Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Subscribe to Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu feed
Updated: 2 hours 28 min ago

U povodu 60. obljetnice smrti Viktora Vide

Fri, 09/25/2020 - 11:51

U prokislo jesensko jutro, u nedjelju 25. rujna 1960., u 9.15, krenuo je pjesnik u susret Smrti, s kojom se suočio pod užasnom krinkom zasopljene, užarene lokomotive, i golemo svijetlo oko zauvijek je ugasilo mudre oči vidovnjaka divnih pjesničkih svjetova, i bila je po svijetlim tračnicama prolivena nesmirena krv jednog nesretnog hrvatskog boema, daleko od dragog zavičaja… Okrutno je bio pogažen još jedan ispaćeni hrvatski život… U dalekom Buenos Airesu.

(Vinko Nikolić)

Hrvatski pjesnik Viktor Vida počinio je samoubojstvo 25. rujna 1960. godine u Buenos Airesu.

Veliki broj hrvatskih pjesnika bio je prisiljen napustiti svoju domovinu i živjeti u tuđem svijetu, odvojen od zemlje i jezika kojemu pripadaju. Tu svakako ubrajamo i Viktora Vidu.

Jedan od najistaknutijih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća Viktor Vida rođen je 2. listopada 1913. godine u starodrevnome hrvatskom gradu Kotoru. Tu je polazio pučku školu i gimnaziju – od sedmoga razreda u Podgorici. Godine 1933. upisuje na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu povijest južnoslavenske književnosti i talijanski jezik s književnošću. Diplomirao je u listopadu 1937. godine. Sljedeće je godine dobio i iskoristio jednogodišnju stipendiju za dodatni studij talijanskoga jezika i književnosti u Rimu. Nakon povratka u Zagreb 1939. godine dobio je mjesto knjižničara u Talijanskome institutu. Godine 1941. predavao je u Prvoj muškoj realnoj gimnaziji u Zagrebu te je bio dodijeljen romanskomu seminaru na Filozofskome fakultetu. U travnju 1942. vraćen je na službu u gimnaziju, no već u lipnju Vida odlazi u Italiju, najprije u Veneciju, a onda je od travnja 1943. godine u Rimu radio kao prevoditelj i član uredništva u Agenzia Giornalistica Italo-Croata. Rad Agencije bio je krajem rujna 1943. godine obustavljen pa je tako i Vida ostao bez namještenja. Životari kojekako, dok nije u rujnu 1946. godine dobio činovničko namještenje u Ponificia Commissione Assistenza u Rimu. Za svojega boravka u Rimu, Vida je često zalazio u poznatu bohemsku kavanu Greco, gdje su se sastajali rimski umjetnici, pa je on među svoje dobre znance ubrajao mnoge talijanske književnike i slaviste. S ugodnošću se sjećao svojih rimskih susreta s hrvatskim umjetnicima Meštrovićem i Kljakovićem te publicistom Radicom. Godine 1948. odlazi sa svojom malom obitelji – suprugom Mirom i sinom Klaudijem u Buenos Aires. U Argentini je okusio svu gorčinu emigrantskoga života, dok se nije, na kraju, u ožujku 1950. godine smirio kao skromni državni činovnik. U franjevačkome mjesečniku Glas sv. Antuna tada je objavio većinu svojih pjesama, feljtona, književnih osvrta i eseja. U drugoj polovici pedesetih godina intenzivnije surađuje u Hrvatskoj reviji. U posljednjem desetljeću svojega života objavio je dvije zbirke pjesama Svemir osobe i Sužanj vremena, a njegove Sabrane pjesme priredio je u Buenos Airesu 1962. godine u Knjižnici Hrvatske revije Vinko Nikolić s predgovorom Ive Lendića. Posmrtno su objavljene još dvije zbirke pjesama Otrovane lokve i Otključana škrinjica.

Pjesničko djelo Viktora Vide, iako homogeno, dijeli se na dva dijela: poetske početke (tridesetak pjesama ispjevanih u Hrvatskoj do 1942. godine i njegova odlaska u emigraciju) i na mnogo veći i zreliji opus objavljen uglavnom u Argentini.

Viktor Vida bio je pjesnik introvertirane lirike, ispovjedne poetske proze i tragičnoga osjećaja života. Njegov je stil istodobno svečan i jednostavan – bremenit smislom, ali sadržajan i formalno savršen. Svojim stihovima objedinjuje sve četiri duhovne paradigme ljudske duše: umjetnost, religiju, filozofiju i prirodu. Podjednako je i pjesnik i klasik modernih nadahnuća. Bio je prisiljen, kao i mnoštvo hrvatskih pjesnika, najveći dio svojega života i stvaralaštva proživjeti u progonstvu, najprije u Italiji, zatim u Argentini.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 100 zapisa o njegovim djelima.

Rođen sam u Kotoru, velikoj smeđoj tvrđavi, ali, kad me pitaju za zavičaj, kao što prsti traže i otkidaju najljepši cvijet, moja duša odabire Perast. On je grad duše, tužno veselje duše, kao njegovi vrtovi s ružama, koji raduju oči. On mi je zarana ispunio duh vedrinom, kao zdenac, u kojem se prelamaju zrake. U njemu sam već u djetinjstvu nazreo nužni red sklada, odazive nevidljive geometrije među stvarima. (…)

(Zavičaj – Viktor Vida)

The post U povodu 60. obljetnice smrti Viktora Vide appeared first on .

Baština na mreži: izradi virtualnu izložbu u NSK

Wed, 09/23/2020 - 12:50

U mjesecu rujnu, kada se tradicionalno obilježavaju Dani europske baštine, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu organizira natječaj Baština na mreži: izradi virtualnu izložbu u NSK, a u sklopu projekta Mreža virtualnih izložbi kulturne baštine: razvoj obrazovnih sadržaja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu koji podupire Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu od 2012. izrađuje virtualne izložbe korištenjem digitalizirane građe i objavljuje ih na portalu Virtualne izložbe. Godine 2018. proveden je i prvi natječaj Baština na mreži s ciljem poticanja knjižnica i ostalih baštinskih ustanova na suradnju u izradi izložbi, edukaciji i razvoju mreže suradnika i izložbi.

Na ovogodišnji Natječaj mogu se javiti stručni suradnici knjižničari i nastavnici koji određenu nastavnu temu žele približiti učenicima u obliku virtualne izložbe. Prilikom prijave na Natječaj potrebno je dostaviti prijedlog teme, opisati način na koji će se u digitalnome mediju predstaviti osoba (autor), jedno ili više djela, tema, događaj ili razdoblje te navesti popis građe koja se planira skenirati. Prednost će imati prijedlozi koji se odnose na oblikovanje virtualnih izložbi korištenjem građe iz zbirki NSK i izložbe koje se mogu koristiti u nastavi.

U Natječaju će se dodijeliti nagrade dvama odabranim prijedlozima, i to:

a) novčane nagrade za izradbu virtualne izložbe
Dva odabrana prijedloga nagradit će se novčanom nagradom u iznosu od 2.500,00 kuna.

b) potpora digitalizaciji građe u obliku darovnoga bona za skeniranje građe
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu odabranim će prijedlozima omogućiti digitalizaciju građe iz svojega fonda u ukupnoj vrijednosti do 5.000,00 kuna, tehničku podršku za izradbu izložbe, pomoć u izradbi metapodataka te diskovni prostor za objavu izložbe. U izradbi izložbe moći će se koristiti već digitalizirana građa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Prijave se primaju elektroničkom poštom na adresu digitalna@nsk.hr do 11. listopada 2020., a rezultati Natječaja bit će objavljeni 20. listopada 2020. godine. Na Natječaj se ne mogu prijaviti djelatnici NSK.

