno je na Portalu starih novina i časopisa kao i na portalu Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Lijepa naša domovino! appeared first on .

Sjećanje na Petra Hektorovića

Sat, 03/13/2021 - 06:00

Sve se je, bratjo mâ, zbilo ča smo htili.
Dobro smo hodili po moru duboku,
zdravo se vratili k našemu otoku.
Vi ste pripivali, bugarili dosti,
dostojni ste hvali za vaše kriposti.
Gdi su sad vitezi, od kih pripivaste,
vojvode i knezi kojih spominaste?
Na svit jih sada nî, jedva se ime njih
zna, reć bi je u sni kakono ljudi svih.
Kud oni pojdoše i mi ćemo iti,
i gdi svi dojdoše mi ćemo prispiti…

(Ribanje i ribarsko prigovaranje Treti dan)

Na današnji dan 13. ožujka 1572. godine preminuo je Petar Hektorović, hrvatski pjesnik i erudit, autor djela Ribanje i ribarsko prigovaranje.

Uz ime Petra Hektorovića i njegovo djelo Ribanje i ribarsko prigovaranje gotovo se uvijek spominje Tvrdalj. Što je Tvrdalj?

Ja, Petar Hektorović, sin Marina, gradio sam ovu kuću za uporabu svoju i svojih prijatelja…

S morske strane to je jaka utvrda koja je branila njegove stanovnike od Turaka i gusara. Ulazeći u Tvrdalj, vidio se je prostrani ljetnikovac s ribnjakom i perivojem. Polača i dvor Tvrdalj, u Starome Gradu na Hvaru, bio je ponos Petra Hektorovića. Zdanje je, uz pomoć svojih nacrta, gradio sam pjesnik, a služilo mu je za zaštitu obitelji i pučana. Graditelj i pjesnik ponosio se svojim ljetnikovcem i zato mu je prijatelj iz Dubrovnika poslao čemprese i oleandre koji su ures Hektorovićeva doma. Sve do kraja života pjesnik se brinuo oko Tvrdlja i sa zadovoljstvom govorio i pisao o njem.

U kući gdje je pjesnik promišljao vječnost, i danas se može osluhnuti radost ovozemaljske prolaznosti…

Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika Petar Hektorović rodio se u gradu Hvaru (neki tvrde u Starome Gradu) 1487. godine. O njegovu djetinjstvu i mladosti malo nam je poznato. U mladosti je Petar Hektorović pisao ljubavnu poeziju, no od njegove mladenačke lirike nije se ništa sačuvalo. Bio je splitski učenik, koji se pripremao za graditeljsko zvanje. Osim što je dobro znao i pisao pjesme i na latinskome, bio je glazbeno nadaren. Kao i mnogi hrvatski humanistički pjesnici Hektorović piše pjesničke poslanice, dopisujući se s prijateljima i književnicima u drugim dijelovima Hrvatske, iznoseći u njima mnoštvo podataka o svojem životu, radu i svjetonazoru. Njegovao je prijateljstva i često spominje prijatelje – Mikšu Pelegrinovića, Jeronima Brtučevića, Nikolu Nalješkovića i Mavra Vetranovića, sve književnike svojega vremena. Osim toga, družio se i s pučanima i bio im vrlo blizak.

Jedan nadnevak u njegovu životu treba posebno istaknuti, a to je 1568. godina, kada je u Mlecima objavljeno Ribanje i ribarsko prigovaranje. Međutim, djelo je nastalo mnogo prije, negdje 1556. ili 1557. godine.

Što je pjesnika nadahnulo, što mu je dalo povoda da napiše jedno od najpoznatijih djela hrvatske književnosti?

U želji da se oslobodi napetosti oko gradnje ljetnikovca i utvrde, a u isto vrijeme i da se odmori, pjesnik se sprema i odlazi na izlet i ribarenje. Ribanje je poslanica-putopis (neki je nazivaju i ribarskom eklogom) koja se sastoji od tri dijela. Sve što je doživio za vrijeme toga trodnevnog putovanja snažno je djelovalo na Hektorovića i nadahnulo ga napisati književno djelo kojemu je u hrvatskoj književnosti pripalo jedno od najbitnijih mjesta. Na put je krenuo u društvu ribara Nikole Zeta i Paskoja Debelje.

Hektorović daje stvaran prikaz putovanja, opisuje ljepotu prirode i zavičaja, pripovijeda o događajima koji su se njemu i njegovim suputnicima na putu događali. Pjesnik često citira razgovore svojih suputnika, priprostih ribara, navodeći po istini, kako sam tvrdi, njihove mudre izreke. Hektorović je brižljivo zabilježio i pjesme koje su ribari putem pjevali – to su dvije bugarštice (bugarštica – balada o Marku Kraljeviću i bratu mu Andrijašu te bugarštica o Radoslavu Siverincu) i tri kratke pjesmice, zdravice što ih ribari pjevaju izmjenično (Naš gospodin poljem jizdi i Majka mu je lipo ime dala).

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 70 zapisa o njegovim djelima. U Knjižnici se čuva i vrijedno izdanje Ribanja i ribarskoga prigovaranja iz 1568. godine. Družba Braća Hrvatskoga zmaja darovala je 13. lipnja 2001. godine Knjižnici dio Hektorovićeve oporuke na talijanskome jeziku na listu pergamenta.

U sklopu Digitalne zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koja sadrži digitaliziranu građu Akademijinih istraživačkih jedinica i Akademijine Knjižnice, digitaliziran je i u cijelosti dostupan spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje.

Ribanje i ribarsko prigovaranje epski je spjev koji je Hektorović posvetio svojemu prijatelju, hrvatskomu vlastelinu Jeronimu Bartučeviću.

Kulturno, povijesno, jezikoslovno, ali i pjesničko značenje Hektorovićeva djela, a uz to i ljubav prema rodnome kraju i čovjeku, sve nas više upućuje na čitanje Ribanja i ribarskoga prigovaranja.

Zato ti dam znati da sam ja veliku pomnju stavil ispisati izvjesnom vitezu onomu i dati na znanje sve ribanje moje i vas put moj pravom istinom onako, kakav je bio, ne priloživ jednu rič najmanju.

The post Sjećanje na Petra Hektorovića appeared first on .

Otvorene prijave za Noć knjige 2021.

Thu, 03/11/2021 - 09:07

U petak 23. travnja održat će se jubilarna, deseta Noć knjige. Povod manifestaciji su Svjetski dan knjige i autorskih prava (23. travnja) te Dan hrvatske knjige (22. travnja), a ovaj put njezin je okvir Godina čitanja, proglašena odlukom Vlade Republike Hrvatske.

Svi zainteresirani pozvani su 23. travnja, u dnevnim ili večernjim satima, održati prigodan program kojem će u središtu biti upravo knjiga. Prilikom planiranja treba voditi brigu o aktualnoj epidemiološkoj situaciji i propisanim mjerama, koje će odrediti hoće li događanje biti smješteno u fizički ili virtualni prostor.

Svi koji planiraju programe u Noći knjige 2021., mogu ih prijaviti do 9. travnja putem prijavnice koja je dostupna na internetskoj stranici Noći knjige. Prije same prijave, poželjno je proučiti kratke upute kako prijaviti programe i riješiti probleme s kojima se prijavitelj može susresti.

