Cilj istraživanja: Incidencija pretilosti i steatoze jetre je u porastu širom svijeta. Gotovo jedna četvrtina populacije u zapadnim zemljama pati od nealkoholne masne bolesti jetre (NAFLD-a). Cilj ovog rada je odrediti učestalost i prediktore nealkoholnog steatohepatitisa (NASH-a). U bolesnika sa nejasnim porastom aktivnosti alanin-amonotransferaze (ALT-a) u serumu. Na taj način bi se mogla izbjeći biopsija jetre, koja nije neophodna u bolesnika s običnom steatozom. Ranije studije nisu dale ujednačene rezultate niti odgovor na pitanje kako razlikovati NASH od steatoze jetre. Ultrazvuk (UZ), kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca (MR) imaju visoku osjetljivost za steatozu ali ne i za NASH. Bolesnici i metode: U studiju su uključeni bolesnici oba spola s nejasnim porastom ALT-a u serumu (≥ 50 IU/ml). Svim bolesnicima je učinjena biopsija jetre a NASH je stupnjevan po protokolu NASH Activity Score (NAS) od 0 do 8 zbroj NAS ≥5 govori za NASH, a <5 za non NASH. U studiju je uključeno 100 bolesnika (46 žena i 54 muškarca). Prosječna je dob bila 38,62±10,48 i analiziranim najznačajnijim biokemijskim, antropometrijskim i hormonskim biomarkerima. Rezultati: Prosječni BMI je bio 26,94±3,16 (kg/m²), inzulinska rezistencija (HOMA-IR) 5,73±7,53. Rezultati su uspoređeni sa patohistološkim nalazom kao relevantom dijagnostičkom metodom. U 81% bolesnika utvrđen je NAFLD (n=81), a u 32 (32%) NASH. Visoka razina triglicerida, niski HDL, hipertenzija, nivo inzulina i glukoze i povišene vrijednosti feritina značajno koreliraju s NASH-om. Zaključak: Kao u ranijim studijima inzulinska rezistencija (IR) se pokazala zaštitnim znakom NASH-a. Vrijednosti HOMA-IR, BMI i sistolička hipertenzija istovremeno, značajan su prediktor NASH-a.