Svrha je ovoga Natječaja poticanje izradbe virtualnih izložbi korištenjem građe NSK kao sredstva za promidžbu znanstvene i kulturne baštine u digitalnome obliku te otkrivanje mogućnosti njezina korištenja u obrazovanju.

Podsjećamo, kao rezultat prvoga provedenog natječaja, godine 2019. objavljene su izložbe: Nikola Andrić – Parižanin s Vuke čiji je predlagatelj bila Gradska knjižnica Vukovar i Ivan Martin Divald: prvi svjetovni tiskar u Osijeku, čiji je predlagatelj bila Knjižnica Ugostiteljsko-turističke škole u Osijeku. Osim dviju uspješnih izložbi, rezultat natječaja je i šest novih educiranih suradnika.

Podsjećamo i da se Dani europske baštine 2020. održavaju u znaku teme Baština i obrazovanje – učenje za život, a zbog situacije izazvane pandemijom koronavirusa, snažno su okrenuti online sadržajima.

The post Baština na mreži: izradi virtualnu izložbu u NSK appeared first on .

Predstavljen projekt snimanja Biblije na hrvatski znakovni jezik

Wed, 09/23/2020 - 12:00

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 23. rujna 2020. godine na Međunarodni dan znakovnih jezika Zaklada Čujem, vjerujem, vidim i Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir predstavili su projekt snimanja Biblije na hrvatski znakovni jezik.

Projekt su predstavili upravitelj Zaklade Čujem, vjerujem, vidim Mirko Hrkač, predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir dr. sc. Sanja Tarczay, povjerenik za Pastoral osoba s invaliditetom Varaždinske biskupije vlč. Leonardo Šardi, doc. dr. sc. Taras Barščevski s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i voditeljica Nacionalne kampanje za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom I ja želim čitati! Hrvatskog knjižničarskog društva Željka Miščin.

Okupljenim uzvanicima prigodno su se obratili i izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića i saborska zastupnica Ljubica Lukačić, izaslanica predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Margareta Mađerić te izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića i voditeljica Odjela za planiranje i cjelovitu zaštitu osoba s invaliditetom u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Marija Mustač.

Na opsežnom i složenom projektu, čiji je cilj snimanje cijele Jeruzalemske Biblije na hrvatski znakovni jezik, radi se već pet godina, a dosad su prevedena četiri kanonska evanđelja Novog zavjeta – Evanđelje po Mateju, Evanđelje po Marku, Evanđelje po Luki i Evanđelje po Ivanu.

Projekt koordiniraju predsjednica dr. sc. Sanja Tarczay i Mirko Hrkač, a uz njih veliki doprinos ovom zahtjevnom pothvatu dali su i prevoditelji hrvatskog znakovnog jezika iz saveza Dodir. Značajni trud i angažman iskazali su i suradnici projekta svećenik Varaždinske biskupije Leonard Šardi i Ilka Štivojević, koji su s prevoditeljima snimili sva četiri evanđelja Jeruzalemske Biblije.

Udruge koje su nositelji projekta surađuju i u sklopu provedbe Nacionalne kampanje za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom I ja želim čitati!, koju od 2016. godine organizira i provodi Komisija za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama Hrvatskog knjižničarskog društva u suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu i Knjižnicama grada Zagreba te uz sudjelovanje brojnih partnera (kulturnih i obrazovnih ustanova i organizacija, udruga, knjižnica, nakladnika, zainteresiranih pojedinaca itd.).

Svi videozapisi nastali u sklopu projekta 23. rujna 2020. godine postat će javno dostupni na kanalima Zaklade Čujem, vjerujem, vidim i saveza Dodir na mrežnoj platformi YouTube.

Snimanje je sufinancirala Hrvatska biskupska konferencija.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Predstavljen projekt snimanja Biblije na hrvatski znakovni jezik appeared first on .

Mrežni kviz znanja „Sport i EU“ u povodu Europskoga tjedna sporta

Wed, 09/23/2020 - 08:31

U povodu Europskoga tjedna sporta, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Europski dokumentacijski centar NSK i Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak pripremili su mrežni kviz znanja Sport i EU kojemu je cilj provjeriti sportska znanja te potaknuti zanimanje za publikacije i izvore službenih informacija Europske unije na tu temu.

Kviz je namijenjen svim zainteresiranima, osim djelatnicima priređivača, a kao pomoć u odgovorima na dnu svakoga pitanja nalazi se poveznica na kojoj se može pronaći rješenje, kako bi se ispitanike potaknulo i na samostalno istraživanje. Kviz će biti dostupan tijekom trajanja Europskoga tjedna sporta, od 23 do 30. rujna, a za deset najuspješnijih i najbržih ispitanika osigurane su prigodne nagrade.

Kviz su pripremili Europski dokumentacijski centar NSK i Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak.

Europski dokumentacijski centar NSK djeluje kao referentna točka za sve informacije i izvore povezane s djelovanjem Europske unije kao sedmi takav centar u Hrvatskoj.

Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak također je prepoznala važnost informiranja građana o Europskoj uniji te u sklopu knjižnice postoji EU kutak s publikacijama Ureda za publikacije Europske unije.

The post Mrežni kviz znanja „Sport i EU“ u povodu Europskoga tjedna sporta appeared first on .

Predstavljena grafičko-pjesnička mapa Đurđe Merle i Sanje Lovrenčić „Između sati“

Tue, 09/22/2020 - 16:17

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 22. rujna 2020. godine predstavljena je grafičko-pjesnička mapa Između sati dviju istaknutih hrvatskih umjetnica, likovne umjetnice Đurđe Merle i umjetnice riječi Sanje Lovrenčić.

Okupljene uzvanike prigodnim obraćanjem pozdravila je glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević, uputivši pritom čestitke autoricama i svima ostalima uključenima u pripremu ovog vrijednog izdanja te zahvalu na donaciji mape Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Uz djela mnogih velikana svjetske umjetnosti, u njezinu fondu brojna su djela velikih imena hrvatske likovne umjetnosti. Zbirka čuva i najveću kolekciju grafičkih mapa u Hrvatskoj, a upravo grafičko-pjesničke mape obogaćuju ju s lijepom riječju hrvatske i svjetske književnosti. Raduje nas što se tom fondu pridružilo i likovno poetsko djelo „Između sati“, koje plijeni pažnju ljepotom riječi i ljepotom slike, istaknula je prof. dr. sc. Stričević.

O grafičko-pjesničkoj mapi uz autorice su govorili i voditeljica Grafičke zbirke NSK Tamara Ilić Olujić i povjesničar umjetnosti i autor predgovora mape Željko Marciuš.

Voditeljica Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Tamara Ilić Olujić predstavila je mapu, koja se sastoji se od 12 grafika otisnutih tehnikama suhe igle, rezervaža, linoreza, akvatinte i bakropisa te 12 pratećih pjesama, kao i kuću u čijoj je nakladi mapa otisnuta, Mala zvona. Okupljene je podsjetila da se grafičko-pjesničke mape kao poseban oblik suradnje pjesnika i grafičara javljaju početkom 20. stoljeća u Francuskoj, dodavši da se unutar njihovih korica isprepliću grafike i stihovi, usporedno trajući i uvlačeći promatrača i čitatelja u svoj svijet – svijet riječi, linije i boje.