Podsjećamo, u nastojanju da odgovore na aktualni trenutak, organizatori Noći knjige odlučili su Noć knjige 2021. tematski posvetiti ljekovitoj moći knjiga – u razdobljima društvenih i intimnih kriza, kada im se okrećemo tražeći odgovor na pitanja koja nas muče. Katkad će odgovori koje u njima pronađemo biti utješni, katkad uznemirujući, a neki će sigurno i duboko protresti naša temeljna uvjerenja.

Veliki Fjodor Mihajlovič Dostojevski, kojem ove godine proslavljamo 200. obljetnicu rođenja i 140. obljetnicu smrti, u baštinu nam je ostavio sljedeću misao: Kada je bogatstvo izgubljeno – ništa nije izgubljeno, kada je zdravlje izgubljeno – skoro sve je izgubljeno. Mogu li nam, i kako, knjige pomoći u održavanju zdravlja pojedinca i društva? Koje bismo knjige kao lijek „prepisali“ sebi i drugima – i zašto? Može li se svakom vremenu preporučiti neka knjiga kao lijek? Koju bismo literaturu ponudili kao spas vremenu u kojem danas živimo?

Organizatori Noći knjige su: Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Knjižnice grada Zagreba, Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA, portal za knjigu i kulturu Moderna vremena Info, Knjižni blok – Inicijativa za knjigu te Hrvatska udruga školskih knjižničara, a manifestaciju će i ovaj put podržati Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Hrvatska gospodarska komora i Grad Zagreb.

The post Otvorene prijave za Noć knjige 2021. appeared first on .

„Kad se male ruke slože, sve se može!“– uz obljetnicu rođenja Mate Lovraka

Mon, 03/08/2021 - 06:00

… Vlak je opet pred bijelim tunelom. Izađoše opet sretno! Tako nekoliko puta. Zabavljaju se đaci. Svi su na prozorima dugog i prostranog vagona. Promatraju stroj na zavojima i vagone na mjesečini. Vagoni su osvijetljeni jasnim svjetlom, koje pada kroz prozore na snijeg u dugim pločama. Vagoni i stroj obučeni su u snijeg. Ledene svijeće vise po rubovima kao čipke. Opet fićuk stroja. Vlak najvećom snagom jurnu i zabi se u snježni nanos. (…)

Čarolija putovanja vlakom teško se može u potpunosti dočarati, a kada još u sebi krije najdraže nam priče iz knjiga i filmova, doživljaj je neprocjenjiv. Čitajući ulomak iz romana Vlak u snijegu, prisjećamo se omiljenoga pisca našega djetinjstva Mate Lovraka.

Sjećate li se Vlaka u snijegu i Družbe Pere Kvržice? To su priče uz koje su mnogi odrasli i koje imaju nevjerojatnu sposobnost da nas u djeliću sekunde vrate u djetinjstvo.

Iako su Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice Lovrakova najbolja i najpriznatija djela, onomu tko želi bolje upoznati pisca, treba posegnuti i za drugim njegovim djelima. Dok se u nekim knjigama stalno druži s djecom, u drugima se vraća u svoje djetinjstvo i mladenaštvo.

Hrvatski književnik Mato Lovrak rodio se 8. ožujka 1899. godine u Velikome Grđevcu pokraj Bjelovara. Pohađao je nižu bjelovarsku gimnaziju, u kojoj je jednu godinu ponavljao zbog negativne ocjene iz hrvatskoga jezika. Potom je završio učiteljsku školu u Zagrebu i 35 godina radio kao učitelj u selima i gradićima sjeverozapadne Hrvatske. Ne čudi stoga što su glavni likovi njegovih romana djeca, a sredine seoske. U jednome razgovoru Lovrak je rekao: Uvijek govorim da ne proživi lijepo djetinjstvo onaj koji kao dijete, bosonog ne trčka slobodno po širokim travnjacima.

Počeo je pisati u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, kada u hrvatskoj književnosti prevladavaju realističke stilske tendencije, i to novele za odrasle. Mato Lovrak pripadao je onoj skupini književnika koji su socijalna načela držali bitnijim mjerilima vrijednosti književnoga djela nego estetska.

Godine 1933. objavio je dva svoja najbolja romana. Riječ je o Djeci Velikog Sela, romanu kojem je poslije dao naslov Vlak u snijegu i Družbi Peri Kvržice. U njima se djeca, pod prevladavajućom idejom kolektivizacije, udružuju da bi učinila neko dobro. Svladavajući teškoće, unutrašnje i vanjske otpore, družba se zajedničkim djelovanjem potvrđuje i moralno. Lovrak je svoju poetiku utemeljio na konvencionalnim sredstvima. Fabule su utemeljene na životnoj zbilji i ukorijenjene u realnost dječjega svijeta, s naglašenim socijalnim, humanističkim i optimističnim odrednicama. Rečenica mu je kratka, jezik jednostavan i usklađen s dječjom vizijom svijeta. Nije stoga čudno što su ta dva romana postala i vrlo dobra filmska ostvarenja, a u hrvatsku su književnost za djecu unijela nov model romana kakav najmlađi i danas rado čitaju.

Od njegovih djela treba još spomenuti Neprijatelj br. 1, Divlji dječak, Devetorica Hrabrih, Dječak konzul, Sretna Zemlja i dr. Možemo reći da je Mato Lovrak bio pisac hrvatske dječje realistične pripovijetke i dječjega realističnog romana.

Iako Matu Lovraka pamtimo kao omiljenoga autora svojega djetinjstva, on, međutim, nije bio samo pisac za djecu. Napisao je i veliki autobiografski ciklus koji se završava knjigom Uzvišeno zvanje. Prvi dio ovoga autobiografskog ciklusa bila je knjiga Slamnati krovovi u kojoj je opisao svoje djetinjstvo, zatim roman Gimnazijalac u kojem je opisao svoje školovanje, a u trećem dijelu nazvanom Preparandist opisao je školovanje u učiteljskoj školi.

Zalaganjem obitelji Mate Lovraka, ovaj četvrti, dosad neobjavljeni dio, u kojem saznajemo kako je bilo biti mladim učiteljem u Hrvatskoj prije Drugoga svjetskog rata, pronalazi put do čitatelja. Ovo je djelo intimna i dirljiva ispovijed čovjeka koji je svoj život posvetio drugima, stvarajući od njih dobre ljude.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 290 zapisa o njegovim djelima.

U zagrebačkome Školskom muzeju postoji soba Mate Lovraka, ali isto tako i u Osnovnoj školi Mate Lovraka u Velikome Grđevcu u kojima se čuva uspomena na književnika koji je ostavio vidljive tragove u hrvatskoj književnosti za djecu. Na njegovoj literaturi učili su brojni naraštaji hrvatskih učenika jer je to literatura koja se ne smije zaobići.

I književna nagrada Mato Lovrak potvrđuje njegovu vrijednost.

Na pitanje što je za njega najdragocjenije u vlastitome književnom djelu Lovrak je odgovorio: Ona poglavlja koja meni samom za vrijeme pisanja izmame suze na oči, životnu vedrinu, smijeh ili protest i poticaj na borbu, jer to me hrabri da izdržim do kraja svojih mogućnosti.

