UVOD: Rak debelog crijeva je zloćudna novotvorina debelog crijeva i rektuma, te je još uvijek povezan s lošom prognozom, niskom stopom preživljavanja i vrlo često relativno kasnom dijagnozom. MATERIJALI I METODE: Analizirali smo glikozilaciju imunoglobulina G (IgG) u populaciji od 1229 ljudi oboljenih od raka debelog crijeva te 538 odgovarajućih kontrolnih uzoraka. Utjecaj operacije na glikozilaciju procjenjen je kod 28 bolesnika uzorkovanih prije i tri puta nakon operacije. Nadalje, glikozilacija IgG-a analizirana je i u 39 uzoraka krvne plazme izuzete prije prve dijagnoze. REZULTATI: Klinički algoritmi pokazali su dobro predviđanje ukupne smrtnosti kao i smrtnosti uzrokovane rakom debelog crijeva. Uključivanje podataka o IgG glikanima u regresijske modele nije dovelo do statistički značajnog poboljšanja u ukupnoj prognozi preživljavanja (Harrellov C indeks: 0.73, 0.77; AUC: 0.75, 0.79; IDI: 0.02, 0.04). Međutim, u odnosu na modele temeljene isključivo na kliničkim podacima uključivanjem podataka o IgG glikanima značajno je poboljšano predviđanje “rapidnih progresora” kod bolesnika u AJCC četvrtoj fazi (AUC 0.53 vs 0.75, IDI 0.21). Analizom kliničkih podataka 760 pacijenata i 538 odgovarajućih kontrola utvrđena je povezanost raka debelog crijeva s padom stupnja galaktozilacije i sijalinizacije IgG glikana, s porastom fukozilacije neutralnih IgG glikana te padom fukozilacije sijaliniziranih IgG glikana. ZAKLJUČAK: Karakteristike glikozilacije IgG-a kod pacijenata oboljelih od raka debelog crijeva u skladu su sa značajno povećanom proupalnom aktivnošću IgG-a povezanom s lošijom prognozom, pogotovo u kasnijem stadiju. S obzirom na funkcionalnu važnost glikozilacije IgG-a u imunološkom nadzoru i učinkovitosti terapije monoklonskim antitijelima, individualne varijacije u glikozilaciji IgG-a mogle bi imati važnu ulogu u predviđanju tijeka bolesti ili izboru terapije.