Autor predgovora mape Željko Marciuš u svojem detaljnom predstavljanju između ostalog je rekao: Grafike Đurđe Merle ovdje promišljamo proširenim pojmom slike, a ne strogošću tehničkih značajki grafičkoga medija. U potrazi smo za prepletima riječi i slika kako bismo uputili na znakove i stanja svijesti iza matrice pojavnog te onkraj njih. U tome vidu Đurđina poezija slike i slika poezije Sanje Lovrenčić nadopunjuju se kontrapunktima između slikovnosti riječi i tekstualnosti slike. To je stalno kretanje, kolebanje i isprepletanje medija i njihovih kovitlaca i zamišljaja. Mislimo i pišemo slikama, slikamo, urezujemo, bojimo riječima.

Drugostima obiju autorica bio je potreban ekran sličnosti, jer se drugosti prepoznaju u sličnostima koje već otprije nose duboko u sebi, zaključio je predstavljanje Marciuš.

Autorice Merle i Lovrenčić iskazale su zahvalnost Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te svim suradnicima koji su pomogli u izdavanju mape, na kojoj su počele surađivati još 2017. godine, i koja je rezultat zahtjevnog i izazovnog umjetničkog rada, kako je istaknula Lovrenčić.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Predstavljena grafičko-pjesnička mapa Đurđe Merle i Sanje Lovrenčić „Između sati“ appeared first on .

Uz 82. obljetnicu smrti hrvatskoga Andersena

Mon, 09/21/2020 - 08:53

… Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao da je ono šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda zbivaju. Zbivala se u njoj čuda dobra, ali i naopaka – svakome po zasluzi. Morala je pak ta šuma ostati začarana, doklegod u nju ne stupi onaj, kojemu je milija njegova nevolja, nego sva sreća ovoga svijeta.
Nasjekao dakle onaj momak drva i sjeo na panj, da počine, jer bijaše lijep zimski dan. Ali iz panja iziđe pred njega zmija i stade se umiljavati oko njega. Ono pak ne bijaše prava zmija, nego bijaše ljudska duša, radi grijeha i zlobe ukleta, a mogao je osloboditi samo onaj, koji bi se s njom vjenčao. Bljeskala se zmija kao srebro na suncu i gledala momku upravo u oči. (…)

(Šuma Striborova – Priče iz davnine)

Malo je knjiga koje su čitateljima probudile toliko zanimanje kao Priče iz davnine. To nije samo najbolja knjiga Ivane Brlić Mažuranić već je to i najbolja knjiga hrvatske dječje literature.
Vrela iz kojih su zablistale svojom ljepotom, priča za pričom, vrlo su bogata i raznorodna.
Svi znamo da postoji puno lijepih priča za djecu, ali ih je malo tako vrijednih s neupitnom moralnom porukom, kao one koje su izašle ispod pera naše Ivane Brlić Mažuranić, preminule 21. rujna 1938. godine.
Jedna od najljepših i najdubljih njezinih priča svakako je i Šuma Striborova.

Ivana Brlić Mažuranić ime je koje već desetljećima obilježava naša djetinjstva i obogaćuje našu maštu. Stvorila je djela neprolazne vrijednosti na kojima joj mogu zavidjeti mnogi narodi koji su podarili čovječanstvu, posebno dječjoj književnosti, vrhunska umjetnička djela.

Rođena je 18. travnja 1874. godine, u znamenitoj građanskoj obitelji. Djetinjstvo je provela u Ogulinu, Karlovcu i Jastrebarskome. U osamnaestoj se godini udala i preselila u Slavonski Brod (tada Brod na Savi), gdje je živjela obiteljskim životom, posvećena majčinstvu, obrazovanju i književnomu radu. Govorila je engleski, njemački, ruski i francuski, na kojem su nastala i njezina prva djela.

Počela je pisati vrlo rano, ali prvi su joj radovi objavljeni tek početkom dvadesetoga stoljeća. Zbirku pripovijedaka i pjesama Valjani i nevaljani objavila je 1902., a pozornost publike skreće 1913. romanom Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Tri godine poslije objavila je svoje najpoznatije djelo Priče iz davnine, koje se smatra najboljom hrvatskom zbirkom umjetničkih bajki. Prvo izdanje Priča iz davnina, koje je dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, opremljeno je lijepim ilustracijama u boji Petra Orlića, a treće ilustracijama Vladimira Kirina (1926.), koje su prije toga krasile engleski prijevod tih priča. Poslije su i drugi umjetnici ilustrirali tu jedinstvenu knjigu, koja je jednako privlačila djecu i odrasle zbog svojih estetskih i etičkih poruka.

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, čijom je članicom postala 1937. godine, četiri ju je puta (1931., 1935., 1937. i 1938.) predlagala za Nobelovu nagradu.

Nadahnuće za svoje bajke pronalazila je u slavenskoj mitologiji. Tako je oživjela svijet predkršćanskih Hrvata. Nezaboravni likovi poput Kosjenke i Regoča, Jaglenca, Rutvice, Sunca djevera, Neve Nevičice, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića, Stribora i Bjesomara, oslikavaju ljudske osobine i osjećaje, a sudbina svakoga od njih ima neku pouku. Kao majka sedmero djece i baka još brojnije unučadi, poznavala je dječju psihu i razumjela jednostavnost i naivnost njihova svijeta, posežući za fantastičnim, mitološkim motivima, mitskom strukturom i simbolima. Njezina su djela bliska svakomu djetetu, kako sama kaže, sitnom i bradatom.

Ivana Brlić Mažuranić često nosi naziv hrvatskoga Andersena (zbog virtuoznosti njezina izraza), hrvatskoga Tolkiena (zbog posezanja u fantastično) i žene akademika (bila je prva žena koju je Akademija primila u svoje krugove).

Svojim je stvaralaštvom ostavila dubok i neizbrisiv trag u hrvatskoj umjetnosti, a njezina djela, prevedena na sve bitnije svjetske jezike, ravnopravno stoje uz sve svjetske dječje autore.

Godine 2013. obilježena je stota obljetnica prvoga izdanja djela Čudnovate zgode šegrta Hlapića.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se dio Ivanine rukopisne ostavštine. U sklopu Međunarodne dječje digitalne knjižnice, projekta započetoga u proljeće 2002. godine pozivom Kongresne knjižnice (Library of Congress) nacionalnim knjižnicama u svijetu na suradnju u izgradnji prve dječje digitalne knjižnice u svijetu, dostupne su knjige Regoč i Potjeh.

Knjižnice grada Zagreba digitalizirale su prvo izdanje pripovijesti Čudnovate zgode šegrta Hlapića iz 1913. godine.

Moja su književna djela malobrojna, a sadržajem i obujmom skromna – moj vanjski svijet pak protekao je mimo, ne izlazeći gotovo nikad iz moje prve i druge obitelji.

The post Uz 82. obljetnicu smrti hrvatskoga Andersena appeared first on .

Uz 115. obljetnicu smrti Vjenceslava Novaka

Mon, 09/21/2020 - 08:24

… Kad je kleknuo do Lucijinoga uzglavlja, vidio je kao da su mu se nasmiješile te oči u kojima je titrao posljednji ostatak zemskoga života. Neodoljivim nagonom pobuđen, uzeo joj je ruku, sitnu, bijelu, mekanu i hladnu ruku i metnuo na nju svoje usne, a na oči mu skočile suze. Kao da nije to bila žalost od česa je plakao; taj plač kao da je dolazio od velike boli ne čovjeka pojedinca nego od boli što ju je Evin i Adamov grijeh namro čovječanstvu…
U maloj tamnoj sobici planu naglo svjetlost. Svi se uzbude: kad se pokazalo iza oblaka sunce i uprlo punim sjajem u prozor sobice, digao se Lucijin duh u slobodu…
– Hodite – dozivala je Gertruda u hodniku žene – brzo je pogledajte: jeste li već kada vidjeli ovakvoga mrtvaca! Bila je lijepa za života, ali pogledajte je sada: kao da se smije, kao da će progovoriti… (…)

(Posljednji Stipančići)

Hrvatski romanopisac, dramatičar, feljtonist, glazbeni kritičar i pedagog Vjenceslav Novak rodio se 11. rujna 1859. godine u Senju.