Mato Lovrak umro je 13. ožujka 1974. godine u Zagrebu kao jedna od onih osoba koja je zaista zaslužila svoje mjesto u čuvenome društvu najvećih književnika s ovih prostora koji su svojim djelima zadužili sve nas koji smo poslije došli.

The post „Kad se male ruke slože, sve se može!“– uz obljetnicu rođenja Mate Lovraka appeared first on .

U dubokoj beskonačnosti tražila je svoju glazbu… – sjećanje na prvu hrvatsku skladateljicu Doru Pejačević

Fri, 03/05/2021 - 06:00

Zapravo sam samo tjelesno ovdje, sve što u sebi osjećam kao življenje i doživljavanje lebdi iznad prisutnoga i vidljivoga i u nekoj dubokoj i lijepoj beskonačnosti vidim u zrcalu svoga osjećanja pokretačke snage u liku ljubljenih bića i tisuće sjećanja izranja poput vodencvjetova na glatkoj površini jezera. U tu beskonačnost osjećaje slijede i misli i tamo promišljam svoje najbolje, jer sve što je dobro i veliko izrasta iz ljubavi. Odlebdjevši u taj najnevidljiviji svijet najosobnije unutarnjosti, postajem tek tada posvema svoje Ja, i to Ja, koje se tada u toj nebeski dalekoj skrovitosti osjeća previše ispunjeno sobom samim, traži izraz, traži odterećenje od toga visokog duševnog pritiska, koji je sam po sebi neka vrsta oduševljenja – i to se oslobođenje ostvaruje kada nastaje skladba!

Kada bi riječi bile glazba, onda bi upravo naveden Dorin citat bio najvjerniji nenotni zapis njezine glazbe…

Dora Pejačević, kći hrvatskoga bana, grofa Teodora Pejačevića i mađarske barunice Lille Vay de Vaya, rođena je 10. rujna 1885. godine u Budimpešti. Glazbom se počela baviti kao djevojčica, uz pomoć poznatoga mađarskog orguljaša Károlya Noszede koji je ljeti dolazio u Našice, u kojima je provela prve godine života.

Kada se obitelj zbog banske obveze Dorina oca preselila u Zagreb, ona je nastavila privatno školovanje kod nastavnikâ glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda (Cirila Juneka, Dragutina Kaisera i Vaclava Humla). Nakon što su shvatili kako Dori glazba znači puno više od razbibrige aristokratskih djevojaka, uoči Prvoga svjetskog rata roditelji su je poslali na usavršavanje u Dresden. No, ona nigdje nije neprekinuto učila glazbu dulje vrijeme, što dovodi do zaključka da je umnogome samouka, a umjetnički je talent prije svega razvijala kontaktima s istaknutim umjetnicima – pijanisticom Alice Ripper, likovnom umjetnicom Clarom Rilke-Westhoff, književnicom Anette Kolb, R. M. Rilkeom, Karlom Krausom i drugim znamenitim pripadnicima europske kulturne scene toga doba.

Čitala je Wildea, Ibsena, Dostojevskoga, Manna, Schopenhauera, Rilkea, Kierkegaarda, Krausa i Nietzschea, čija je djela, između ostalih, zabilježila u svojem, uistinu, zadivljujućem dnevniku pročitanih knjiga.

Često je putovala u velika europska središta poput Budimpešte, Münchena, Praga i Beča, u kojima je znala boraviti duže vrijeme. Voljela je putovati, ali se uvijek vraćala u dvorac obitelji Pejačević u Našicama, gdje je u tišini parka, jezera, paviljona i prirode tražila nadahnuće za svoj stvaralački rad. Posljednje godine života, od udaje za austrijskoga časnika Ottomara Lumbea 1921., do smrti 1923. godine, provela je uglavnom u Münchenu, gdje je i umrla.

U jesen 1922. godine, kada je očekivala svoje prvo dijete, Dora Pejačević napisala je suprugu znakovito oproštajno pismo, u kojem je naslutila svoju smrt. Umrla je iznenada 5. ožujka 1923. godine od posljedica sepse, nekoliko tjedana nakon što je rodila dječaka Thea, za kojega je tražila slobodu i širinu odgoja, mogućnost umjetničke izobrazbe i neovisnost o roditeljima i obitelji. Iza sebe je ostavila popis želja u Dnevniku pročitanih knjiga kao i skice za glazbena djela. Sahranjena je u Našicama, u grobnici obitelji Pejačević.

Neka Bog dade da Ti naše dijete (ako bih Ti ga ostavila) bude na radost — da postane istinski, otvoren, velik Čovjek; — utri mu putove, no ne sprječavaj ga nikad da spozna patnju, koja oplemenjuje dušu, jer samo će tako postati čovjekom. Pusti ga da se razvije poput biljke, a ako bi posjedovao velik talent, pruži mu sve što može služiti njegovu poticanju; prije svega — daj mu slobodu, tamo gdje je bude zahtijevalo. Jer zbog ovisnosti o roditeljima, rođacima, slama se mnoga nadarenost — to znam iz vlastitog iskustva — i zato postupaj jednako bude li se radilo o djevojčici ili dječaku; svaki talent, svaki genij, zahtijeva podjednak obzir — spol tu ne smije doći u pitanje.

Tijekom života, osim u Hrvatskoj, njezina su djela vrlo često izvođena u inozemstvu, i to u Londonu, Dresdenu, Budimpešti, Stockholmu, Beču, Münchenu i dr., u interpretaciji glasovitih svjetskih glazbenika njezina doba, kao što su pijanisti Walther Bachmann, Svetislav Stančić i Alice Ripper, violinisti Joan Manén, Václav Huml i Zlatko Baloković, dirigenti Oskar Nedbal i Edwin Lindner te ansambli Thomán trio, Hrvatski gudački kvartet, Zagrebačka filharmonija, Wiener Tonkünstlerorchester i Dresdenska filharmonija.

Ostavila je bogat opus od 58 djela, od kojih mnoga nisu objavljena, ali se čuvaju njihovi rukopisi.

Dio njezine bogate ostavštine čuva se u i Hrvatskome glazbenom zavodu.

O njezinoj popularnosti svjedoči i velik broj članaka u novinama i časopisima koji su o njoj napisani, a na Portalu starih časopisa dostupan je članak u časopisu Sveta Cecilija iz siječnja 1944. godine.

Dorin život iznimno zanima ne samo stručnjake već i širu publiku, a osobito se na poseban način doživljava njezino posljednje počivalište uz Kapelu, okruženo šumom vjetra u brezama.

… U šapatu vjetra, u šumoru breza,
svijaju se nježno dvije bijele ruke,
dok, sasvim polako slavonska princeza
prelazi u glazbu, u svjetlost i zvuke.
Ovu tužnu priču o nesretnoj Dori
nosio je vjetar kroz slavonske ravni
i ostade zapis na brezovoj kori
kao vječni spomen, kao spomen davni…

(Anto Gardaš – Zapis na brezovoj kori)

The post U dubokoj beskonačnosti tražila je svoju glazbu… – sjećanje na prvu hrvatsku skladateljicu Doru Pejačević appeared first on .

