| Sažetak | Ako prihvatimo koncept održivog razvoja kao cilj razvoja i održivost kao razvojni kriterij, onda su odgoj i obrazovanje za održivi razvoj mehanizmi u postizanju održivog razvoja, odnosno socijetalni alat koji može pomoći u stvaranju održive budućnosti.
Teorijska analiza ukazala je kako su u postizanju održive budućnosti nužne promjene i rekonceptualizacija obrazovanja. Međutim, time se otvaraju mnogostruka pitanja, a odgovor na njih nije jednostavan i nikako ne može biti jednoznačan te zahtjeva holističko promišljanje. Neka od pitanja koja se otvaraju i zahtijevaju odgovor su: Kako postići konsenzus o održivom razvoju kao temeljnom cilju? Kako potaknuti proces promjena? Koji su mehanizmi kojima se može potaknuti promjena? Tko je odgovoran za promicanje i implementaciju obrazovanja za održivi razvoj/održivost? Kako ponovno osmisliti kurikulum? Koji su sadržaji održivosti? Kako podučavati održivost? Kako istraživati održivost i kako na temelju dobivenih spoznaja podučavati održivost?
Jedan od mogućih odgovora je model integracije održivosti u obrazovanje (Sterling, 2004 b.), jer se radi o cjelovitom promišljanju i pristupu obrazovanju, gdje održivost nije samo dodatak postojećim strukturama i kurikulumima već implicira promjenu fundamentalne epistemologije u našoj kulturi kao i obrazovnim mišljenjima i praksama. I drugi autori naglašavaju kako nam je u postizanju održivog razvoja potrebna nova (akademska) profesionalna kultura i novi načini doživljavanja realnosti.
Uloga visokoškolskih institucija u istraživanju i promociji održivog razvoja, odnosno obrazovanja za održivi razvoj, evidentno je ključna jer se istovremeno radi o edukaciji ljudi koji će uskoro donositi nove razvojne odluke, ali i o edukaciji ljudi koji će sami uskoro educirati mlađe naraštaje. Sveučilišta su oduvijek bila generatori i diseminatori znanja, a danas ih je potrebno podsjetiti na odgovornost koju nose. Analiza je pokazala kako je održivost, odnosno implementacija održivog razvoja na sveučilištima, važna za sve djelatnosti: nastavu, istraživanje, djelovanje u zajednici i upravljanje institucijom. Zato bi, kad je riječ o održivom razvoju/održivosti, svako sveučilište sebi trebalo postaviti tri temeljna pitanja:
1. Zašto bismo se trebali uključiti?, 2. Što možemo napraviti?, i
3. Kako to organizirati? (van Weenen, 2000).
Predmet istraživanja Sveučilište i održivi razvoj: analiza pretpostavki uspješne implementacije u akademske djelatnosti su stavovi sveučilišnih nastavnika i studenata Sveučilišta u Rijeci spram obrazovanja za održivi razvoj i utvrđivanje uvjeta za pokretanje i implementaciju obrazovanja za održivi razvoj u temeljne akademske djelatnosti.
Cilj istraživanja bio je ispitati razumijevanje koncepta održivog razvoja, spremnost sveučilišnih nastavnika, prepreke i modele implementacije obrazovanja za održivi razvoj kroz temeljne akademske djelatnosti. Usporedo s navedenim, kao cilj istraživanja također je ispitano razumijevanje koncepta i spremnost studenata da uče o održivosti.
