prikaz prve stranice dokumenta Human-Artificial Intelligence Symbiosis: the Possibility of Moral Augmentation
  Download
PDF 1.91 MB
doctoral thesis
Human-Artificial Intelligence Symbiosis: the Possibility of Moral Augmentation
Rijeka: University of Rijeka, Faculty of Humanities and Social Sciences, 2021. urn:nbn:hr:186:421057
Miletić, Tomislav
University of Rijeka
Faculty of Humanities and Social Sciences
Department of Philosophy

Cite this document

Miletić, T. (2021). Human-Artificial Intelligence Symbiosis: the Possibility of Moral Augmentation (Doctoral thesis). Rijeka: University of Rijeka, Faculty of Humanities and Social Sciences. Retrieved from https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:186:421057

Miletić, Tomislav. "Human-Artificial Intelligence Symbiosis: the Possibility of Moral Augmentation." Doctoral thesis, University of Rijeka, Faculty of Humanities and Social Sciences, 2021. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:186:421057

Miletić, Tomislav. "Human-Artificial Intelligence Symbiosis: the Possibility of Moral Augmentation." Doctoral thesis, University of Rijeka, Faculty of Humanities and Social Sciences, 2021. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:186:421057

Miletić, T. (2021). 'Human-Artificial Intelligence Symbiosis: the Possibility of Moral Augmentation', Doctoral thesis, University of Rijeka, Faculty of Humanities and Social Sciences, accessed 07 April 2025, https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:186:421057

Miletić T. Human-Artificial Intelligence Symbiosis: the Possibility of Moral Augmentation [Doctoral thesis]. Rijeka: University of Rijeka, Faculty of Humanities and Social Sciences; 2021 [cited 2025 April 07] Available at: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:186:421057

T. Miletić, "Human-Artificial Intelligence Symbiosis: the Possibility of Moral Augmentation", Doctoral thesis, University of Rijeka, Faculty of Humanities and Social Sciences, Rijeka, 2021. Available at: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:186:421057

