Ciljevi istraživanja: Istražiti pojavnost oštećenja fetalnog mozga magnetskom rezonancijom u trudnoćama sa simptomima spontanog prijevremenog poroda, prijevremenog prsnuća vodenjaka prije termina te intrauterinog zastoja rasta. Usporediti rezultate s konvencionalnim metodama nadzora fetusa te kratkoročnim i dugoročnim neurološkim ishodom djece Ispitanice i metode: Istražili smo moguća oštećenja mozga fetusa uz pomoć magnetske rezonancije u 70 trudnica s kliničkom dijagnozom intrauterinog zastoja u rastu fetusa ili simptomima prijevremenog poroda ili prijevremenim prsnućem vodenjaka prije termina. Nalazi MR pretraga uspoređeni su u sve djece s antenatalnim čimbenicima, nalazom pH iz umbilikalne krvi, vrijednostima Apgar indeksa, nalazima neonatalnog ultrazvuka mozga i neurološkog statusa djece. Dugoročni ishod djece praćen je s navršene 2 godine života. Rezultati: MR promjene nađene su u 28 trudnoća ili u 40%, a uredan nalaz u 42 ili 60 % trudnoća. Najčešće promjene MR-a fetalnog mozga nađene su u skupini sa simptomima spontanog prijevremenog poroda (60,9%). Istraživanjem obuhvaćeni parametri neposrednog neonatalnog ishoda (Apgar indeks u 1. minuti, pH) osim vrijednosti Apgar indeksa u 5. minuti nisu pokazali značajnu ovisnost o nalazu magnetske rezonancije fetalnog mozga. Od ukupno 35 djece s dugoročnim poremetnjama neurološkog razvoja njih 16 (46%) ima dokazanu antenatalnu etiologiju oštećenja mozga uz pomoć MR-a. Najbolju predikciju dugoročnih poremetnji neurološkog razvoja, dokazanu binarnim logističkim modelom ima MR fetalnog mozga i neonatalni ultrazvuk mozga u 1. tjednu života. Zaključci: Magnetska rezonancija može omogućiti dijagnozu oštećenja fetalnog mozga i predikciju dugoročnih poremetnji neurološkog razvoja djece. Oštećenja fetalnog mozga su najčešća u trudnica sa simptomima spontanog prijevremenog poroda. Konvencionalne metode nadzora stanja fetusa nisu pouzdani pokazatelji mogućih oštećenja fetalnog mozga kao ni dugoročnog neurološkog ishoda djece.