Dosadašnje studije su pokazale da je incidencija makularnog edema značajno viša nakon operacije mrene, osobito kod bolesnika s dijabetičnom retinopatijom kod kojih je prisutna kronična subklinička upala. Ovo istraživanje je pokazalo da preoperativna terapija topičkim nesterodnim protu-upalnim lijekovima (NSAID) može smanjiti incidenciju pojave postoperativnog makularnog edema i progresiju dijabetične retinopatije. Metode: U studiju je bilo uključeno 55 bolesnika s neproliferativnom dijabetičnom retinopatijom koji su predviđeni za operaciju mrene. Jednostavnom kompjuterskom randomizacijom bolesnici podijeljeni u dvije skupine: 27 bolesnika u eksperimentalnoj skupini tretirano je preoperativno i postoprativno topičkim diklofenakom, a 28 bolesnika u kontrolnoj skupini dobilo je placebo. Sedam dana prije operacije, na dan operacije i 1., 7., 30. i 90. dan postoperativno centralna makularna debljina (CFT) mjerena je optičkom koherentnom tomografijom (OCT), a prije same operacije uzimao se uzorak očne vodice za analizu koncentracije IL-12. Rezultati: Koncentracija IL-12 bila je značajno manja u eksperimentalnoj skupini u odnosu na kontrolnu skupinu (t = −2.85, P = 0.007). Eksperimentalna skupina imala je značajno manji porast centralne makularne debljine nakon operacije mrene od kontrolne skupine (F = 13.57, P < 0.05). Značajno viša incidencija pogoršanja stupnja dijabetične retinopatije pronađena je u 11 (39, 28 %) pacijenata kontrolne skupine, dok je u eksperimentalnoj skupini pogoršanje zabilježeno kod 5 (19.23 %) pacijenata (χ2 = 13.18, P < 0.001). Zaključak: Preoperativna i postoperativna terapija topičkim NSAIDs može adekvatno prevenirati razvoj postoperativnog makularnog edema kod pacijenata s dijabetičnom retinopatijom te bi mogla prevenirati progresiju DR kod nekih pacijenata vjerojatno utjecajem na nivo preoperativne subkliničke upale prisutne kod pacijenata sa DR-om. Subklinička upala prisutna u pacijenata s DR-om, a mjerene koncentracijom IL-12, nije jedini uzrok makularnog edema.