Novakov otac Josip (Josephus) podrijetlom je bio Čeh. Doselio je u Senj, gdje se bavio trgovinom. Majka Ivka (Johana) podrijetlom je bila iz Bavarske. Otac je namjeravao usmjeriti svojega sina u trgovinu, ali sin nije ispunio očevu želju – postao je, najprije učitelj, zatim profesor glazbe.

U rodnome je gradu završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije. Ostala dva razreda završio je u Gospiću, a učiteljsku školu u Zagrebu. Radio je dvije godine kao učitelj u senjskoj osnovnoj školi, zatim odlazi u Prag na studij glazbe, koji završava 1887. godine. Iste te godine postaje profesor glazbe na učiteljskoj školi u Zagrebu. Godine 1888. započinje Novakova glazbena djelatnost. Bavi se glazbenom pedagogijom – autor je prvoga hrvatskog glazbenog udžbenika Starohrvatske crkvene popijevke koji je dostupan u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, ali i mnogih drugih knjiga o glazbenoj teoriji. Na dužnost glavnoga učitelja u Kraljevskoj realnoj gimnaziji u Senju nastupio je 1897. godine. U to vrijeme počinje pobolijevati od tuberkuloze, od koje je i umro u Zagrebu 20. rujna 1905. godine.

Vjenceslav Novak veliki je hrvatski književnik koji je samo u četrdeset i šest godina života napisao sedam romana i gotovo trideset pripovijedaka. Stvarao je u vrijeme realizma, književnoga razdoblja u kojem pisci daju potpunu sliku stvarnosti, prikazujući svijet onakvim kakav jest. Proučavao je ljude i sredine u kojima su živjeli te u bilježnicu, što ju je uvijek nosio sa sobom, bilježio sve što mu se činilo vrijednim pozornosti. Našli su svoje mjesto u njegovim djelima gotovo svi društveni slojevi vremena u kojem je živio ili kako književni povjesničar Antun Barac kaže njegova je književna proizvodnja u svojoj širini najbolji dokument o hrvatskom narodnom i društvenom životu pri kraju 19. stoljeća i na početku 20. stoljeća.

U književnosti se javio još kao učenik s pjesmama. Pravu književnu afirmaciju postigao je pripovijestima, a posebno romanima koje je pisao u realističnome književnom stilu. Teme pripovjedaka Vjenceslava Novaka vezane su uz njegov rodni kraj Senj i Podgorje, kao u Podgorskim pripovijetkama ili Pod Nehajem, a u Zaprekama otvorio je zanimljivu problematiku svećenikova ljubavnog života.

On je otkrivao nova područja života i književnih poticaja te je prvi u hrvatsku literaturu unio socijalne teme vezane uz velegradski život. Tako njegove pripovijesti U glib, Nezasitnost i bijeda, Iz velegradskog podzemlja slikaju život gradske sirotinje i siromašnih učenika. U romanu Posljednji Stipančići majstorski je oslikao sudbinu i propadanje pojedinih osoba i cijelih obitelji iz zabačenih, malih primorskih mjesta.

Vjenceslava Novaka nazivali su i hrvatskim Balzacom jer je čestu temu Balzacovih romana, ustajalost provincijskih gradova i gradića, u usporedbi s Parizom, Novak uspjelo prikazao u svojem Senju do kojega dopire odjek zagrebačkih zbivanja. Osobito je to uočljivo u romanu Posljednji Stipančići u kojem se radnja odvija neposredno uoči ili za vrijeme ilirskih događaja.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 210 zapisa o djelima Vjenceslava Novaka.

Iako je bolovao od tuberkuloze, naporno je i predano radio, danju u državnoj službi, a noću pišući kako bi od skromne zarade prehranio brojnu obitelj. U autobiografskoj Crtici o Božiću oslikava svoju borbu za život:

Prilike u kojima je radio, nijesu bile nimalo pogodne radu književnika. Sav gotovo dan bio je vezan uza svoj službeni posao. Stanovao je poradi skupoće stanova u tijesnom stanu, gdje se ni u svoj dokolici nije mogao zadupsti u književni rad. Poradi živahnosti njegove šestero djece nije tu bilo ni spomena o tišini, gdje se slobodno rađaju i razvijaju ideje. Ostala bi mu da radi noć, kad bi sve oko njega pospalo; tad bi iz duboke noćne tišine dolazile ideje kao mili posjetioci, kao dobri duhovi, s kojima je prijateljevao i koji su jednako voljeli njega, kao što je on njih volio.

I smrt je Vjenceslava Novaka zatekla u snu, nad rukopisom koji je priređivao za tisak.

The post Uz 115. obljetnicu smrti Vjenceslava Novaka appeared first on .

Predstavljanje projekta snimanja Biblije na hrvatski znakovni jezik

Fri, 09/18/2020 - 14:37

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u srijedu 23. rujna 2020. godine na Međunarodni dan znakovnih jezika Zaklada Čujem, vjerujem, vidim i Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir predstavit će projekt snimanja Biblije na hrvatski znakovni jezik.

Projekt će u 12 sati u predvorju Knjižnice predstaviti upravitelj Zaklade Čujem, vjerujem, vidim Mirko Hrkač, predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir dr. sc. Sanja Tarczay, povjerenik za Pastoral osoba s invaliditetom Varaždinske biskupije vlč. Leonardo Šardi, doc. dr. sc. Taras Barščevski s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i voditeljica Nacionalne kampanje za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom I ja želim čitati! Hrvatskog knjižničarskog društva viša knjižničarka Željka Miščin.

Na opsežnom i složenom projektu snimanja cijele Jeruzalemske Biblije radi se već pet godina, a dosad su na hrvatski znakovni jezik prevedena četiri kanonska evanđelja Novog zavjeta – Evanđelje po Mateju, Evanđelje po Marku, Evanđelje po Luki i Evanđelje po Ivanu.

Projekt koordiniraju dr. sc. Sanja Tarczay i Mirko Hrkač, a veliki doprinos ovom zahtjevnom pothvatu dao je i tim prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika iz saveza Dodir. Značajan trud i angažman iskazali su i suradnici projekta svećenik Varaždinske biskupije Leonard Šardi i Ilka Štivojević, koji su s prevoditeljima snimili sva četiri evanđelja Jeruzalemske Biblije.

Udruge koje su nositelji projekta surađuju i u sklopu provedbe Nacionalne kampanje za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom I ja želim čitati!, koju od 2016. godine organizira i provodi Komisija za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama Hrvatskog knjižničarskog društva u suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu i Knjižnicama grada Zagreba te uz sudjelovanje brojnih partnera (kulturnih i obrazovnih ustanova i organizacija, udruga, knjižnica, nakladnika, zainteresiranih pojedinaca itd.).

Svi videozapisi nastali u sklopu projekta 23. rujna 2020. godine postat će javno dostupni na kanalima Zaklade Čujem, vjerujem, vidim i saveza Dodir na mrežnoj platformi YouTube.

Novčanu potporu snimanju osigurala je Hrvatska biskupska konferencija.

The post Predstavljanje projekta snimanja Biblije na hrvatski znakovni jezik appeared first on .