Odabrane najljepše oblikovane hrvatske knjige objavljene u 2020. godini

Thu, 03/04/2021 - 09:37

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu zaključila je natječaj Hrvatska lijepa knjiga za 2020. godinu, koji je raspisala na poziv Zaklade Stiftung Buchkunst radi odabira najljepše oblikovanih hrvatskih knjiga za međunarodni natječaj Best Book Design from all over the World te za izložbu Book Art International.

Na natječaj je pristiglo rekordnih 210 izdanja, od kojih je ocjenjivački sud, u čijemu su sastavu bili akademski slikar – grafičar i akademski snimatelj Luka Gusić, akademski slikar – grafičar Danijel Srdarev, izv. prof. dr. sc. Nives Tomašević te viša kustosica Maja Karić, djelatnica Grafičke zbirke NSK, izabrao njih 18 (koje navodimo abecednim redom):

ARS ET VIRTUS. Croatia-Hungary: 800 years of shared cultural heritage
Autori: Marina Bagarić, Dragan Damjanović, Petra Vugrinec et al
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Studio Bilić_Müller
Nakladnik: Galerija Klovićevi dvori

Cetinjski rukopis
Autor: Branko Čegec
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Božidarka Brnas
Nakladnik: Meandar media d.o.o.

Dalma od tisuću kamenčića
Autorica: Silvija Šesto
Ilustratorica: Hana Tintor
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Nina Ivanović
Nakladnik: Semafora

Divlje i tvoje
Autorica: Olja Savičević Ivančević
Dizajn/Grafičko oblikovanje/Ilustracije: Danijel Žeželj
Nakladnik: Fraktura

Glasgow
Autor: Thanos Gogos
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Nikša Eršek
Ilustrator: Efthimios Gallos
Nakladnik: Sandorf

Heimweh / Domotužje
Autor: Herman Hesse
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Danijela Karlica-Žilić
Ilustrator: Caspar David
Nakladnik: Školska knjiga

Kućni duhovi
Autorica: Dubravka Ugrešić
Ilustratorica: Ana Kovačić
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Ivana Borovnjak
Nakladnik: Umjetnička organizacija Oaza

MADE IN: Crafts and Design Narratives
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Ivana Borovnjak, Ana Marija Poljanec
Nakladnici: OAZA, MUO, MAO, Nova Iskra, Mikser, Werkraum Bregenzerwald

Mama, mogu sama!
Autor: Dino Pešut
Ilustratorica: Catalina Jaramillo Quijano
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Nina Bačun i Roberta Bratović
Nakladnik: Umjetnička organizacija Oaza

Muha u ateljeu Ivana Kožarića
Autorica: Sanja Lovrenčić
Ilustrator: Dominik Vuković
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Ivana Čukelj i Korina Zbukvić
Nakladnici: Mala zvona i Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Nasmijati psa i sedam novih priča
Autorica: Olja Savičević Ivančević
Ilustrator: Dunja Janković
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Nikša Eršek
Nakladnik: Sandorf

Predi predi hći moja, Vodič za djecu
Autorica: Mirjana Margetić
Ilustrator: Marko Cerovac
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Tina Erman Popović – Lastik studio
Nakladnik: Etnografski muzej Istre/Museo etnograico dell’Istria

Sinagoge – Studije o arhitekturi sinagoga u Hrvatskoj / Studies on the architecture of synagogues in Croatia
Autor: Zlatko Karač
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Nedeljko Špoljar
Nakladnici: UPI-2M PLUS, Arhitektonski fakultet Zagreb

Sinovi, kćeri
Autorica: Ivana Bodrožić
Dizajn/Grafičko oblikovanje/Ilustracije: Ivana Pamuković
Nakladnik: Corto Literary d.o.o, Hermes naklada

Slikar u kazalištu – Zlatko Kauzlarić Atač
Autor: Martina Petranović
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Mario Aničić
Nakladnici: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – HAZU, Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti – ULUPUH

Svjetlana i sni o letu
Autor: Dominik Vuković
Ilustrator: Dominik Vuković
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Ivana Čukelj i Korina Zbukvić
Nakladnik: Mala zvona

The Collegiate Church of St Blaise in Dubrovnik
Autori: grupa autora
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Franjo Kiš
Ilustratori: Ivan Tenšek, Ivana Valjato Vrus, Davor Zuljan
Nakladnici: ArTresor naklada, Dubrovačka biskupija, Zborna crkva sv. Vlaha, Institut za povijest umjetnosti

Vošicki
Autor: Marko Gregur
Dizajn/Grafičko oblikovanje/Ilustracije: Jasna Goreta
Nakladnik: Hena com

 

Sajam u Leipzigu zbog epidemiološke situacije ove se godine neće održati, no natječaj Best Book Design from all over the World bit će upriličen te će međunarodni ocjenjivački sud odabrati najljepše oblikovane knjige svijeta, za što će se natjecati i knjige hrvatskih nakladnika.

Nakon međunarodnog natječaja Best Book Design from all over the World i izlaganja na sajmu u Frankfurtu u okviru izložbe Book Art International, odabrane knjige postat će dio fonda Njemačkog muzeja za knjigu i pismo (Deutsches Buch- und Schriftmuseum) u Leipzigu, koji djeluje u sklopu Njemačke nacionalne knjižnice (Die Deutsche Bibliothek).

 

Iako ćemo 2020. pamtiti uglavnom po lošem: pandemiji, potresu, gubitcima u gospodarstvenom sektoru, nakladnički sektor, unatoč tom teškom vremenu za gospodarstvo, uspio se održati. Veseli činjenica da je natječaj pristiglo čak 210 knjiga, od kojih je odabrano 18.

Pri odabiru smo vodili računa o žanrovskim specifičnostima i kategorijama izdanja, te odabrane knjige predstavljaju najuspjelije likovne monografije, dječje knjige, opreme romana i eseja, publicistike i povijesnih romana.

Kod izbora vodili smo se tim da ne ponavljamo tipološka rješenje poznata iz prošlogodišnjih izbora, a u odabiru smo vrednovali prvenstveno cjelokupni izgled knjige, uključujući tipografiju, dizajn korica i prijelom.

izv. prof. dr. sc. Nives Tomašević

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Odabrane najljepše oblikovane hrvatske knjige objavljene u 2020. godini appeared first on .

Citat 1. ožujka 2021.

Mon, 03/01/2021 - 09:07

Naime, iza rešetaka, uz petrolejku, sjedeći na slamnjači gladna i žedna sama samcata, podlegla sam – strasti pisanja!

The post Citat 1. ožujka 2021. appeared first on .

U prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu privremeno pohranjena vrijedna građa iz fakultetske knjižnice u Petrinji

Fri, 02/26/2021 - 14:14

U prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 25. veljače 2021. godine privremeno je pohranjena vrijedna građa iz Knjižnice Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek u Petrinji. Zgrada Odsjeka, a samim time i prostor Knjižnice, u potresu su pretrpjeli znatna oštećenja i do njihove obnove vrijedna građa će se zaštiti te čuvati u prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Ova vrijedna građa, kao i ostala oštećena građa iz knjižnice u Petrinji, restaurirat će se u Odjelu Zaštita i pohrana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te potom pohraniti na sigurno.