Rezultati istraživanja stavova sveučilišnih nastavnika pokazuju da 85 posto ispitanika prihvaća najzastupljeniju definiciju održivog razvoja, onu koju je ponudila Bruntland komisija 1987. godine. Međutim, drugi pokazatelji upućuju na nedovoljno cjelovito, ograničeno razumijevanje problematike održivosti u dijelu populacije sveučilišnih nastavnika pa se može zaključiti kako su nastavnici zapravo podijeljeni u stavovima prema konceptu održivog razvoja. Što se tiče stavova studenata, deskriptivni pokazatelji ukazuju da studenti raspolažu respektabilnim spoznajama, veći dio njih pravilno razumije problematiku održivosti, odnosno, u načelu prihvaća koncept održivosti i prepoznaje da je implementacija ideje održivog razvoja moguća jedino uz duboku promjenu vrijednosti i političkih koncepata (59%). Međutim, generalno valja zaključiti kako studenti zapravo nemaju formirano mišljenje o načinima na koje se može postići održivi razvoj, odnosno skloniji su rješenja razvoja u budućnosti tražiti unutar postojećeg modela, više nego što percipiraju kako je potreban sasvim drugačiji model gospodarskog razvoja. Pritom studentice i studenti viših godina studija imaju pozitivniji stav spram problematike održivosti, odnosno češće ga prihvaćaju i pravilno definiraju, nego ispitanici muškog spola i studenti s prve godine studija.
Kako uvođenje obrazovanja za održivi razvoj u programsku djelatnost sustava obrazovanja i sveučilišta ima sva obilježja inovacije, u istraživanju se željelo doći do podataka o mišljenju nastavnika i studenata o tome tko je odgovoran za njegovo promicanje i implementaciju. Moglo se očekivati, kad je riječ o iniciranju i odgovornosti za implementaciju novih sadržaja u sustav obrazovanja, da će ispitanici prioritet odgovornosti staviti pred odgojnoobrazovne institucije. Međutim, prema mišljenju sveučilišnih nastavnika i studenata Sveučilišta u Rijeci tome nije tako. Nastavnici prvenstveno ističu ulogu ministarstava i medija, a tek na 3. mjestu naglašavaju ulogu škola (47,8%), dok se uloga visokog obrazovanja našla tek na 7. mjestu. I kada je riječ o stavovima studenata, uloga obrazovnih institucija navedena je tek na 4. (škole), odnosno 5. mjestu (visoko školstvo), a podjednako kao i nastavnici, studenti na prvom mjestu ističu ulogu ministarstava. Odgovor na pitanje zašto su ispitanici tako slabo procijenili utjecaj obrazovnih institucija u promicanju i implementaciji obrazovanja za održivi razvoj moguće je tražiti u razumijevanju nesamostalnog položaja i snažnog centralističkog odlučivanja u sustavu obrazovanja. Također, izuzetno nisko mjesto zauzela je percepcija vlastite odgovornosti, što je (relativno) poražavajući podatak, s obzirom da su nastavnici predvodnici elita znanja i upravo su oni odgovorni za generiranje i diseminiranje (novih) znanja i vještina. I studenti svoju odgovornost zanemaruju i uopće je ne percipiraju, a upravo koncept održivog razvoja traži promišljanje o posljedicama vlastitog djelovanja na okoliš i društvo. Je li moguće da mladi danas smatraju da njihovo djelovanje i njihove odluke neće imati nikakvog utjecaja na razvoj lokalne zajednice i društva. Ne smije se zaboraviti da će ovi mladi ljudi jednog dana obrazovati buduće naraštaje i da su upravo oni ti koji će donositi nove razvojne odluke. Ukoliko ne budu obrazovani u smjeru održivog razvoja, ima li održivi razvoj šanse? S druge strane, suprotno očekivanjima, čak 42,2 posto nastavnika ocjenjuje da u svojim kolegijima obuhvaćaju, odnosno podučavaju teme održivog razvoja. U odnosu na zastupljenost tema u podučavanju, manji je postotak nastavnika koji se tim temama bave u okviru svojih istraživanja, 34,6 posto, iako je postotak veći od očekivanja istraživača. Razlike u prosječnim odgovorima sugeriraju da se radi o relativno homogenoj strukturi odgovora sveučilišnih nastavnika iako podučavanje i istraživanje obrazovanja za održivi razvoj raste s godinama te je zastupljenije u strukturi inovatora i ranih usvajača. Iz njihovih otvorenih odgovora na pitanje koje teme podučavaju i istražuju, može se iščitati na prvom mjestu raznolikost sadržaja, tema i pristupa, što potvrđuje činjenicu kako se radi o iznimno složenoj i kompleksnoj problematici koja se odnosi na svaki pojedini segment ljudskog djelovanja. Nalazi istraživanja ukazuju na zaključak kako su sveučilišni nastavnici ne samo prepoznali problematiku, već u hrvatskoj znanosti postoji jedan veliki potencijal za daljnji razvoj ovog područja u budućnosti.