„I zagrli me more oko vrata…“ – uz obljetnicu rođenja Josipa Pupačića

Fri, 09/18/2020 - 11:43

i gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se smijemo se moru

(More)

Uz antologijsko More, po mnogima jednu od najljepših pjesama sveukupne hrvatske književnosti, prisjećamo se jednoga od najboljih hrvatskih književnika Josipa Bepa Pupačića.

Josip Bepo Pupačić rođen je 19. rujna 1928. godine u Slimenu pokraj Omiša. Osnovnu školu polazio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu, a diplomirao je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je urednik kultnoga časopisa Krugovi i časopisa Književnik. Od 1959. godine asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta, a u Lyonu i Londonu lektor je  i profesor hrvatskoga jezika. Njegovo je pjesništvo na tragu Kaštelana i Šimića, a u moderan izričaj unosio je elemente folklora hrvatskoga tradicionalnog pjesništva. Iskonska veza sa zavičajem jedan je od temeljnih pokretača poezije Josipa Pupačića. Njegova prva pjesnička zbirka Kiše pjevaju na jablanima sva je u znaku spontanoga, doživljaja rodnoga kraja, nostalgičnoga povratka u djetinjstvo i pokušaja obnove čvrstoće prvotnih emocija. Pjesnikov je doživljaj svijeta panteistički: u gotovo svakome stihu osjeća se divljenje prema prirodi, začudnost prema njezinim ljepotama i zagonetkama te potpuna stopljenost s njom (Povratak u djetinjstvo, Cetina, Mladoj vrbi, Uspavanka, Vodama Cetine i dr.). Međutim, već u tim ranim pjesmama provlači se diskretna nota tragizma, egzistencijalne tjeskobe i tamnih slutnja koje razaraju idilu krajolika. Takva stanja prevladavaju u sljedećim zbirkama Mladići i Cvijet izvan sebe u kojima se Pupačić predstavlja kao pjesnik egzistencijalističkih preokupacija. Iako i u tim knjigama ima bljeska čistoga lirizma i spontanih doživljaja (poput antologijske pjesme More), lirske reminiscencije i evokacije praćene su u pravilu nemirom, sumnjom, bolnim osjećajima, doživljajem prolaznosti, opsesijom smrti te zapitanošću o smislu života (Tri moja brata, Oporuka, Notturno šumovitog brežuljka).
U daljnjem stvaranju u pjesničkim zbirkama Ustoličenje i Moj križ svejedno gori, Pupačić sve više naginje lirskoj apstrakciji i eksperimentima na formalnome planu. Njegov se poetski izraz intelektualizira i hermetizira, ekspresija je grčevita, napeta, isprekidana, daleko od nekadašnje lakoće i spontanosti. U traganjima za mogućnostima poetskoga izraza vraća se ponekad i srednjovjekovnim tekstovima; njima obnavlja vlastitu teksturu i postiže iznenađujuće učinke.

Objavio je sljedeće zbirke pjesama: Kiše pjevaju na jablanima, Mladići, Cvijet izvan sebe, Oporuka i Ustoličenje, a posmrtno su mu objavljene zbirke Moj križ svejedno gori i Uspravan hod.

Dobrojutro more tradicionalna je književna i kulturna manifestacija koja se od 1997. godine održava svakoga kolovoza u Podstrani u spomen na hrvatske književnike Josipa Pupačića, Dragu Ivaniševića, Juru Kaštelana i Nikolu Milićevića, kojima je poljički kraj bio zavičaj, i kao takav se odrazio u njihovim književnim djelima. Ime nosi po Pupačićevoj istoimenoj zbirci Dobrojutro more.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 150 zapisa o njegovim djelima.

Josip Pupačić poginuo je 23. svibnja 1971. godine u zrakoplovnoj nesreći na Krku.

Nekoliko mjeseci prije tragične nesreće Josip Pupačić napisao je pjesmu Moj križ svejedno gori, za koju njegovi poštovatelji tvrde da je svojevrsna lirska slutnja skorašnje smrti. U toj tragičnoj nesreći poginule su i njegova supruga Benka i kći Rašeljka. Istoimena, posljednja njegova zbirka pjesama, izdana je posmrtno 1971. godine.

Evo me, moj svijete, na raskršću
I tvome i mome.
Oprostimo se. – Ti plačeš.
Moj križ svejedno gori.
Udaljuješ se; bez pozdrava,
bez riječi, bez Boga.
I odlazim prema istoj nepoznatoj
zvijezdi…

The post „I zagrli me more oko vrata…“ – uz obljetnicu rođenja Josipa Pupačića appeared first on .

Otvorena izložba „Marko Marulić – europski humanist“ u Regionalnoj knjižnici u Panevėžysu

Fri, 09/18/2020 - 09:46

Nakon „Martynas Mažvydas“ Nacionalne knjižnice Litve te regionalnih knjižnica u Šiauliaiju, Klaipėdi i Kaunasu izložba Marko Marulić – europski humanist otvorena je 16. rujna 2020. godine i u Regionalnoj knjižnici Gabrielės Petkevičaitės-Bitės u litavskome gradu Panevėžysu. Riječ je o izložbi koju je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pripremila u suradnji s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Republici Litvi u povodu predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije kako bi Europi, ali i svijetu, predstavila neke od najistaknutijih osoba iz hrvatske povijesti. Izložba će u Panevėžysu biti otvorena do 10. listopada 2020. godine.

Na otvorenju izložbe pozdravne riječi uputili su ravnateljica Regionalne knjižnice Gabrielės Petkevičaitės-Bitės u Panevėžysu Jurgita Bugailiškienė, gradonačelnik Panevėžysua Rytis Mykolas Račkauskas te veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Litvi Krešimir Kedmenec. U njihovim je pozdravnim govorima  istaknuta važnost pismenosti za stvaranje te očuvanje nacionalnih kultura, baština i nacionalnoga identiteta. Posjetiteljima će tijekom izložbe biti dostupni hrvatski turistički promidžbeni materijali.

Izložba Marko Marulić – europski humanist ostvarena je uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, dok su poseban doprinos njezinoj pripremi dali partner izložbe Književni krug Split te dr. sc. Bratislav Lučin, voditelj Centra za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkog kruga MARVLIANVM, na čijim se istraživanjima i autorskim tekstovima temelji sadržaj izložbe.

Izložba na 12 izložbenih panoa, na litavskome i engleskome jeziku, tijekom Marulićeva životnog i stvaralačkoga puta predstavlja reprezentativni izbor građe iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Njegov život i rad prikazani su kroz najpoznatija Marulićeva djela, koja su već u 16. i 17. stoljeću doživjela brojna izdanja i prijevode. Uz tekstualni i slikovni sadržaj, izložba dodatno pruža osvrt i na Marulićev utjecaj na različite europske uglednike. Međunarodna vrijednost Marulićeve pojave prikazana je preslikama priloga o Marulićevu životu i djelu iz brojnih svjetskih enciklopedija, leksikona, kataloga i bibliografija te književno-povijesnih priručnika, kao i povezivanjem njegova rada s radom njegovih istaknutih suvremenika, među kojima svakako treba istaknuti Martynasa Mažvydasa, autora i urednika prve tiskane knjige na litavskome jeziku.

Pripremljen je prigodni katalog izložbe Marko Marulić – europski humanist kao trajni podsjetnik na izložbu koja predstavlja jednu u nizu brojnih poveznica Hrvatske i Litve, njihovih povijesti i baština, kao snažnoga temelja suradnje ovih dviju zemalja u Europskoj uniji i izvan njezinih granica.

The post Otvorena izložba „Marko Marulić – europski humanist“ u Regionalnoj knjižnici u Panevėžysu appeared first on .

