| Sažetak | Astma je najčešća kronična upalna bolest u djece karakterizirana hiperreaktivnošću bronhalnog stabla, te varijabilnim i rekurentnim simptomima bronhoopstrukcije i kronične upale koja se nalazi u podlozi. Interakcija ovih različitih oblika patofiziološkog procesa određuje kliničku manifestaciju i težinu astme. Lijekovi za liječenje astme dijele se na lijekove za kontrolu astme i lijekove za olakšanje simptoma. Lijekovi za kontrolu uključuju inhalacijske kortikosteroide (ICS), kromone, dugo djelujuće bronhodilatatore (LABA), teofilin, leukotrijenske antagoniste (LTRA) i anti IgE protutijela. Lijekovi za olakšavanje simptoma astme uključuju kratko-djelujuće beta agoniste, sustavnu primjenu kortikosteroida, te antikolinergike. Za sve, a posebno u liječenju djece s astmom, krajnji cilj je prevencija simptoma, minimiziranje akutnih epizoda bolesti, prevencija funkcionalnih i psiholoških posljedica s namjerom da se osigura zdravlje i kvaliteta života, tj. postizanje potpune kontrole bolesti. Stupnjeviti pristup (podizanje terapije kada je potrebno, odnosno smanjivanje terapije kada je moguće) u liječenju astme, koristi se kao osnovna preporuka. Kako u randomiziranim kliničkim studijama sudjeluju bolesnici koji predstavljaju manje od 10% populacije bolesnika cilj je ove doktorske dizertacije bio ispitati obilježja protuupalnih lijekova u dječjoj astmi u uvjetima stvarnog života. Istraživanje je provedeno pretraživanjem elektroničke baze podataka Dječje bolnice Srebrnjak tijekom četverogodišnjeg razdoblja (prosinac 2006.-prosinac 2010. godine), a uključeni su bolesnici u dobi od 5-11 godina (predpubertet). Kohorte bolesnika liječenih protupalnim lijekovima: ICS-om (714 djece), LTRA lijekovima (272 djeteta), kombinacijom protuupalnih lijekova ICS+LABA (210 djece) te ICS+LTRA (151 dijete) su praćene retrospektivno, tijekom promatranog perioda. U ovim skupinama posebno je praćena subpopulacija s alergijskim rinitisom, te podaci glede primjene intranazalnih kortikosteroida. IX U ovom ispitivanju, u uvjetima stvarnog života dokazana je djelotvornost inhalacijskih kortikosteroida, antileukotrijenskih lijekova i kombinacijske terapije (ICS+LABA, te ICS+LTRA). Usporedom ispitivanih skupina nisu zabilježene razlike u nekim parametrima učinkovitosti liječenja (FEV1, FENO, Asthma Control Test [ACT], hospitalizacije), ali je utvrđena značajna razlika u stupnju kontrole bolesti te učestalosti korištenja beta agonista (p=0,013; p<0,001). Usporedbom različitih vrsta i doza ICS-a utvrđene su značajne razlike među skupinama za stupanj kontrole astme, a vezano uz dozu ICS-a (p=0,019). Za razliku od randomiziranih kliničkih ispitivanja nisu zabilježeni učinci ICS-a na parametre rasta ispitanika poput brzine rasta, te SDS skora. Promjene u brzini rasta nisu zabilježene niti u bolesnika koji boluju i od alergijskog rinitisa, te u svrhu liječenja dodatno koriste nazalne kortikosteroide niti u bolesnika koji su zbog pogoršanja astme koristili oralne/parenteralne kortikosteroide. Usporedbom djelotvornosti i neškodljivost ICS-a iz kliničkih ispitivanja dolazimo do zaključka da se djelotvornost i neškodljivost razlikuju u uvjetima stvarnog života. Čimbenici koji dovode do razlika u odnosu na ishode kliničkih ispitivanja su adherencija, komorbiditet, neogovarajuća primjena inhalatora. Manjkavost baze podataka predstavlja činjenica da podatci nisu strukturirani, što znači da je zapis moguće zatvoriti bez da su svi navedeni podatci uneseni. Otklanjanjem manjkavosti, predefiniranjem podataka koji se moraju unijeti te uvođenjem dvostrukog unosa kako bi se izbjeglo unošenje pogrešnih podataka, elektronička baza podataka bi postala još vrijedniji istraživački alat s visokom eksternom validnošću i mogućnosti praćenja ishoda u uvjetima stvarnog života. |
| Sažetak (engleski) | Asthma is the most common chronic inflammatory disease of childhood characterized with airway hyperreactivity, variable and recurrent symptoms of airway narrowing and chronic inflammation as the background process. Interaction of these different features defines the clinical manifestation and severity of asthma. Medications used for asthma treatment are divided as controllers and relievers. Controllers include inhalatory corticosteroids (ICS), cromones, long-acting bronhodilatator agents (LABA), theophyline, leukotriene antagonists (LTRA) i anti-IgE antibodies. Relievers include short-acting beta agonists (SABA), systemic corticosteroids, and anticholinergics. For all involved treatments, and specifically when treating children, the final goal of treatment is prevention of symptoms, minimizing acute exacerbations, prevention of functional and psychological sequelae with intention to provide health and quality of life, e.g. full disease control. “Step-up, step-down” approach in asthma treatment according to current disease control is used as a major recommendation. As the population used for randomized clinical trials (RCTs) represents less than 10% of actual asthma population the aim of this study was to assess the characteristics of anti-inflammatory medicines used for treatment of childhood asthma in “real-life” settings. The study was realized by searching of Hospital digital medical database during the 4-year period (November 2006-November 2010) for asthmatics aged 5-11 years (pre-pubertal). Patient cohorts treated with anti-inflammatory medicines were retrospectively followed during the defined period: ICS (N=714), LTRA (N=272), combinations of ICS+LABA (N=210) and XI ICS+LTRA (N=151). In these cohorts subpopulation with allergic rhinitis treated with intranasal corticosteroids (INCS) was additionally analyzed. In this study, done in “real-life” settings, we showed the effectiveness of ICS, LTRA and combination treatments (ICS+LABA, ICS+LTRA) in the treatment of childhood asthma. When comparing different treatment groups no significant differences were found for some of the efficacy parameters (FEV1, FENO, Asthma Control Test [ACT], hospitalizations) but significant differences were found for the level of asthma control and for the use of SABA (p=0.013, p<0.001; respectively). When comparing different types and doses of ICS a significant difference was found between groups for the level of asthma control according to mean ICS dose (p=0.019). Contrary to RCTs results, we haven’t found an effect of ICS treatment on parameters of growth presented as linear growth velocity and SDS score. No significant effects on growth were found in patients with allergic rhinitis treated with INCS or in patients treated with oral/systemic corticosteroids for asthma exacerbations. When comparing effectiveness and safety results for ICS from RCTs we can conclude that the effectiveness and safety differ from data gathered in “real-life” settings. Factors influencing these differenceswere treatment adherence, comorbidities and inhaler techniques. Limitations coming from database analysis were the consequence of non-structured data input thus allowing for data inconsistency (if data was missing it could be because it was not entered). Eliminating these limitations by predefining and structuring the data entry with double input to exclude false entry, digital medical database could become even more valuable research tool with high external validity and a possibility to better follow the outcomes in a “real-life” settings. |
