Tijekom posljednjeg desetljeća na tržištu su se pojavili brojni sustavi za virtualnu stvarnost (VR), predstavljeni po pristupačnim cijenama uz obećanje visokog stupnja imerzije, odnosno percepcije uronjenosti u virtualni svijet. Međutim, do danas, potrošači još uvijek oklijevaju s ulaganjem u osobne VR uređaje. Problematika nezadovoljstva korisnika trenutno dostupnim sustavima i uslugama naglašava potrebu za daljnjim istraživanjem u području iskustvene kvalitete (engl. Quality of Experience, skraćeno QoE) za imerzivne medije poput VR-a. Kako bismo bolje razumjeli načine na koje se QoE za VR razlikuje od QoE-a za neimerzivne platforme, potrebno je razmotriti definirajuće karakteristike ove tehnologije - od multimodalne interaktivnosti do nametljivosti. Ova disertacija predlaže troslojni skup modela koji ilustriraju moguće odnose između ukupne iskustvene kvalitete te njezinih sastavnica, značajki i čimbenika, specifično za uslugu igranja u VR-u. Korištenjem subjektivnih i objektivnih mjera, odabrane veze predložene u modelima istražene su višestrukim korisničkim studijama, s fokusom na negativne posljedice igranja u VR-u, kvalitetu interakcijskih mehanika obzirom na zabavu, ugodu i radno opterećenje, te učinak mrežne degradacije i društvenog konteksta na ukupno iskustvo. Uz rezultate korisničkih studija, u disertaciji je predstavljena i kategorizacija interakcijskih mehanika u VR-u, osmišljene smjernice za njihovu implementaciju i evaluaciju, te analizirani izazovi pri provođenju korisničkih studija s više istovremenih igrača.