Predmet istraživanja ovog rada je utjecaj hotelijerstva, prvenstveno udjela hotela u smještaju neke destinacije i prisutnosti globalnih hotelskih marki, na uspješnost turističkih destinacija u kojima se nalaze. Dodatno je žarište na odnosu strategija cijena hotela u vremenu financijske i ekonomske krize na njihovu dugoročnu uspješnost, kao i uspješnost turističkih destinacija u kojima se nalaze. Vezano uz predmet istraživanja, postavljene su tri hipoteze. Prva je hipoteza da je udio hotela u ukupnom smještaju pozitivno statistički signifikantno koreliran s uspješnosti turističkih destinacija. Druga je hipoteza da su uspješnije turističke destinacije u kojima postoje hoteli kojima upravljaju međunarodne menadžment kompanije ili su u marketinškim savezima. Treća je hipoteza da su u vremenu krize dugoročno bolje prošli oni hoteli koji su imali strategiju održanja cijene nasuprot održanja zauzetosti. Nakon definiranja osnovnih pojmova koji su u fokusu rada (turistička destinacija, modeli mjerenja poslovne uspješnosti, turistički lanac vrijednosti, konkurentnost turističke industrije, mjere uspješnosti u hotelijerstvu), moguće je bilo zaključiti da zbog kompleksnosti turističkog proizvoda zasad nema adekvatnog modela mjerenja uspješnosti turističkih destinacija. Stoga je najveći metodološki korak unutar ovog rada bio kreirati takav model. Koristeći dosadašnje znanstvene spoznaje te metode kreiranja drugih kompozitnih indeksa u turizmu i ekonomiji, kreiran je model koji kombinira 8 indikatora u grupama ekonomskih, društvenih i okolišnih performansi turističke destinacije. Model je testiran na 30 najuspješnih turističkih destinacija u Hrvatskoj. Na osnovu modela su Pearsonovim testom korelacije testirane hipoteze H1 i H2, pri čemu je jednoznačno dokazana hipoteza H1, no na temelju istraživanja nije bilo dokaza hipoteze H2. Zaključak je da hoteli imaju pozitivan učinak na uspješnost destinacija u kojima se nalaze, ali da njihova internacionalizacija za destinacije nije od presudnog značaja. Za potrebe testiranja hipoteze H3, napravljeno je dodatno istraživanje performansi 30 hotela (koji se nalaze u 30 destinacija iz prethodnog istraživanja). Korištene su različite metode testiranja, no nije nađena nikakva veza između odabira strategije održanja cijene ili zauzetosti i dugoročne uspješnosti hotela iz uzorka. Time na ovom uzorku nisu potvrđeni rezultati prethodnih istraživanja, a što se može pripisati osobitostima hrvatskog hotelijerstva.