Cilj istraživanja je bio razviti takav instrument za procjenu profesionalne etičke osposobljenosti studenata medicine koji bi bio pouzdan, valjan i primjenjiv u praksi te ga primijeniti na studente medicine različitih godina. Specifični ciljevi istraživanja su: ispitati promjene u profesionalnoj etičkoj osposobljenosti studenata medicine od 1. do 6. godine, usporediti razinu profesionalne etičke osposobljenost sa socio-demografskim osobinama studenata (spol, godina studija, stručna sprema roditelja, mjesto odrastanja), usporediti razinu profesionalne etičke osposobljenost sa željenom specijalizacijom, usporediti razinu profesionalne etičke osposobljenost sa stupnjem religioznosti mjerenim Upitnikom DUREL (eng. Duke University Religion Index) te usporediti razinu profesionalne etičke osposobljenosti dobivene Instrumentom PEO s ostalim etičkim parametrima (moralno rasuđivanje, etička osjetljivost, teorijsko znanje). Materijali i metode: Istraživanje je provedeno u dvije faze između kojih je sastavljen Instrument za procjenu profesionalne etičke osposobljenosti u medicini (PEO). Prvi, kvalitativni dio istraživanja proveden je metodom fokus grupa koje su održane 2012. i 2013. godine. Sudionici su bili odvojeno; 1) studenti prve godine medicine Sveučilišta u Zagrebu (SM1, 10 sudionika); 2) studenti šeste godine medicine Sveučilišta u Zagrebu (SM2, 9 sudionika); 3) nastavnici koji sudjeluju u nastavi iz medicinske etike na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (ME, 8 sudionika); 4) specijalizanti obiteljske medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (OM, 9 sudionika); 5) liječnici kliničari iz KBC-a sestre Milosrdnice (BS, 11 sudionika) te 6) predstavnici pacijenata, članovi Hrvatske udruge mijasteničara, Zagreb (KP, 9 sudionika). Ukupno 56 sudionika koji su odgovarali na unaprijed pripremljena ista pitanja. Audio zapisi su transkribirani te analizirani (metodom usmjerenog pristupa analize sadržaja) sukladno istraživačkom pitanju - kako ispitanici razmišljaju, doživljavaju i postupaju u etičkim dilemama iz područja autonomije pacijenata - s ciljem sastavljanja upitnika za ispitivanje profesionalne etičke osposobljenosti studenata. Nakon sastavljanja Instrumenta PEO i analize njegovim metričkih osobina slijedilo je drugi, kvantitativni dio istraživanja. To je istraživanje provedeno među studentima medicine 1. godine (N=291), 3. godine (N=121) i 6. godine (N=124) na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u akademskoj godini 2015/16. Obrazac za ispunjavanje koji je davan studentima u svom je uvodnom dijelu sadržavao kratki opis istraživanja i prostor za upisivanje socio-demografskih osobina (spol, dob, godina studija, stručna sprema majke i oca) te željene specijalizacije. Novo sastavljenom Instrumentu PEO-u (Prilog 1) pridodana je hrvatska verzija Upitnika DUREL (eng. Duke University Religion Index) koji se sastoji od 5 pitanja. Podaci su analizirani primjerenim metodama statističke analize te su rezultati interpretirani na razini statističke značajnosti od p≤0,05. Rezultati: Rezultati kvalitativnog istraživanja provedenog u fokus grupama liječnika obiteljske medicine, liječnika kliničara, studenata medicine, nastavnika medicinske etike i pacijenata pokazuju da su etički problemi vezani uz autonomiju pacijenta česti u kliničkoj praksi (kršenje liječničke tajne, problemi s priopćavanjem dijagnoze, neprikladno dobivanje informiranog pristanka). Studenti i liječnici smatraju kako se navedene sposobnosti mogu steći prikladnim oblicima edukacije te smatraju potrebnim posvetiti veću pažnju tim temama kroz studij i nakon njega. Novo razvijeni Instrument za procjenu profesionalne