Predstavljanje grafičko-pjesničke mape Đurđe Merle i Sanje Lovrenčić „Između sati“

Thu, 09/17/2020 - 14:27

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u utorak 22. rujna 2020. godine održat će se predstavljanje grafičko-pjesničke mape Između sati akademske slikarice i grafičarke Đurđe Merle te književnice i prevoditeljice Sanje Lovrenčić, objavljene u nakladi nakladničke kuće Mala zvona.

Mapu će s početkom u 12 sati u velikom predvorju Knjižnice predstaviti povjesničar umjetnosti Željko Marciuš, voditeljica Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Tamara Ilić Olujić i autorice Merle i Lovrenčić. Okupljene uzvanike prigodnim obraćanjem pozdravit će glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević.

Nastala suradnjom dviju vrhunskih hrvatskih umjetnica, mapa Između sati sastoji se od 12 grafika otisnutih tehnikama suhe igle, rezervaža, linoreza, akvatinte i bakropisa te 12 pjesama književnice Sanje Lovrenčić.

Hrvatska akademska slikarica, grafičarka, ilustratorica, scenografkinja i restauratorica Đurđa Merle na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je slikarstvo u klasi profesora Šime Perića. Bavi se grafičkim dizajnom, slikarstvom, izradom mozaika i vitraja, a kao suradnik Hrvatskog restauratorskog zavoda i konzervatorsko-restauratorskim radovima na spomenicima kulture diljem Hrvatske. Surađuje s kazalištima kao kostimografkinja te je u tom svojstvu sudjelovala u pripremi opernog spektakla Aida izvedenog u Pekingu 2003. godine. Svoja djela izlaže na samostalnim i skupnim izložbama.

Hrvatska književnica i prevoditeljica Sanja Lovrenčić objavljuje pjesme, zbirke kratkih priča, romane, kazališne tekstove, radijske emisije te prijevode na hrvatski s engleskog, francuskog i njemačkog jezika. Objavila je životopis Ivane Brlić-Mažuranić U potrazi za Ivanom, za koju je osvojila književnu nagradu „Ksaver Šandor Gjalski“. Piše djela i za djecu, a za zbirku priča Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić iz 2001. godine dobila je Nagradu „Grigor Vitez“. Djela su joj prevedena na njemački, poljski, ruski, slovenski, švedski i danski jezik.

The post Predstavljanje grafičko-pjesničke mape Đurđe Merle i Sanje Lovrenčić „Između sati“ appeared first on .

Polaznici XXIII. naraštaja Ratne škole „Ban Josip Jelačić” u posjetu NSK

Thu, 09/17/2020 - 09:49

Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu 16. rujna 2020. godine posjetili su polaznici XXIII. naraštaja Ratne škole „Ban Josip Jelačić”.

U predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu okupljene uzvanike prigodnim obraćenjem pozdravila je glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević.

Tijekom dvosatnoga posjeta Knjižnici polaznici Ratne škole „Ban Josip Jelačić” upoznali su se s uslugama i informacijskim izvorima koje pruža Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Polaznike su o radu Informacijskoga centra, usluzi međuknjižnične posudbe, uslugama bibliometrijskih i tematskih pretraživanja kao i ostalim uslugama korisničkih službi obavijestile koordinatorica procesa Informacijski centar mr. sc. Irena Pilaš i knjižničarska savjetnica Goranka Mitrović te su posjetili i razgledali korisničke prostore i novi prostor Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Sa značenjem i vrijednim djelima hrvatske pisane baštine Zbirke rukopisa i starih knjiga upoznao ih je Ivan Kapec, dok je o Grafičkoj zbirci kao najstarijoj te po brojčanim pokazateljima najvećoj zbirci te vrste u Hrvatskoj govorila Vesna Vlašić Jurić.

O radu Odjela Korisničke službe govorila je rukovoditeljica Odjela Korisničke službe mr. sc. Blaženka Peradenić-Kotur.

U Zbirci službenih publikacija polaznike je informirala o sadržaju najveće zbirke službenih publikacija Republike Hrvatske, stranih država i međunarodnih organizacija Dolores Mumelaš.

Zbirku knjižnične građe o Domovinskom ratu predstavio je Hrvoje Špac. Radionice pod nazivom Elektronički izvori znanstvenih informacija i vrednovanje znanstvene produktivnosti održale su mr. sc. Irena Pilaš i Goranka Mitrović.

Ratna škola „Ban Josip Jelačić” najviša je vojno-obrazovna ustanova u Republici Hrvatskoj koja obrazuje visoke časnike oružanih snaga i druge državne dužnosnike za najviše vojne i civilno-vojne dužnosti. Svrha je polaznike osposobiti za donošenje strateških odluka u području obrane i sigurnosti na nacionalnoj i međunarodnoj razini. U sklopu nastavnoga programa svaki naraštaj Ratne škole već tradicionalno posjećuje Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu.

Polaznici XXIII. naraštaja Ratne škole „Ban Josip Jelačić“ Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu uručili su zahvalnicu za dugogodišnju iznimno dobru suradnju i pomoć u edukaciji polaznika, a polaznicima Ratne škole, kao i svake godine, uručene su članske iskaznice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

 

The post Polaznici XXIII. naraštaja Ratne škole „Ban Josip Jelačić” u posjetu NSK appeared first on .

Mrežno izdanje međunarodne konferencije NSK „Solidarity in culture: Heritage protection under conditions of crisis“

Wed, 09/16/2020 - 17:00

Uslijed pogoršanja situacije vezane uz epidemiju bolesti COVID-19, međunarodna konferencija Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Solidarity in culture: Heritage protection under conditions of crisis održat će se u mrežnom izdanju, od 18. do 20. ožujka 2021. godine. Rok za prijavu izlaganja preko mrežnog obrasca produljen je do 31. listopada 2020.

Cilj je Konferencije naglasiti potrebu za osmišljavanjem integriranog, uključivog i promišljenog pristupa zaštiti kulturne baštine, tematizirati aspekte unutarsektorske i međusektorske suradnje te promicati suradnju i solidarnost među ustanovama u kulturi u kontekstu zaštite kulturne baštine. Partneri su Konferencije Hrvatski državni arhiv, Hrvatska grupa Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela (IIC), Hrvatski nacionalni komitet Međunarodnog vijeća muzeja (ICOM), Etnografski muzej, Laboratorij za radijacijsku kemiju i dozimetriju Instituta Ruđer Bošković, Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku te Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba, a medijski su pokrovitelji novine Večernji list i časopis Zaštita.

Svoje je sudjelovanje potvrdilo 14 pozvanih predavača, istaknutih svjetskih stručnjaka u području zaštite i očuvanja materijalne kulturne baštine, koji će kroz trodnevni program Konferencije zajedno s ostalim prijavljenim govornicima predstaviti vlastite istraživačke radove u području zaštite kulturne baštine u kriznim uvjetima i osvrnuti se na stečena iskustva.

Pripremajući povelju o postupanju s kulturnom baštinom u kriznim uvjetima i razvijajući smjernice o zaštiti baštine u takvim iznimnim uvjetima, Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) je u kolovozu 2019. godine objavila kako je radi sprječavanja nepovratnih gubitaka materijalne kulturne baštine uključivanje zaštite kulturne baštine u planove upravljanja rizicima u kriznim situacijama od presudne važnosti. Sukladno tome, koncepti zaštite kulturne baštine na Konferenciji će biti predstavljeni kroz sustave sigurnosne politike te će se naglasiti potreba postizanja interoperabilnosti sektora kulture i sektora civilne zaštite. Upravljanje kulturnom baštinom, promatrano kao skup raznovrsnih i nezamjenjivih nacionalnih resursa, nužno podrazumijeva uključivanje šire kulturne i znanstvene zajednice, kao i njegovanje duha solidarnosti među kulturnim ustanovama te njihovo umrežavanje. Naposljetku, uključivanje šire javnosti i razvijanje mreže volontera također predstavlja bitan element među konceptima zaštite kulturne baštine.