Povod za provođenje istraživanja stavova studenata je bio nalaz dobiven u istraživanju stavova sveučilišnih nastavnika koju su naveli kako bi im najveća motivacija za implementiranje sadržaja obrazovanja za održivi razvoj bila zainteresiranost studenata za ovu problematiku. Njihovi odgovori ukazuju da je svaki drugi student Sveučilišta u Rijeci zainteresiran za stjecanje stupnja prvostupnika iz područja održivosti. Za razinu diplomskog studija zainteresirano je 47 posto, a za stjecanje stupnja doktora znanosti u području obrazovanja zainteresirano je 36 posto studenata Sveučilišta u Rijeci. Ovi rezultati su vrlo važni i ohrabrujući i mogu (trebaju) poslužiti upravljačkim elitama kao indikator prilikom planiranja budućih studijskih programa.
U pokretanju i implementaciji obrazovanja za održivi razvoj u temeljne akademske djelatnosti važnu ulogu imaju sveučilišni nastavnici. O njihovoj zainteresiranosti, spremnosti i motiviranosti ovisi hoće li neka inovacija zaživjeti ili ostati na marginama. Stoga je jedno od temeljnih ciljeva istraživanja bilo ustanoviti koje su prepreke implementaciji održivosti, te koji su modeli kojima se može integrirati problematika održivosti u nastavu i istraživanje. Iz analize odgovora jasno je da postoji načelna podrška uključivanju ove problematike u visokoškolske programe, s obzirom da 74 posto zauzima stav kako u prethodnom obrazovanju mladi ne stječu dovoljno znanja o održivom razvoju pa ih treba uključivati u visokoškolske programe. Zanimljiv je i pokazatelj kako studenti, češće nego nastavnici, ocjenjuju kako bi svi sveučilišni nastavnici u izvedbi programa trebali uključiti znanja, vrijednosti i vještine za održivo življenje u zajednici (74%). Ovaj nalaz sugerira zaključak kako studenti traže integriran i sveobuhvatan model obrazovanja za održivu budućnost.
Integracija problematike održivosti u temeljne akademske djelatnosti moguća je ukoliko se ispune određeni preduvjeti na institucionalnoj razini, a još važnije je pitanje jesu li nastavnici voljni usavršiti svoja područja stručnosti u odnosu na načela, pitanja i problematiku održivog razvoja (Kuckartz, 1997:18; Thomas i de la Harpe, 2009). Jedan od temeljnih ciljeva istraživanja bio je ispitati što bi sveučilišne nastavnike potaknulo na uvođenje aspekata održivog razvoja u nastavni i istraživački rad. Na prvom mjestu istaknuli u zainteresiranost studenata za takve sadržaje i aktivnosti (78,2%) i osiguranu administrativnu potporu i infrastrukturu (73,8%). Završni dio rada nudi smjernice koje bi sveučilišta u Hrvatskoj mogla uvesti na institucionalnoj razini: odnosno faktore koji potiču (bi mogli poticati) implementaciju obrazovanja za održivi razvoj.