Udruga IIC – Hrvatska grupa / IIC – Croatian Group organizirala je na poticaj dr. sc. Dragice Krstić, članice Udruge te voditeljice Odjela Zaštita i pohrana, dana 13. veljače 2021. trijažu građe u petrinjskoj knjižnici. U trijaži je sudjelovala grupa volontera, uglavnom iz redova djelatnika Odjela Zaštita i pohrana.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu uputila je poziv svim knjižnicama oštećenim u potresu da se za privremenu pohranu ugrožene građe mogu obratiti savjetnicama za pojedine vrste knjižnica u Hrvatskom zavodu za knjižničarstvo, koje su u suradnji s Odjelom Zaštita i pohrana organizirale prihvat i privremeni smještaj građe oštećene u potresu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, u skladu s mjerama suzbijanja širenja bolesti COVID-19. Tako se oštećenim knjižnicama te kolegicama i kolegama knjižničarima nastoji pružiti konkretna pomoć i moralna podrška u kriznim situacijama potresa i pandemije.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post U prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu privremeno pohranjena vrijedna građa iz fakultetske knjižnice u Petrinji appeared first on .

Noć knjige 2021.

Thu, 02/25/2021 - 08:15

U petak 23. travnja održat će se jubilarna, deseta Noć knjige. Povod ovoj manifestaciji su Svjetski dan knjige i autorskih prava (23. travnja) te Dan hrvatske knjige (22. travnja), a ovaj put njezin je okvir Godina čitanja, proglašena odlukom Vlade Republike Hrvatske.

U nastojanju da odgovore na aktualni trenutak, organizatori Noći knjige odlučili su Noć knjige 2021. tematski posvetiti ljekovitoj moći knjiga – u razdobljima društvenih i intimnih kriza, kada im se okrećemo tražeći odgovor na pitanja koja nas muče. Katkad će odgovori koje u njima pronađemo biti utješni, katkad uznemirujući, a neki će sigurno i duboko protresti naša temeljna uvjerenja.

Veliki Fjodor Mihajlovič Dostojevski, kojem ove godine proslavljamo 200. obljetnicu rođenja i 140. obljetnicu smrti, u baštinu nam je ostavio sljedeću misao: Kada je bogatstvo izgubljeno – ništa nije izgubljeno, kada je zdravlje izgubljeno – skoro sve je izgubljeno. Mogu li nam, i kako, knjige pomoći u održavanju zdravlja pojedinca i društva? Koje bismo knjige kao lijek „prepisali“ sebi i drugima – i zašto? Može li se svakom vremenu preporučiti neka knjiga kao lijek? Koju bismo literaturu ponudili kao spas vremenu u kojem danas živimo?

Svi zainteresirani pozvani su 23. travnja, u dnevnim ili večernjim satima, održati prigodan program kojem će u središtu biti upravo knjiga. Prilikom planiranja treba voditi brigu o aktualnoj epidemiološkoj situaciji i propisanim mjerama, koje će odrediti hoće li događanje biti smješteno u fizički ili virtualni prostor.

Programi Noći knjige 2021. moći će se prijaviti od 8. ožujka do 9. travnja putem prijavnice koja će biti dostupna na internetskoj stranici Noći knjige.

Organizatori Noći knjige su: Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Knjižnice grada Zagreba, Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA, portal za knjigu i kulturu Moderna vremena Info, Knjižni blok – Inicijativa za knjigu te Hrvatska udruga školskih knjižničara, a manifestaciju će i ovaj put podržati Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Hrvatska gospodarska komora i Grad Zagreb.

The post Noć knjige 2021. appeared first on .

Počele prijave za sudjelovanje na međunarodnoj virtualnoj konferenciji „Solidarity in culture: Heritage protection under conditions of crisis“

Wed, 02/24/2021 - 12:16

Počele su prijave za sudjelovanje na međunarodnoj virtualnoj konferenciji Solidarity in culture: Heritage protection under conditions of crisis, a prijaviti se može preko registracijske poveznice koja je dostupna na mrežnoj stranici Konferencije.

Konferencija će se održati od 18. do 20. ožujka 2021. godine u organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Za sudjelovanje na Konferenciji ne naplaćuje se kotizacija.

Na službenoj stranici Konferencije dostupan je preliminarni program kao i ostale informacije povezane s organizacijom Konferencije.

Konferencijski program sastoji se 18 plenarnih i pozvanih izlaganja, 28 prijavljenih izlaganja, 18 prijavljenih posterskih izlaganja, četiri radionice te jednoga okruglog stola. Predstavit će se načini rada u području sektora kulture, rezultati istraživanja te stečena iskustva u području očuvanja kulturne baštine u kriznim situacijama.

Glavni partner Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pri organizaciji Konferencije je Europska komisija, dok su ostali partneri Hrvatski državni arhiv, Etnografski muzej, Hrvatski nacionalni komitet Međunarodnoga vijeća muzeja (ICOM), Hrvatska grupa Međunarodnoga instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela (IIC)Laboratorij za radijacijsku kemiju i dozimetriju Instituta Ruđer Bošković, Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku te Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba.

Potporu organizaciji Konferencije pružilo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, a pokrovitelj je Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO. Medijski su pokrovitelji novine Večernji list i časopis Zaštita. Program se ostvaruje u Godini čitanja koju je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. prosinca 2020. godine proglasila na prijedlog Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Uzimajući u obzir nedavne razorne potrese koji su pogodili Zagreb i okolicu kao i područje Banovine te ostale suvremene globalne prijetnje koje upozoravaju na nužnost uspostavljanja sveobuhvatno planiranoga sustava zaštite kulturne baštine i potrebu umrežavanja i razvijanja solidarne mreže ustanova u kulturi, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu krenula je u organizaciju ove međunarodne konferencije. Svrha je Konferencije naglasiti potrebu za osmišljavanjem integriranoga, uključivoga i promišljenoga pristupa zaštiti kulturne baštine, tematizirati aspekte unutarsektorske i međusektorske suradnje te promicati suradnju i solidarnost među ustanovama u kulturi u kontekstu zaštite kulturne baštine.

Više pojedinosti o Konferenciji.

 

The post Počele prijave za sudjelovanje na međunarodnoj virtualnoj konferenciji „Solidarity in culture: Heritage protection under conditions of crisis“ appeared first on .

„Nema rastanka, nema smrti…“ – u spomen na Juru Kaštelana

Wed, 02/24/2021 - 08:37

Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje,
Svejedno.

I na klisurama orlovi te prate
i u vodama i među zvijezdama.

Ne mogu rastaviti oči,
izvori koji istom moru gledaju.

Nema rastanka
Nema smrti.

Ako osluškujem vjetar
čujem tvoj glas.

Ako u smrt gledam
čujem tvoju pjesmu.

(Rastanak)

Čitajući pjesmu Rastanak, prisjećamo se hrvatskoga književnika Jure Kaštelana.

