Početak upotrebe geotermalne energije u Republici Hrvatskoj počine 80-tih godina prošlog stoljeća i uglavnom je vezana uz istraživanja provedena u svrhu eksploatacije nafte i plina, dok se početna upotreba veže uglavnom uz potrebe za toplinskom energijom, sve do nedavno, kada je s radom počela prva geotermalna elektrana. Geotermalna energija kao obnovljivi izvor energije sve više dobiva na značaju u energetskim politikama država koje posjeduju geotermalni potencijal. Posebna značajka geotermalne energije je njezina neovisnost, odnosno dostupnost 24 sata u toku dana što osigurava stabilnost i sigurnost sustava, bilo za proizvodnju električne energije ili toplinske energije. Geotermalni potencijal vezan je na geološke karakteristike ležišta što ga čini energentom lokalnog karaktera te je važno procijeniti potencijal pojedinog prostora kako bi se geotermalni potencijal mogao u potpunosti iskoristiti. Procjena geotermalnog potencijala važan je element u određivanju mogućih temperatura geotermalne vode, a s obzirom na širok spektar upotrebe geotermalne energije te ekonomičnog pridobivanja. Hrvatski geotermalni potencijal usko je vezan uz Panonski bazen i njegove geološke karakteristike na prostoru Republike Hrvatske. Dosadašnja istraživanja uključivala su pojedinačne lokacije bez opsežne analize cjelokupnog prostora te se pokazala potreba za analizom dostupnih bušotinskih podataka, a koji su potvrdili postojanje dubokih vodonosnika, na način da se kvantificira i prostorno locira geotermalni potencijal. Cilj ovog istraživanja je utvrditi toplinski potencijal hrvatskog dijela Panonskog bazenskog sustava, kako bi se procijenio toplinski potencijal geotermalnih ležišta. Analizirani su podaci s 181 bušotine koji se odnose na prisutnost dotoka, temperaturu i poroznost, kao i propusnost i volumen za svaku bušotinu, odnosno karakterističan litološki marker, uključen u procjenu. U geotermalnim ležištima jedan od najvažnijih podataka uz petrofizičke i termodinamičke podatke je potencijal bušotine, odnosno maksimalni protok pri određenim uvjetima propusnosti i poroznosti. Monte Carlo modeliranjem, napravljena je distribucija vjerojatnosti mogućih dotoka iz bušotine uz postavljanje ovisnosti između indeksa produktivnosti i propusnosti za svaku pojedinu litološku jedinicu koja je promatrana. Kao rezultat modeliranja, ekstrapolirani su dobiveni lokalni podaci toplinskog potencijala oko analiziranih bušotina te je na taj način mapiran geotermalni toplinski potencijal arealno distribuiran na prostoru hrvatskog dijela Panonskog bazena. IV Republika Hrvatska ima dugogodišnju povijest istraživanja i eksploatacije ugljikovodika koja u Hrvatskoj traje već preko 70 godina. Hrvatska naftna polja uglavnom su u svojoj silaznoj putanji proizvodnje, a tijekom proizvodnog vijeka koristila se metoda zavodnjavanja kao sekundarna metoda povećanja iscrpka. Duboki vodonosnici naftnih i plinskih polja imaju potencijal za proizvodnju geotermalne energije te je analizirana mogućnost korištenja postojećih bušotina, a koje bi mogle naći svoju primjenu u proizvodnji geotermalne energije. Na taj način napravila bi se tranzicija naftne industrije prema obnovljivim izvorima energije, te ujedno smanjili troškovi korištenja geotermalne energije budući da bi se koristile postojeće bušotine. Kako bi se mogla iskoristiti postojeća infrastruktura, posebice bušotine, analiziran je model odabira pojedine bušotine za proizvodnju geotermalne energije s fokusom na postojeću bušotinsku opremu. Naime, oprema ugrađena u bušotinu, kao i dubina bušotine stvaraju ograničavajući faktor prilikom odabira bušotine za buduću proizvodnju geotermalne energije te je iz tog razloga potrebno prethodnom analizom utvrditi tehno-ekonomsku mogućnost prenamjene svake pojedine naftne bušotine u buduću geotermalnu.