| Sažetak | Enzim mangan superoksid dizmutaza (Mn-SOD) neutralizira slobodne radikale kisika, koji nastaju tijekom upale, a sudjeluju u inicijaciji i promociji karcinogeneze oštećenjem deoksiribonukleinske kiseline (DNA), na što ukazuje 8-hidroksi-2-deoksigvanozin (8-OHdG) kao osjetljiv biomarker. Cilj istraživanja bio je utvrdititi korelaciju ekspresije Mn-SOD-a i 8-OHdG-a sa stupnjem kroničnog gastritisa, te utvrditi moguću povezanost ekspresije s patohistološkom dijagnozom. Istraživanje uključuje 108 pacijenata podijeljenih u tri skupine: skupina I – 35 pacijenata s umjerenim kroničnim gastritisom, skupina II – 35 pacijenata s teškim kroničnim gastritisom, skupina III – 38 pacijenata s normalnom histološkom slikom. Osim kroničnoga gastritisa, sluznica je bez drugih patohistoloških promjena. Rezultati pokazuju imunoreaktivnost u antrumu na Mn-SOD i 8-OHdG kod 54 (50%), odnosno 18 (16,7%) pacijenata, a za oba pokazatelja najčešće kod pacijenata s teškim kroničnim gastritisom (P<0,001; P<0,001). U korpusu, imunoreaktivnost Mn-SOD-a, zabilježena je kod 29 (26,9%), a na 8-OHdG kod 10 (9,3%) pacijenata, također za oba značajno češće kod pacijenata s teškim kroničnim gastritisom (P<0,001; P<0,001). Pacijenti s teškim kroničnim gastritisom češće imaju žarišnu imunoreaktivnost Mn-SOD-a na širokom ili na do širokom području u antrumu (P<0,001) i u korpusu (P<0,001). Nadalje, pacijenti s teškim kroničnim gastritisom imaju značajno veću imunoreaktivnost Mn-SOD-a i 8-OHdG-a na širokom području i to i u antrumu (P=0,02; P<0,001) i u korpusu (P=0,03; P=0,002). Osim toga, utvrđena je značajno češća intenzivna imunoreaktivnost 8-OHdG-a u antrumu (P=0,006) i korpusu (P=0,02) kod pacijenata s teškim kroničnim gastritisom, u odnosu na one s umjerenim kroničnim gastritisom. Usporedbom senzitivnosti i specifičnosti biomarkera iščitava se kako je imunoreaktivnost Mn-SOD-a u antrumu najbolji pokazatelj razlike između pacijenata s normalnom histološkom slikom i onih s umjerenim kroničnim gastritisom i teškim kroničnim gastritisom (P<0,001), zatim između pacijenata s normalnom histološkom slikom i umjerenim kroničnim gastritisom (P<0,001), te između pacijenata s normalnom histološkom slikom i teškim kroničnim gastritisom (P<0,001), s značajnom razlikom između površina imunoreaktivnosti Mn-SOD-a u antrumu i korpusu za prve dvije navedene usporedbe (P<0,006; P=0,03). Nasuprot navedenom, između pacijenata s umjerenim kroničnim gastritisom i teškim kroničnim gastritisom najbolji pokazatelj je 8-OHdG u antrumu (P<0,001). Zaključno, određivanje Mn-SOD-a u antrumu bi moglo poslužiti za razvrstavanje pacijenata s povišenim rizikom od nastanka karcinoma želuca, te bi na taj način bilo moguće ranije otkriti znakove početne zloćudne transformacije stanica. Navedeno bi u konačnici moglo omogućiti pravovremenu terapijsku intervenciju, uz manje troškove, a pretpostavljeno i bolje terapijske rezultate. |
| Sažetak (engleski) | Manganese superoxide dismutase enzime (Mn-SOD) neutralizes free oxygen radicals forming during inflammation. These participate in the initiation and promotion of carcinogenesis by damaging the DNA, as indicated by the 8-hidroxy-2-deoxigvanosine (8-OHdG) as a sensitive biomarker. The aim of this study was to determine the correlation of the expression of Mn-SOD and 8-OHdG with chronic gastritis, as well as a possible association between the expression and the histopathological diagnosis. The study includes 108 patients distributed in three group:s: group I – 35 patients with moderate chronic gastritis, group II - 35 patients with severe chronic gastritis, group III - 38 patients with regular histology. Except for chronic gastritis, the gastric mucosa bears no evidence of other histopathological changes. The results are Mn-SOD and 8-OHdG-positive in the antrum in 54 (50%) patients and in 18 (16.7%) patients respectively, with both markers most commonly present in patients with severe chronic gastritis (P <0.001; P<0.001). 29 patients (26,9%) were Mn-SOD positive in the corpus, and 10 patients (9,3%) were positive to 8-OHdG, with both markers most commonly indicated in patients with severe chronic gastritis (P <0.001; P<0.001). Also, patients with severe chronic gastritis are often focally positive to Mn-SOD on a wide area in the antrum (P <0.001) and in the corpus (P <0.001). The incidence of patients positive to Mn-SOD and 8-OHdG is substantially higher in cases of severe chronic gastritis, in particular in the antrum (P=0.02; P<0.001) and in the corpus (P=0.03; P<0.002). Equally, in patients with severe chronic gastritis the antrum was substantially more often highly 8-OHdG-positive (P= 0.006), and so was the corpus (P=0.02). By comparing the sensitivity and specificity of the biomarkers it can be concluded that the intensity of antrum-positive Mn-SOD is the best indicator of the difference between patients with regular histologic status and those with moderate and severe chronic gastritis (P<0.001), with a significant discrepancy between areas of positive immunoreactivity to Mn-SOD in the antrum and the corpus for the first two mentioned comparisons (P<0.006; P=0.03). As opposed to this, the best indicator for patients with moderate and severe gastritis is 8-OHdG in the antrum (P<0.001). The determination of antral Mn-SOD, as the best indicator for gastric mucosa inflammation, could be used to single out patients more exposed to the risk of developing stomach cancer, thus enabling an earlier discovery of indicators to initial malignant cell transformation. This, in its turn, might finally enable a timely therapeutic intervention, reduced costs, and presumably better treatment outcomes. |