Implementacija održivog razvoja u svakodnevni život bit će moguća tek u trenutku kada se poveća osviještenost (viša svijest) i osjećaj odgovornosti, odnosno u trenutku kada ljudi usvoje nova znanja i vještine o načinima praktične realizacije koncepta i stoga je upravo na sustavu odgoja i obrazovanja velika dogovornost u postizanju toga cilja. Obrazovanje za održivi razvoj veliki je izazov za sveučilišta i akademsku profesiju. |
| Sažetak (engleski) | If we accept the concept of sustainable development as the objective of development and sustainability as a developmental criteria, education for sustainable development is thus a mechanism in achieving sustainable development, that is, a societal tool which can help create sustainable future.
In order to achieve sustainable development, theory analysis indicated changes will be necessary as well as reconceptualization of education. However, that raises many questions answers to which are not simple and cannot be unambiguous and which request holistic approach. Some of those questions are following: How to reach a consensus about sustainable development as a fundamental objective? How to trigger the process changes? What are the mechanisms that can trigger changes? Who is responsible for the implementation of education for sustainable development/sustainability? How to design the curriculum? What are the contents of sustainability? How to teach sustainability? How to research sustainability and teach it in accordance with research findings?
One possible answer is the model of integrating sustainability in education (Sterling, 2004 b.), because it implies a holistic reasoning and an approach to education, where sustainability is not just an addition the existing structures and curriculums, but implies the change of fundamental epistemology in our culture as well as in our education practices and what we think of it. Other authors also point to the fact we need new (academic) professional culture and the new ways of understanding reality, in order to achieve sustainable development.
The role of higher education institutions in research and promotion of sustainable development, that is, the role of education in sustainable development, is evidently a key one, because it relates to the education of those people who will be making new developmental decisions soon, but also to education of those people who will soon be teaching younger generations. Universities have always been generators and disseminators of knowledge and it is necessary to remind them today of the responsibility they have. Analysis showed sustainability, that is, the implementation of sustainable development at universities, is important for all activities: teaching, research, participation in the community and institution management. That is why university should face with the fundamental questions in relation to sustainable development/sustainability:
1. Why should we get involved? 2. What can we do?
3. How to organize it? (van Weenen, 2000).
The subject matter of the research University and Sustainable Development: Analysis of Suppositions of Successful Implementation in the Academic Activities are the attitudes of university teachers and students at the University of Rijeka regarding the education for sustainable development as well as determining the conditions for the instigation and implementation of education for sustainable development in academic activities.
The objective of this research was to determine how the concept of sustainable development is understood, are university teachers ready and to determine obstacles and models of implementation of sustainable development in fundamental academic activities. In addition to that, as one of the objectives of this research, understanding of the concept as well as student’s readiness to learn about sustainability was also analysed.
Research results about university teachers’ attitudes show 85% of examinees accept the most common definition of sustainable development, the one offered by the Brutland Commission in 1987. However, other indicators point to insufficiently comprehensive, limited understanding of sustainability issues o part of some of university teachers, so it can be concluded teachers are divided in their attitudes regarding the concept of sustainable development. As far as students’ attitudes are concerned, descriptive indicators point to the fact students have respectable knowledge on the matter, most of them understands sustainability issues well, that is, they accept the sustainability concept and recognize that the implementation of sustainable development idea is possible only in the context of profound changes in values and political concepts (59%). However, in general it can be concluded students do not in fact have a specific opinion on how to achieve sustainable development, that is, they are more prone to look for answers to future development in the existing model, instead of realizing a completely different model of economic development will be necessary. In addition, female and senior students have a more positive approach to sustainability issues, that is, they accept it and define it correctly, unlike male students and freshmen.
As the implementation of the education on sustainable development in the university education program has the characteristics of an innovation, the research aimed at discovering teachers’ and students’ opinions on who is responsible for its promotion and implementation.
