Karcinom bubrega dvostruko je učestaliji u muškaraca u odnosu na žene. Poznato je da su novotvorine uzročno-posljedično povezane s promjenama u oksidacijsko/antioksidacijskom potencijalu u ciljnom organu, ali također i sa sustavom enzima P450 koji sudjeluju u metaboličkoj aktivaciji prokarcinogenih tvari u potencijalno karcinogeni oblik. Hipoteza disertacije je da različita pojavnost karcinoma bubrega u žena i muškaraca proizlazi iz spolno vezane razlike u oksidacijsko /antioksidacijskom statusu i razlike u ekspresiji (time i katalitičkoj aktivnosti) u sustavu proteina P450. Cilj disertacije bio je odrediti razlikuju li se oksidacijski/antioksidacijski pokazatelji u oboljelih osoba te ekspresija enzima u sustavu P450 u oboljelih muškaraca i žena u zdravom, priležećem i neoplastičnom tkivu bubrega. Istraživanje je provedeno na 30 bolesnika oboljelih od karcinoma bubrega (15 muškaraca i 15 žena starosti od 37 do 77 godina). Kontrolnu skupinu sačinjavale su 44 zdrave osobe (23 muškarca i 21 žena). Oksidacijski status određen je mjerenjem koncentracije TBARS i MDA. Antioksidacijski status ispitan je određivanjem aktivnosti enzima KAT, SOD, GPx. Ekspresija gena za pojedine AOE i enzime P450 određena je PCR metodom. Razina proteina za CuZnSOD i MnSOD određena je Western blot metodom. Rezultati pokazuju da muškarci oboljeli od karcinoma bubrega imaju statistički značajno višu LPO u plazmi u odnosu na kontrolnu skupinu muškaraca (p=0.005). Statistički značajno viša razina LPO u neoplastičnom tkivu u usporedbi sa zdravim tkivom opažena je samo u muških bolesnika (TBARS p=0.007; MDA p=0.006). Aktivnost tSOD i KAT u neoplastičnom tkivu u žena u odnosu na neoplastično tkivo u muškaraca je niža (p=0.012, p=0.008). Oba izoenzima SOD (CuZnSOD i MnSOD) različito su, spolno ovisno regulirana u zdravom i neoplastičnom tkivu u oboljelih osoba na razini transkripcije, translacije i aktivnosti enzima. Također, utvrđena je promjena u ekspresiji tri od osam promatranih P450 izoformi: ekspresija za CYP2D6 bila je smanjena u neoplastičnom tkivu u oba spola, a za CYP2E1 i CYP2C19 opažene su spolno ovisne promjene u ekspresiji gena. Rezultati disertacije podupiru pretpostavku da bi oksidacijski stres i prateća antioksidacijska obrana mogli imati važnu ulogu u rastu i progresiji karcinoma bubrega. Navedeni pokazatelji mogli bi biti odgovorni za viši rizik razvitka karcinoma bubrega u muških osoba te bi modulacija njihova djelovanja mogla imati utjecaj na smanjenje rizika obolijevanja. Rezultati ove disertacije mogli bi u konačnici imati učinak razvoj novih terapijskih postupaka putem djelovanja na proteine sustava P450.