Konferencijom će se tematizirati navedena područja i preispitati uloga javnih ustanova u kulturi u razvoju sustava upravljanja materijalnom kulturnom baštinom u kriznim uvjetima. Tematski okvir izlaganja uključuje sustave i tehnike zaštite knjižnične, muzejske i arhivske građe u kriznim uvjetima, interoperabilnost sektora kulture i sektora civilne zaštite, doprinos ustanova u kulturi ostvarivanju ciljeva održivog razvoja (SDGs) UN-ove Agende 2030., integriranje kulturne baštine u nacionalne strategije smanjenja rizika od katastrofa, uključivanje i edukaciju građana u području baštine, solidarnost među ustanovama u sektoru kulture, kulturu solidarnosti u Europi i svijetu, ispreplitanje i preklapanje kulturnih i sigurnosnih politika u Europi i svijetu te druge inovativne teme i pristupe vezane uz zaštitu kulturne baštine.

Više pojedinosti o Konferenciji.

The post Mrežno izdanje međunarodne konferencije NSK „Solidarity in culture: Heritage protection under conditions of crisis“ appeared first on .

Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta

Wed, 09/16/2020 - 09:26

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– diplomirani knjižničar u Odjelu Obrada
– diplomirani knjižničar u Odjelu Bibliografsko središte
– pomoćni knjižničar u Odjelu Korisničke službe
– pomoćni knjižničar u Odjelu Korisničke službe
– pomoćni knjižničar u Odjelu Zaštita i pohrana
– pomoćni knjižničar u Odjelu Obrada
– viši stručni savjetnik za financijske i računovodstvene poslove
– viši stručni savjetnik za javnu nabavu u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– viši stručni savjetnik za pravne poslove u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– viši stručni savjetnik – programer u Odjelu Informacijske tehnologije
– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta appeared first on .

Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 16. rujna 2020.

Wed, 09/16/2020 - 08:28

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– diplomirani knjižničar u Odjelu Obrada
– diplomirani knjižničar u Odjelu Bibliografsko središte
– pomoćni knjižničar u Odjelu Korisničke službe
– pomoćni knjižničar u Odjelu Korisničke službe
– pomoćni knjižničar u Odjelu Zaštita i pohrana
– pomoćni knjižničar u Odjelu Obrada
– viši stručni savjetnik za financijske i računovodstvene poslove
– viši stručni savjetnik za javnu nabavu u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– viši stručni savjetnik za pravne poslove u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– viši stručni savjetnik – programer u Odjelu Informacijske tehnologije
– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 16. rujna 2020. appeared first on .

U spomen na Slavka Kolara

Tue, 09/15/2020 - 08:11

… Oči su joj plave, plavlje od jasnoga neba, a za kosu rekoše neki da je crvenkasta, a neki da je zlatna ili pozlaćena. Svakako izvrsno je pristajala onom okruglom, bijelom lišcu i onim nasmijanim, malim usnicama. Neki šumar, to jest sam gospodin nadšumar, Markov šef i bog bogova, kad je vidio Janicu još kao djevojku, sav se bio oduševio. – To je cura! – rekao je on. – Vidiš li kako je tanana, pa visoka, pa fina, kao breza! Upravo kao breza! Gotovo bi rekao; otmjena pojava! (…)

(Breza)

Da bismo doznali kako je nastala Breza, što je bio povod književniku Slavku Kolaru da napiše jedno od najpoznatijih djela hrvatske književnosti, potrebno je samo otvoriti stranice njegova života. Književnik Zvonimir Kulundžić jednom je prigodom rekao: „Breza je ne samo jedan od vrhunskih Kolarovih dometa nego i nesumnjivi biser hrvatske novelistike.“

Suvremeni hrvatski pisac i dramatik Slavko Kolar rodio se 1. prosinca 1891. godine u Palešniku pokraj Garešnice. Djetinjstvo je proveo u rodnome mjestu gdje mu je otac bio učitelj. Gimnaziju je nastavio u Požegi i Zagrebu, zatim Višu gospodarsku školu u Križevcima. Kao agronom često se selio, a u Božjakovini, kao upravitelj poljoprivrednoga posjeda, dočekao je mirovinu.

U prvome razdoblju književnoga rada, kada objavljuje Nasmijane pripovijesti, Kolarov pristup temi anegdotalne je prirode, a humor mu je bezazlen. Nakon zbiraka novela Ili jesmo ili nismo i Mi smo za pravicu sredinom 30-ih godina sasvim je sigurno kako se Kolar iz bogate tradicije hrvatske seoske i malograđanske novele izdvaja svojim bolno humorističnim pogledom na društvo u kojem žive njegovi junaci.

Književnom analitičnošću Kolar se obračunava s poluinteligentnima naših sredina. U opisima sela, drugoj ključnoj temi Kolarove proze, nailazimo na tople, nenametljive i obične ljude. Negativnosti ljudskih naravi ne mimoilaze ni seosko ozračje, ali njima se Kolar tiho ruga, bez prevelike zlobe. Majstorski je uspijevao ocrtati tragičnu sudbinu pojedinca, nespremnoga na žrtvu koja se od njega traži. Ostat će tako kao paradigmatski likovi hrvatske književnosti tragični junaci njegove Breze i Svoga tela gospodar, koji su preneseni i na filmsko platno, a Breza i u kazalište. U posljednjoj stvaralačkoj fazi Kolar dolazi do bespoštedne satire u knjigama Natrag u naftalin 1946. i Glavno da je kapa na glavi 1956. godine. To su pripovijesti iz gradskoga života, i to onoga tijekom Drugoga svjetskog rata.

Radeći sporo i nenametljivo, napisavši relativno malo, Slavko Kolar ipak je dao osebujan doprinos hrvatskoj književnosti. Slavku Kolaru književnost je bila uzgredan posao jer je jedan od malobrojnih pisaca koji je, završivši studij, radio u svojoj struci do mirovine.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi se dio Kolarove književne ostavštine, a na izložbi Blago NSK, koja je bila postavljena u povodu 400. obljetnice Knjižnice, bilo je izloženo izdanje pripovijetke Mi smo za pravicu iz 1936. godine.

Hrvatski književnik Slavko Kolar preminuo je 15. rujna 1963. godine u Zagrebu. Šest godina poslije njegove smrti, na njegovu mirogojskom grobu, Odbor za izdavanje njegovih Sabranih djela svečano je zasadio brezu prenesenu iz šume pokraj Kupskoga.

… Marko je upravo dovršio svoju patentnu klopku i digao glavu kad je ugledao gdje se s njegove kućne strehe podigla bijela golubica. Podigla se i otprhnula naglo i nestala u mutnom jesenjskom nebu.
Kako u čitavu selu nitko nije imao bijelih golubova, Marko se odmah dosjetio što se dogodilo. Znao je on da je to bila dušica njegove Janice. (…)

(Breza)

 

The post U spomen na Slavka Kolara appeared first on .

Uoči 145. obljetnice rođenja Dragutina Domjanića

Fri, 09/11/2020 - 08:57

Za vsaku dobru reč,
Kaj reći si mi znala,
Za vsaki pogled tvoj,
Za vsaki smeh tvoj, fala!

Tak malo dobroga
V živlenju tu se najde,
I če je sunce čas,
Za oblak taki zajde.