Considering the instigation and responsibility for the implementation of new contents in the education system, it was expected examinees will give priority to the educational institutions. However, at the University of Rijeka that is not the case, because university teachers and students there have a different opinion. Teachers primarily stress out the role of government’s departments and media, the role of schools follows at third place ( 47%), while the role of higher education institution is at seventh place. In the opinion of students, the role of education institutions is at fourth place (schools), that is, at fifth place (higher education), while, just as their teachers, place the role of government’s departments at the top. The answer to the question why did examinees evaluate the role of education institutions in promoting and implementing education for sustainable development as inferior to the role of others, can be find in the understanding of education institution’s dependant position and its strong centralistic decision making system. In addition to that, personal responsibility is evaluated as having a minor role s well, which is (relatively) discouraging, given the fact teachers are the leaders of the knowledge elite and are responsible for the generation and dissemination of (new) knowledge and skills. Students too neglect their responsibility or fail to perceive it at all, while the concept of sustainable development requires rethinking the consequences of our personal impact on the environment and the society. Is it possible young people today think their acts and their decisions will have no impact on the development of their local community and of the society. It must not be forgotten these young people will be teaching new generations one day and that they will be the ones making developmental decisions. Unless they are educated in the direction of sustainability, will sustainable development have any chance? On the other hand, contrary to expectations, 42.2% of teachers say they evaluate and teach, that is, that their courses include sustainable development. In relation to the percentage of such subject matters in teaching, fewer percentage of teachers deal with sustainability in their research, 34.6% of them, although the percentage is larger than expected. Differences in average answers suggest a relatively homogenous structure of university teachers’ answers, although teaching and research regarding the education for sustainable development is increasing and is becoming more present in the structure of innovators and of early adopters. From their frank answers to the question about subject matters they teach and research, in can be concluded prevalence is given to the variety of subjects, themes and approaches. It supports the fact it an extremely intricate and complex issue which relates to every segment of human operations. Research findings point to the conclusion university teachers not only recognized the issue, but also to the conclusion Croatian science community has a huge potential for further development of this area in the future.
The motive for this research into students’ attitudes was the research on university teachers’ attitudes the result of which showed teachers would be motivated to implement the contents of education for sustainable development if students were interested in the issue. Their responses point to the fact every other student at the University of Rijeka is interested in graduating in the field of sustainability. Forty-seven percent of students at the University of Rijeka showed an interest in pre-graduate education in sustainability, while 36% of them showed an interest in the same post-graduate education. These results are very encouraging and can (need) to serve as an indicator to the management elite in the process of planning future college programs.
University teachers have a very important role in instigating and implementing education for sustainable development in the fundamental academic activities. Whether some innovation will live or remain on margins, depends on their interest, their readiness and motivation. That is why one of the fundamental objectives of this research was to determine obstacles to the implementation of sustainability and the models is sustainability issues integration in teaching and research. Answers analysis clearly showed there is a general support to the implementation of this issue in the higher education programs, given 74% of examinees believes young people are not getting enough knowledge on sustainable development and that those issues should be included in higher education programs. It is interesting students, more often than teachers, evaluate all university teachers should include knowledge, values and skills for sustainable living in the community (74%) in the execution of the program. This result suggests students are looking for integrated and comprehensive education model for sustainable future.
Integration of sustainability issues into fundamental academic activities is possible under the condition certain preconditions are met at the institutional level. Even more important is the question whether teachers are willing to refine their filed of expertise with principles, questions and issues of sustainable development (Kuckartz, 1997:18; Thomas i de la Harpe, 2009). One of the fundamental goals of this research was to investigate into what would encourage teachers to implement aspects of sustainable development into their teaching and research work. They gave prevalence to students’ motivation and interest in such matters and activities (78.2%), which was followed by the secured administrative support and infrastructure (73.8%).
Final part of this work offers guidelines universities in Croatia could implement at institutional level: that is the factors that instigate (could instigate) the implementation of education for sustainable development.
Implementation of sustainable development into everyday living is going to be possible the moment awareness (higher awareness) increases as well as sense of responsibility, that is, when people acquire new knowledge and skills on the practical ways to implement sustainability concepts and that is exactly why education system has a huge role in accomplishing that objective. Education for sustainable development is a big challenge both for universities and for the academic profession. |