Please login to the repository to save this object to your list.
Metadata
TitleHuman-Artificial Intelligence Symbiosis: the Possibility of Moral Augmentation
Title (croatian)Simbioza čovjeka i umjetne inteligencije: mogućnost moralne nadogradnje
AuthorTomislav Miletić
MentorElvio Baccarini (mentor)
MentorDražen Brščić (komentor)
Committee memberNebojša Zelič (predsjednik povjerenstva)
Committee memberLuca Malatesti (član povjerenstva)
MBZ: 308096
Committee memberDarko Polšek (član povjerenstva)
GranterUniversity of Rijeka
Faculty of Humanities and Social Sciences
(Department of Philosophy)
Rijeka
Defense date and country2021-01-21, Croatia
Scientific / art field,
discipline and subdiscipline		HUMANISTIC SCIENCES
Philosophy
Universal decimal classification
(UDC)		17 - Moral philosophy. Ethics. Practical philosophy
Abstract
This thesis posits the hypothesis that the formation of a symbiotic relationship between a child and its AI companion can create a realistically applicable, socially acceptable, fine-tuned, moral augmentation aligned with the child’s moral development. The first chapter presents the concept of moral augmentation, introduces the idea of symbiosis, and delineates the proposal’s philosophical and technical differences from existing moral enhancement approaches. The second chapter grounds the... More discussion of AI capacities on realistic technical possibilities and shows why these machine limitations lead to ethical symbiotic partnerships. The third chapter explicates the necessary ethical requirements for the design of artificial ethical agents and shows how these design requirements constitute ethical means by which the AI companion accomplishes moral augmentation. The fourth chapter expounds on the concept of Human-Artificial Intelligence Symbiosis. The fifth chapter proposes the symbiotic AI companion as the ethical artificial intelligence means towards the accomplishment of moral augmentation. First, the companion paradigm is provided, second, the ethical capacities by which the AI companion aims to achieve moral augmentation with the human child are elucidated, third the question of companion distribution in a democratic society is explored. Less
Abstract (croatian)
Ova teza postavlja hipotezu kako stvaranje simbiotskog odnosa između djeteta i njegovog AI suputnika može stvoriti realno primjenjivu, lako prihvatljivu, fino podešenu, moralnu nadogradnju usklađenu s djetetovim moralnim razvojem. Prvo poglavlje predstavlja koncept moralne nadogradnje, uvodi ideju simbioze i ocrtava filozofske i tehničke razlike prijedloga od postojećih pristupa moralnom poboljšanju: temeljne motivacije, konačne ciljeve moralnog poboljšanja i tehnološka sredstva za... More postizanje tih ciljeva. Drugo poglavlje utemeljuje raspravu o sposobnostima umjetne inteligencije na realističnim tehničkim mogućnostima i razlaže zašto strojna ograničenja dovode do simbiotskog partnerstva. Rasprava se usmjerava na metode strojnog učenja: učenje pod nadzorom, učenje bez nadzora, učenje podrškom. Treće poglavlje objašnjava potrebne etičke zahtjeve u dizajnu umjetnog etičkog agenta i pokazuje kako etički principi konstituiraju etička sredstva pomoću kojih AI suputnik postiže moralnu nadogradnju. Razlaže se i polje etike umjetne inteligencije, te strojna etika i robotska etika. Analizira se osnovne etičke principe umjetne inteligencije: robustnost, poštivanje ljudske autonomije, objašnjivost i strojna pravednost. Ovdje se također pojašnjava struktura etičkih modela koji upravljaju etičkim odlukama umjetnog agenta te se razmatra problem pouzdanosti umjetnih inteligencija i ljudske odgovornosti u etičkim odlukama. Četvrto poglavlje objašnjava koncept simbioze čovjeka i umjetne inteligencije. Prvo, izlažu se razlozi potrebe simbiotskog odnosa. Drugo, definira se simbiotski odnos i predlažu dvije verzije: jaka i slaba. Ilustriraju se simbiotska parterstva i analiziraju vitalne točke koncepta: autonomija, utjelovljenje, strojna ekspertiza, motivacijska potpora, pouzdanost. Peto poglavlje predlaže simbiotskog pratioca umjetne inteligencije kao društveno prihvatljivu etičku umjetnu inteligenciju za postizanje moralne nadogradnje. Prvo, izlaže se paradigma suputnika, pružaju se primjeri i analiziraju osnovne karakteristike – vjernost, transparentnost, fina podešenost, poštivanje moralne autonomije. Drugo, razjašnjavaju se etički kapaciteti kojima AI pratilac želi postići moralnu nadogradnju kod ljudskog djeteta. Oni uključuju etičke modele kojima suputnik donosi valjane etičke savjete, te afektivno računarstvo, metode umjetne inteligencije kojima se prepoznaje, intepretira i simulira ljudske emocije. Ovim metodama suputnik cilja ostvariti moralnu motivaciju i emotivnu stabilnost. Konačno, istražuje se problematika distribucije suputnika u demokratskom društvu. Ovdje pokazujem na koji način distribucija suputnika umjetne inteligencije može pogoršati postojeće asimetrije moći u društvu i ugroziti demokratske procese. Kao moguće rješenje predlažem usvajanje regulatornog pristupa. Less
Keywords
Keywords (english)
Languageenglish
URN:NBNurn:nbn:hr:186:421057
Study programmeTitle: Postgraduate doctoral study programme Philosophy and Contemporaneity
Study programme type: university
Study level: postgraduate
Academic / professional title: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija (doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija)
Type of resourceText
File originBorn digital
Access conditionsOpen access
Terms of useLicence In copyright icon
RepositoryRepository of the University of Rijeka, Faculty of Humanities and Social Sciences
Created on2022-03-24 09:04:33

(©) Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2015. Sva prava pridržana. | Hrvatske bratske zajednice 4 p.p. 550, 10000 Zagreb, Hrvatska Tel. ++ 385 1 616-4040
OIB: 84838770814 | IBAN: HR66 2340 0091 1000 1008 1, Porezni broj (PDV identifikacijski broj) - VAT Number: HR84838770814
Prijava u repozitorij

accessibility

closeAccessibilityrefresh

If you wish to permanently save changes, click on Save, if not - your settings will be reset when you restart the browser.