A ti si v srce mi
Tak puno sunca dala.
Kaj morem ti neg’ reć:
Od vsega srca fala!

(Fala)

Čitajući jednu od najljepših kajkavskih pjesama, prisjećamo se istaknutoga hrvatskog kajkavskog pjesnika Dragutina Milivoja Domjanića.

Dragutin Milivoj Domjanić rođen je 12. rujna 1875. godine u Krčima pokraj Adamovca. Završivši studij prava, bio je sudac i vijećnik Banskoga stola. Bio je član JAZU/HAZU od 1919., predsjednik Matice hrvatske od 1921. do 1926., a 1927. godine predsjednik je zagrebačkoga odjela PEN kluba.

Prvu pjesmu, domoljubnicu Ljubav k domovini, tiskao je u Bršljanu 1892. godine pod pseudonimom Milivoj Seljan. Surađuje u modernističkim časopisima te podupire mlade u književnome sukobu sa starijim naraštajem. Napisao je i nekoliko crtica te više književnih prikaza koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire. Godine 1920. u zagrebačkome Teatru marioneta Velimir Deželić ml. postavio je Domjanićev igrokaz Petrica Kerempuh i spametni osel kao prvu međuratnu lutkarsku predstavu, u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce. Kada se govori o Domjaniću, rjeđe se spominje njegova prevoditeljska djelatnost. Prevodio je poeziju J. W. Goethea, H. Heinea, P. Verlainea, C. Baudelairea, S. Mallarméa, kao i prozu M. Gorkoga i L. N. Tolstoja. Osobito su ga privukle provansalske pjesme francuskoga pjesnika Frédérica Mistrala koje dijele istu sudbinu kao i njegove – i jedan i drugi bili su svedeni na narječje koje je još samo u puku nastavilo živjeti. Prije Prvoga svjetskoga rata počeo je pisati vrlo cijenjene stihove na kajkavskome, narječju svojega rodnog kraja, i tomu je ostao vjeran do kraja života. U to se doba pisanje na kajkavskome narječju smatralo stvaralačkom oporbom jer je nedostajala svijest o mogućnosti modernoga pjesničkog iskaza na tome istoimenom narječju. Prvi je u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnog izraza. Iako je počeo kao pjesnik na štokavskome književnom standardu Pjesme (1909.), Domjanić je najpoznatiji kao pjesnik kajkavskih stihova. Trima kajkavskim zbirkama Kipci i popevke (1917.), V suncu i senci (1927.) i Po dragome kraju (1933.) postao je bard novije kajkavske poezije – klasik kajkavske riječi. Pjevao je o duhovnoj ljubavi, intimi plemićkih domova, gospodarskim perivojima, markizama i kavalirima minulih dana.

Mnoge su Domjanićeve pjesme uglazbljene, a među najpoznatijima su Fala i Popevke sem slagal, koje je uglazbio Vlaho Paljetak. Njegova je kajkavska poezija osuvremenila književnost i pomogla njezinoj integraciji u jedinstveni kontekst hrvatske književnosti.

Na mrežnoj stranici Zvuci prošlosti dostupni su zvučni zapisi pjesama Bele rože i Susedovo dete, a na stranici virtualne izložbe Svakodnevica 1914. u starim hrvatskim novinama dostupna je pjesma Ciklame, krvave ciklame.

Domjanićevo ime nosi i smotra dječjega kajkavskog pjesništva u Sv. Ivanu Zelini. Ova tradicionalna godišnja književno-nakladnička manifestacija održava se u Sv. Ivanu Zelini još od 1970. godine radi poticanja sustavnoga rada s pjesnički nadarenom djecom u osnovnim školama s kajkavskoga govornog područja.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegov rukopis, dok su neke od njegovih pjesama dostupne u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić preminuo je 7. lipnja 1933. godine u Zagrebu.

 

The post Uoči 145. obljetnice rođenja Dragutina Domjanića appeared first on .

EDC NSK poziva na praćenje godišnjeg obraćanja Europskom parlamentu predsjednice Europske komisije

Thu, 09/10/2020 - 13:32

U rujnu svake godine predsjednik Europske komisije obraća se Europskom parlamentu posebnim govorom o stanju Europske unije, u kojem ujedno predstavlja postignuća Komisije u protekloj godini, iznosi najbitnije odrednice njezinog djelovanja za sljedeću godinu, osobito vezano uz trenutačno najvažnije izazove s kojima se Unija suočava, te ideje za oblikovanje budućnosti EU.

Ursula von der Leyen, trenutačna predsjednica Europske komisije, održat će svoj prvi takav govor 16. rujna 2020. godine, te u njemu podsjetiti kako prioriteti utvrđeni na početku njezinog mandata i dalje vrijede u kontekstu suočavanja s izazovima današnjice. Naglasit će nužnost uloge Europe kao predvodnice u svjetskom zaokretu prema zdravom planetu i novom, digitalnom svijetu. Prijenos uživo govora moći će se pratiti na mrežnoj stranici Europske komisije, a naknadno će uslijediti plenarna rasprava s članovima Parlamenta.

Građani će preko društvenih mreža Facebook, Instagram i Twitter ili e-pošte predsjednici von der Leyen moći postaviti pitanja, u obliku videozapisa u trajanju do najviše 30 sekundi, uz korištenje oznake #AskThePresident. Za odgovor će biti odabrana relevantna pitanja postavljena u sklopu kvalitetnih videozapisa i biti objavljena u snimci svih odgovorenih pitanja.

Europski dokumentacijski centar NSK, kao referentna točka u Republici Hrvatskoj za sve informacije povezane s djelovanjem Europske unije, priključuje se informiranju javnosti i poziva građane da iskoriste mogućnost za uključivanje u ovo važno obraćanje.

The post EDC NSK poziva na praćenje godišnjeg obraćanja Europskom parlamentu predsjednice Europske komisije appeared first on .

Objavljen Upisnik knjižnica u Republici Hrvatskoj

Thu, 09/10/2020 - 09:11

Temeljem Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti (NN 17/2019, 98/2019) i Pravilnika o Upisniku knjižnica (NN 78/2020) Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske od rujna 2020. godine u svrhu praćenja stanja u knjižničnoj djelatnosti Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu vodi Upisnik knjižnica u Republici Hrvatskoj.

Upisnik sadrži temeljne podatke o svim knjižnicama u Republici Hrvatskoj, bilo da djeluju kao pravne osobe ili u sastavu drugih pravnih osoba. Sadrži imenik s abecednim popisom knjižnica koje su dio Upisnika i obrazac za unos podataka prilikom prijave knjižnice u sustav, kao i u slučaju potrebe za izmjenom podataka knjižnica koje su već uvrštene u Upisnik. Svi javno dostupni podaci Upisnika objedinjeni su u jedinstvenoj datoteci, koju je moguće preuzeti.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu poziva sve knjižnice koje još nisu uvrštene u Upisnik da se radi uključivanja u njega obrate nadležnoj županijskoj odnosno sveučilišnoj matičnoj službi, a knjižnice uvrštene u Upisnik da provjere podatke kojima su u njemu zastupljene te ih prema potrebi posuvremene.

The post Objavljen Upisnik knjižnica u Republici Hrvatskoj appeared first on .

Radovi u čitaonici Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK

Tue, 09/08/2020 - 09:41

Zbog trajanja radova u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čitaonica još uvijek nije dostupna korisnicima za rad.

Molimo da sve upite šaljete na skupnu adresu zbirka.rijetkosti@nsk.hr.

Obavijest o otvaranju čitaonice za korisnike bit će pravodobno objavljena na portalu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

The post Radovi u čitaonici Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK appeared first on .

Pages