Hrvatski pjesnik i književnik Jure Kaštelan rodio se 18. prosinca 1919. godine u Zakučcu pokraj Omiša. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Splitu, a od 1938. godine studirao je jezike i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Godine 1940. objavljuje u vlastitoj nakladi, s ilustracijama Ede Murtića, svoju prvu zbirku pjesama Crveni konj. U Drugome svjetskom ratu sudjeluje u obrani domovine kao pristaša lijevih snaga. Poslije rata nastavlja silom prekinuti studij te obavlja niz uredničkih i književničkih dužnosti. Doktorirao je 1955. godine disertacijom o lirici Antuna Gustava Matoša. Od 1949. godine radi najprije kao asistent, zatim kao docent pa profesor teorije književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Nekoliko je godina boravio u Parizu, gdje na Sorbonni djeluje kao lektor hrvatskoga jezika. Na Odsjeku za kroatistiku dugi je niz godina bio predstojnik Katedre za teoriju književnosti. Nakon umirovljenja 1980. godine postao je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Smrt ga je zatekla na mjestu ravnatelja Instituta za književnost i teatrologiju HAZU.
Jure Kaštelan za sobom je ostavio šest izvornih zbiraka pjesama većega ili manjega opsega, i to Crveni konj (1940.), Pijetao na krovu (1950.), Biti ili ne (1955.), Malo kamena i puno snova (1957.), Otvorena pjesma (1976.) i Divlje oko (1978.) te niz razasutih pjesama u poetsko-grafičkim mapama što ih je, mahom kao bibliofilska izdanja, bio objavio zajedno s prijateljima slikarima: Skoplje u tvojim očima (1964.) i Zavjet za Epetion (1984.) s Edom Murtićem, Rbine sna tlapi jave (1979.) i Okrenut moru (1986.) s Franom Parom te Sve plavo nebeski plavo (1989.) s Matkom Trebotićem. Tijekom dvadeset godina objavljeno mu je i petnaestak knjiga izabranih pjesama, od kojih je najpotpunija 148. knjiga niza Pet stoljeća hrvatske književnosti. Sabrana djela u četiri knjige (u redakciji priređivača i ovoga izdanja) objavljena su mu između 1999. i 2004. godine u nakladi Globus.
Objavio je Jure Kaštelan i knjigu priča Čudo i smrt (1961.) te tri drame, prvo objavljene kao radijske prilagodbe, i to Pijesak i pjena (1958.), I da i ne (1962.) te Prozor (1972.). Kao znanstvenik napisao je monografske studije Lirika A. G. Matoša (1957.) te Približavanje, prolegomena za liriku A. B. Šimića (1970.). Napisao je i znatan broj studija, eseja i članaka, kao npr. o Dregutinu Tadijanoviću, Ivanu Goranu Kovačiću, Dobriši Cesariću, Edi Murtiću i Otonu Glihi te o likovnome pokretu Exat i dr. Prevodio je s francuskoga i ruskoga, potkraj života osobito sa starogrčkoga jezika. Uredivši niz izdanja, objavio je i prvu poslijeratnu knjigu Tina Ujevića, Rukovet (1950.). Neprolazne su i njegove zasluge za objavljivanje standardne hrvatske Biblije iz 1967. godine.
Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor. Za života su mu još dodijeljene nagrade, kao što su Nagrada grada Zagreba, Goranov vijenac i Avnojeva nagrada.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne književnosti u Zagrebu dostupno je približno 260 zapisa o njegovim djelima.

Jure Kaštelan bio je osoba koja je u sebi sjedinjavala umjetnika riječi, sveučilišnoga profesora i marljiva javnog djelatnika. Temeljna oznaka njegova pjesništva mogla bi glasiti: poeta doctus, učeni pjesnik.

Jedan od posljednjih stihova Jure Kaštelana glasi: „San sam usnio, jedini znak koji ostavljam.“ Pjesnik je stalno sanjao, maštao i vjerovao u bolje, ali kada toga nije vidio, upirao je svoj pogled prema zvijezdama i vječnosti…

Hrvatski književnik Jure Kaštelan preminuo je shrvan neizlječivom bolešću u Zagrebu 24. veljače 1990. godine, u osvit stvaranja hrvatske države koju je toliko priželjkivao.

Jure Kaštelan cijeloga je života govorio o sebi preko svojih stihova, a otkako ga više nema među živima, o njem govore samo njegove pjesme.

Posmrtni ostatci pjesnika Jure Kaštelana našli su svoj počinak u tihoj mirogojskoj nekropoli, ali njegova lirska duša vječno će ostati na kamenoj kosi Mosora, gdje će mu bure i kiše pjevati uspavanku…

Samo sunce, sunce, sunce
i galebovi svrate u letu
u tvoj san
na kamenoj kosi Mosora.

O vjetrovi, vjetrovi, vjetrovi,
samo vjetrovi znaju toplinu tvojih obraza,
dah
i disanje trava u vrtačama.

Bure i kiše
pjevaju ti uspavanku
bure i kiše.

Samo sunce, sunce, sunce
i galebovi svrate u letu
u tvoj san
na kamenoj kosi Mosora.

(San u kamenu)

The post „Nema rastanka, nema smrti…“ – u spomen na Juru Kaštelana appeared first on .

Svečano obilježen Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 2021.

Tue, 02/23/2021 - 13:17

Svečanom proslavom održanom 22. veljače 2021. godine obilježen je Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu uz prigodno obraćanje predsjednika Vlade Republike Hrvatske mr. sc. Andreja Plenkovića, izlaganje glavne ravnateljice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanke Stričević, dodjelu Nagrada i priznanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za 2020. godinu i prigodni umjetnički program posvećen Godini čitanja u Republici Hrvatskoj.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica odavno je prepoznala najuspješnije mehanizme u provođenju svoje vizije, a važna je i njezina uloga središnje matične knjižnice. Osim nadzorne, razvojne i komunikacijske uloge prema svojim korisnicima, jedna je od karika u lancu u kojoj je visoka razina stručnosti rezultirala dobro organiziranim i uspješnim sustavom knjižnica u Hrvatskoj, a u kontekstu razvoja hrvatske kulture i njezinom strateškom pozicioniranju u ukupnom razvoju naše domovine, pozicija knjižnica i knjižničarstva svakako je jedan od glavnih prioriteta“, rekao je u svojem obraćanju predsjednik Vlade Republike Hrvatske mr. sc. Andrej Plenković, posebno istaknuvši i značaj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u oblikovanju kulturnoga i intelektualnoga života Hrvatske te jačanju hrvatske nacionalne baštine kao i njezino povezivanje sa suvremenim i svakodnevnim životom.

U svojem izlaganju glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević osvrnula se na, za Knjižnicu, izazovnu 2020. godinu obilježenu pandemijom koronavirusa te je najavila novo strateško razdoblje Knjižnice.

I dalje ćemo nastojati na dobrim projektima okupljati i knjižnice i sve one koji mogu pridonijeti humanizaciji društva i boljitku naših građana. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu postavili smo zajedničke ciljeve, a što je još važnije, načela i temeljne vrijednosti kojima se vodimo i koja ugrađujemo u strategiju razvoja za razdoblje od 2021. do 2026. godine, a to su izvrsnost, inovativnost i kreativnost, vjerodostojnost i pouzdanost, otvorenost i suradnja te profesionalnost i etičnost. Na tim ćemo polazištima razvijati djelatnost Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u budućnosti“, istaknula je glavna ravnateljica Knjižnice.

