Ova disertacija prikazuje povoljan učinak propisanog snopa postupaka na smanjenje rizika profesionalne izloženosti bolničkog osoblja infekcijama koje se prenose krvlju. U prospektivnom istraživanju sudjelovali su zaposlenici pet kliničkih i pet općih bolnica što predstavlja 20% ispitivane populacije u Hrvatskoj. Prije intervencije provedena je procjena profesionalnog rizika te primjenjivost postojećih preventivnih mjera. Utvrđeno je da su najznačajnije manjkavosti nedostatna procijepljenost bolničkog osoblja protiv hepatitisa B (raspon 60–100%), nedovoljna primjena standardnih mjera zaštite, manjkavost postupnika za prijavljivanje i zbrinjavanje eksponiranih djelatnika, nedostatna serološka dijagnostika te edukacija bolničkog osoblja i timova za kontrolu bolničkih infekcija. Propisani snop postupaka koji se sastojao od pet intervencija (povećanje stope procijepljenosti, unaprijeđenje standardnih mjera zaštite, uvođenje postupnika za prijavljivanje i zbrinjavanje ekspozicijskih incidenata, poboljšanje serološke dijagnostike, edukacija bolničkog osoblja) primijenjen je na ispitivanoj populaciji. U trogodišnjem praćenju postignut je: porast procijepljenosti za 4,4% (raspon 0–13,8%); porast potrošnje antiseptika za 43% i osobnih zaštitnih sredstava za 16–101% kao indikator bolje primjene standardnih mjera zaštite; smanjenje incidencije (3,8–8,3%), a povećanje prijavljivanja (34,8%) ekspozicijskih incidenata; skraćenje vremena do serološkog testiranja izvornog bolesnika (broj testiranih <72 sata veći za 18,3%) te serološkog testiranja (broj testiranih <72 sata veći za 21,7%) i zbrinjavanja eksponiranih djelatnika (broj zbrinutih <72 sata veći za 7,3%); unaprijeđenje edukacije bolničkog osoblja i timova za kontrolu bolničkih infekcija. Kako se ova intervencija u ispitivanim bolnicama pokazala učinkovitom, mogla bi se primijeniti i u drugim zdravstvenim ustanovama s ciljem smanjenja rizika profesionalne izloženosti krvi i infekcijama koje se prenose krvlju.