etičke osposobljenosti u medicini (akronim: PEO), izrađen prema rezultatima kvalitativnog istraživanja, pokazao se sadržajno validnim i primjenjivim u prepoznavanju stilova donošenja odluka u različitim etičkim dilemama vezanim uz autonomiju pacijenta. Primjena Instrumenta PEO pokazala je da svako pitanje treba zasebno analizirati, jer profesionalno etičko ponašanje ovisi o kontekstu djelovanja. Primjena Instrumenta PEO pokazala je sličnosti i razlike u stilovima donošenja etičkih odluka kod studenata medicine s obzirom na godinu studija, njihova socio-demografska obilježja i željenu specijalizaciju; a) Svi ispitanici (studenti 1., 3. i 6. godine studija) najčešće iskazuju stil odlučivanja pacijent-suradnik, a najrjeđe obrambeno/legalistički stil. Studenti 6. godine studija češće od ostalih biraju ponašanje prema smjernicama. U pojedinačnoj analizi odgovora, u pitanjima pod brojem 1, 2, 5, 6, 7, 8, 17 i 20 koja se odnose na različite stilove odlučivanja u etički zahtjevnim profesionalnim situacijama, te u pitanjima 9 i 10 koja se odnose na priopćavanje teške dijagnoze, zamijećena je statistički značajna razlika s obzirom na godinu studija (p≤0.05); b) Među studentima postoji razlika u preferencijama stilova prema spolu. Studenti češće pokazuju obrambeno ponašanje/legalistički stil te paternalistički stil, dok studentice češće preferiraju stil pacijent suradnik. Stil smjernice statistički je značajno povezan s njihovom dobi te se njenim povećanjem povećava i preferencija tog stila. Školska sprema roditelja i mjesto odrastanja ne pokazuju razlike među skupinama. U pojedinačnoj analizi odgovori na pitanja 1, 2, 4, 6, 8, 14 i 20, koja se odnose na stilove odlučivanja u etički zahtjevnim profesionalnim situacijama te na pitanje 19 koje se odnosi na priopćavanje teške dijagnoze pokazuju statistički značajnu razliku prema spolu (p≤0.05). Pitanja 9 i 19 koja se odnose na priopćavanje teške dijagnoze pokazuju značajnu razliku u odgovorima studenata s obzirom na mjesto njihovog odrastanja (p≤0.05); c) Studenti sa željenom specijalizacijom iz kirurgije češće biraju paternalistički stil u odnosu na ostale studente. Za stil pacijent suradnik studenti koji bi željeli specijalizirati kirurgiju postižu statistički značajno niže rezultate u odnosu na ostale studente. U pojedinačnoj analizi, u pitanjima 8, 17 i 20 vidljiva je značajna razlika u stilovima odlučivanja s obzirom na željenu specijalizaciju studenta (p≤0.05). Primjena Upitnika DUREL o religioznosti pokazala je da nema statistički značajne razlike u stilovima odlučivanja s obzirom na njegove prve dvije varijable koje se promatraju odvojeno, kao ni za ostatak testa. Etički profesionalno ponašanje obuhvaća više razina promatranja; od prepoznavanja da etički problem postoji, preko prikladnog rasuđivanja do primjerenog djelovanja. Osposobljavanje studenata u tom području zahtjeva kontinuiranu teorijsku i praktičnu naobrazbu, uzorne modele ponašanja i neprestanu evaluaciju različitim modelima. Instrument PEO prikladan je za korištenje među studentima medicine u svrhu njihovog praćenja, posebno s obzirom na godinu studija, spol i željenu specijalizaciju. Njegova dodatna uloga je u promociji profesionalnih etičkih vrijednosti vezanih uz autonomiju pacijenata. Potrebno je djelomično modificirati Instrument PEO te ga primijeniti i u drugim medicinskim sredinama. Zaključak: Instrument za vrednovanje profesionalne etičnosti i etičke osposobljenosti studenata medicine (akronim: PEO) primjenjiva je i korisna metoda za procjenu i praćenje profesionalne etičke osposobljenosti studenata medicine u etički dvojbenim situacijama koje se odnose na autonomiju pacijenta.