U sklopu programa svečane proslave Dana Knjižnice proglašeni su i dobitnici Nagrade i priznanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za 2020. godinu. Nagrada djelatniku Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za 2020. godinu dodijeljena je višemu konzervatoru tehničaru u Odjelu Zaštita i pohrana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Darku Čižmeku. Nagrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu fizičkoj osobi za 2020. godinu uručena je knjižničarskoj savjetnici dr. sc. Ljiljani Sabljak, a dodijeljena su i dva posebna priznanja.

Posebno priznanje za dugogodišnju uspješnu suradnju u potpori razvoju nacionalnih informacijskih i digitalnih knjižničnih sustava i usluga dobio je Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu. Priznanje je uz prigodnu zahvalu preuzeo ravnatelj Srca dr. sc. Zoran Bekić. Radi usklađivanja aktivnosti na provođenju mjera sigurnosti i zaštite ljudi, građe i prostora u uvjetima pandemije bolesti COVID-19 i potresa posebno priznanje dodijeljeno je Kriznomu stožeru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu utemeljenomu 13. ožujka 2020. godine u čijem su sastavu, uz glavnu ravnateljicu Knjižnice, djelatnici Knjižnice Sandi Antonac, Mirjana Draženović Angelovski, Sandra Đurica, Miro Grgić, Tomislav Horvatin, Tatjana Marincel Borković, Marko Orešković, Igor Palašti, Gordana Radočaj, Tomislav Tomašić i Suzana Ulipi.

Svečanost obilježavanja Dana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu uveličali su i djelatnici Knjižnice Nada Mihaljević, dr. sc. Željka Lovrenčić, Antonija Filipeti, Tomislav Čop Stevo Leskarac i Tomica Vrbanc recitacijom pjesama znamenitih hrvatskih književnika.

Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prvi je put održan i u virtualnome okruženju uz izravan prijenos svečanoga programa održanoga u glavnome predvorju Knjižnice na stranici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu na Facebooku.

U programu svečane proslave Dana Knjižnice nazočili su ministrica kulture i medija Republike Hrvatske dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, ministar znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske prof. dr. sc. Radovan Fuchs, rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Damir Boras i drugi gosti, a prigodne čestitke djelatnicima Knjižnice videoporukom uputili su i ravnatelji nekoliko inozemnih nacionalnih knjižnica.

Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu obilježava se u spomen na dan kada je 1483. godine dovršeno remek-djelo glagoljaškoga tiskarstva i prva hrvatska tiskana knjiga Misal po zakonu rimskoga dvora.

Uz svoj Dan, Knjižnica je ove godine obilježila i 414. obljetnicu svojega postojanja.

The post Svečano obilježen Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 2021. appeared first on .

Poziv za prijavu izlaganja za Deseti festival hrvatskih digitalizacijskih projekata

Mon, 02/22/2021 - 09:54

Deseti festival hrvatskih digitalizacijskih projekata, skup posvećen digitalizaciji kulturne i znanstvene baštine, sustavima za upravljanje digitalnom građom, digitalnim proizvodima i uslugama te predstavljanju digitalizacijskih projekata, održat će se virtualno 6. i 7. svibnja 2021. godine u organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Središnja je tema ovogodišnjega Festivala digitalno objedinjavanje građe i podataka te izgradnja suradničkih sustava kao simbolički naglasak obljetničkoga D-festa kojim se želi istaknuti i njegova uloga u razvoju i promidžbi digitalizacije građe u Republici Hrvatskoj.

Teme Desetoga festivala hrvatskih digitalizacijskih projekata

  • Digitalno objedinjavanje
  • Suradnički informacijski sustavi digitalne kulturne i znanstvene baštine
  • Digitalizacija kulturne i znanstvene baštine
  • Zaštita i očuvanje digitalne baštine
  • Autorskopravni aspekti korištenja digitalne građe
  • Interpretacija digitalne kulturne i znanstvene baštine
  • Predstavljanje provedenoga projekta digitalizacije ili digitalnoga proizvoda.

 Prijave izlaganja

Izlaganja se prijavljuju preko mrežne stranice D-festa.
Formati izlaganja: izlaganje i izlaganje na posteru.
Rok je za prijavu izlaganja do 28. ožujka 2021. godine.
Autori će o prihvaćanju izlaganja biti obaviješteni do 2. travnja 2021. godine.

Pojedinosti o Desetome festivalu hrvatskih digitalizacijskih projekata.

The post Poziv za prijavu izlaganja za Deseti festival hrvatskih digitalizacijskih projekata appeared first on .

„Jeziče hrvatski, jedino si ti neumrli!“ – u povodu Međunarodnoga dana materinskoga jezika

Sun, 02/21/2021 - 02:00

Rekli su mi, da Te zaboravim.
– Ja te nisam zaboravio.
Rekli su mi, da si ružan.
– Ja im nisam vjerovao.
Rekli su mi, da nisi hrvatski.
– Ja to nisam priznao.
Donosili su zakone, da Ti ime promijene.
– Ja ga nisam mijenjao.
Donosili su zakone, da Ti se ime briše.
– Ja sam ga pisao.
Kada su Te čupali iz zemlje,
– Ja sam Te sadio u srce.
Kad si gorio u plamenu,
– Ja sam gorio s Tobom.
Kad su Tebe mučili,
– I ja sam bio mučen.
Kada su rekli, da si mrtav,
– Ja sam vjerovao u Tvoje uskrsnuće.
Kuda god sam hodao,
– Vidio sam te u bojama cvijeća.
Ako je daždilo,
– Vidio sam te u dijademu duge.
u razgovoru sa slapovima
hrvatskih potoka, rijeka, jezera i mora.
Slušao sam Tvoje riječi
Od milijuna hrvatskih pokojnika.
Jeziče hrvatski, jedino si ti neumrli!

(Zvonimir Bartolić – Razgovor s duhom hrvatskog jezika)

Svake godine 21. veljače podsjetimo se na važnost jezika koji zovemo materinskim. Riječ je o jeziku kojim bismo trebali moći izraziti najširi raspon vlastitih misli, najnježnije nijanse svojih emocija i sl. Materinskim jezikom služimo se najbolje i najpreciznije jer je u nas usađen od naših početaka.

Svjestan njegove važnosti, UNESCO je 1999. godine donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika, želeći nas podsjetiti na obvezu očuvanja vlastitoga jezika, ali i jezične raznolikosti na sveopćoj razini. Izumiranje koje prijeti brojnim jezicima širom svijeta prijetnja je i svijetu u cjelini, zbog bogatstva koje se tako gubi u nepovrat. Danas na svijetu postoji više od 7000 živućih jezika, a prema istraživanjima UNICEF-a polovici od tih jezika prijeti izumiranje.

Važnost toga Dana potvrđena je 2001. aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini UNESCO-a. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u 5. članku piše: … svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebice na materinskom jeziku… Od tada se svake godine slavi u svijetu Međunarodni dan materinskoga jezika kao jedan od zajedničkih simbola ravnopravnosti svih naroda.

Od 2015. godine kampanja kojom se promiče materinski jezik provodi se i na internetu tijekom veljače. Svrha je kampanje uključivanje šire zajednice u promicanje materinskoga jezika i širenje poruke o važnosti očuvanja jezika i kulture svakoga naroda.

