Čagalj (Canis aureus) jedna je od najrasprostranjenijih vrsta iz porodice pasa (Canidae) u sjevernoj Africi, dijelovima Azije i jugoistočnoj Europi. U posljednjih nekoliko desetljeća dogodile su se značajne populacijske promjene čaglja u Europi koje uključuju opadanje broja, oporavak i ekspanziju čaglja. Kako bi se utvrdila mogućnost adaptacije i sposobnost dugoročnog preživljavanja populacija analizira se raznolikost gena glavnoga sustava tkivne podudarnosti (MHC) koji kodiraju bjelančevine uključene u prepoznavanje patogena i pokretanje imunološkog odgovora. U ovom istraživanju istražen je ekson 2 DRB1, DQA1 i DQB1 lokusa MHC regije skupine II kod 61 jedinke čaglja iz Dalmacije, Slavonije i Srbije. Utvrđena su 4 DRB alela, 2 DQA alela i 3 DQB alela, te 8 različitih haplotipova. Rezultati ukazuju na različitu genetičku raznolikost populacija čaglja iz Dalmacije i Slavonije, pozitivnu selekciju na svim lokusima i djelovanje ravnotežne selekcije.

The golden jackal is one of the most widespread canid species with distribution in northern Africa, parts of Asia and Southeastern Europe. In the past few decades the European golden jackal has undergone population size contraction and expansion. Genetic variability is thought to be essential to the long-term persistence and adaptability of populations. The major histocompatibility complex (MHC) genes are crucial for eliciting immune response and are the best adaptive markers for investigating population fitness. In this thesis the genetic diversity of the second exon of the MHC II loci DRB1, DQA1 and DQB1 was analyzed in 61 individuals. Four DRB, two DQA, three DQB alleles and eight haplotypes were detected. Various levels of MHC diversity in Slavonian and Dalmatian populations were found. In addition, sequences showed evidence for action of balancing selection through occurrence of trans-species polymorphism and significant excess of nonsynonymous substitution.