Jezik je najveći dar koji čovjek ima, on potvrđuje ljudski identitet, a u njem je sadržana prošlost i budućnost. Koliko god je jezik povezan s ljudskom prošlošću, on je povezan i sa sadašnjošću i budućnošću. Moramo se brinuti o materinskome jeziku i sačuvati ga jer odlaskom posljednjega govornika nekoga jezika nestaje i jezik.

Ići stazama jezične kulture nije teško.
Dovoljno je samo krenuti prema njezinu vrhuncu i svaki dan načiniti bar jedan korak u osvajanju neizmjernih izražajnih mogućnosti hrvatskoga jezika.

(Stjepan Babić)

 

The post „Jeziče hrvatski, jedino si ti neumrli!“ – u povodu Međunarodnoga dana materinskoga jezika appeared first on .

„Ti ne znaš da je pola mene ostalo s tobom da te prati“ – sjećanje na pjesnika ljubavi

Fri, 02/19/2021 - 08:03

Dušo moja, i kada krenem
tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.

(Dušo moja)

Čitajući stihove jedne od najljepših ljubavnih pjesama hrvatskoga pjesništva, prisjećamo se Zvonimira Goloba, umjetnika pjesničke riječi, prevoditelja, antologičara, esejista i šansonijera. Njegovo ime nosi književna nagrada koja se dodjeljuje od 2003. godine kao i Festival neobjavljene ljubavne poezije koji se održava od 2009. godine. U Krapini se svake godine organizira i Festival hrvatske šansone Zvonimir Golob.

Zvonimir Golob rodio se u Koprivnici 19. veljače 1927. godine. Studirao je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, s kojega je izbačen 1948. godine, zbog druženja s tada osuđivanim Tinom Ujevićem. No, ta ga okolnost nije zaustavila na putu koji mu je talentom očito bio zacrtan. Kao profesionalni književnik i prevoditelj afirmirao se i preko časopisa Krugovi, kojemu je bio jedan od utemeljitelja. Objavio je desetak zbiraka poezije, koje svjedoče o njegovu postupnom poetskom sazrijevanju, ali i smjeni suvremenih tendencija u pjesništvu. Uz Irenu Vrkljan i Mariju Čudinu, predstavnik je nadrealizma u hrvatskome pjesništvu. Zbirka Elegije iz 1963. godine po mnogočem je prijelomna i osobita u njegovu opusu. Objavio ju je približno na polovici svojega životnog vijeka, i ona ga je konačno usmjerila prema ljubavnoj poeziji, koja mu je uskoro postala zaštitnim znakom. Te iste godine s nekoliko kolega utemeljuje i Studio 64, iz kojega će se razviti Zagrebačka škola šansone. Pisanje, ali i skladanje šansona, utjecat će na poetski izraz u njegovim kasnijim zbirkama. Dobru suradnju ostvario je s bardom hrvatske poezije i šansone Arsenom Dedićem, koji je bio izvođač brojnih Golobovih stihova. Jedno je od najvrjedijih svjedočanstava te suradnje album Dedić Golob, snimljen 1977. godine, gdje tekst i glazbu svih pjesama potpisuje naš obljetničar.

Sklonost prema poeziji i pisanoj riječi pokazivao je i u drugim područjima svojega djelovanja. Priredio je antologiju hrvatske ljubavne poezije Gorki med, izbor iz češke i slovačke poezije Milovanja prije sna te leksikon Suvremeni pisci Hrvatske s Alojzom Majetićem. Jedan je od istaknutijih i svakako ponajboljih prevoditelja inozemne poezije na hrvatski jezik.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 270 zapisa o njegovim djelima.

Istaknuti hrvatski književnik Zvonimir Golob preminuo je 1. lipnja 1997. godine u Zagrebu.

… Poezija se piše kad postoji potreba da sačuvamo vlastiti život. (…)

(Zvonimir Golob)

The post „Ti ne znaš da je pola mene ostalo s tobom da te prati“ – sjećanje na pjesnika ljubavi appeared first on .

Vraćanje posuđenih knjiga bez zakasnine u povodu Dana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

Wed, 02/17/2021 - 08:19

U povodu obilježavanja Dana Knjižnice, knjige posuđene u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu mogu se vratiti bez plaćanja zakasnine od 22. do 24. veljače 2021. godine.

Knjige se vraćaju na pult na kojem su bile posuđene, odnosno na ulaznoj razini te u čitaonicama na trećem i četvrtome katu.

The post Vraćanje posuđenih knjiga bez zakasnine u povodu Dana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu appeared first on .

Svečanost obilježavanja Dana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 2021. godine

Tue, 02/16/2021 - 10:04

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u ponedjeljak 22. veljače 2021. godine u 12 sati prigodnim programom obilježit će Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu zbog pandemije koronavirusa prvi će se put održati u virtualnome okruženju uz izravan prijenos svečanoga programa na stranici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu na Facebooku.

Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Za­grebu tradicionalno se obilježava 22. veljače, u spomen na dan kada je 1483. godine otisnuta prva hrvatska tiskana knjiga Misal po zakonu rimskoga dvora. Kao logotip Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu odabrano je slovo uglate glagoljice Iže (transliterirano latiničko „i“), a preuzeto je upravo iz Misala, najstarijega prvotiska na hrvatskome jeziku.

Ova je inkunabula prva europska knjiga koja nije tiskana latiničnim slovima, već na hrvatskome jeziku i pismu. Misal je otisnut na Dan Katedre sv. Petra, koji se od IV. stoljeća obilježava 22. veljače, kao znak jedinstva Crkve sazidane na apostolu Petru. Točno mjesto tiskanja i nakladnik Misala nisu utvrđeni.

Misal je tiskan na glagoljici, pismu srednjovjekovne Hrvatske, prisutnomu od 9. ili 10. stoljeća. Korištena je novija uglata glagoljica, koja se razvila iz starije, oble glagoljice, a često se naziva i ustavnom glagoljicom zbog uspravnih i odvojenih slova, što daje dojam svečanoga pisma, prikladnoga za liturgijske kodekse.

Danas je sačuvano samo 11 nepotpunih primjeraka Misala, od čega se šest nalazi u Hrvatskoj, a pet u inozemstvu. Dva primjerka mogu se pogledati u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, dva se nalaze u Samostanu franjevaca trećoredaca na zagrebačkome Ksaveru, jedan u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu te jedan u Knjižnici Dominikanskoga samostana Bola na Braču. Ostali primjerci čuvaju se u Vatikanskoj knjižnici u Rimu, Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, Nacionalnoj knjižnici u Sankt Petersburgu i Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču.

Na portalu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Glagoljica.hr može se pogledati i digitalizirano izdanje Misala po zakonu rimskoga dvora kao i druga vrijedna glagoljaška djela.

Vrijednim i predanim prikupljanjem, čuvanjem i promidžbom pisanoga i tiskanoga kulturnog dobra kao i uspješnim odgovorima na izazove koje pred nas predstavlja digitalno doba, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu potvrdila se kao središnje mjesto hrvatske kulture, znanosti i obrazovanja.

Knjižnica će ovogodišnjim Danom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu obilježiti i 414. obljetnicu svojega postojanja.

 

The post Svečanost obilježavanja Dana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 2021. godine appeared first on .

Paginacija