Mezenhimske matične stanice (MMS) su multipotentne progenitorske stanice podrijetlom od odraslih tkiva, koje imaju sposobnost diferencijacije u različita tkiva mezodermalnog podrijetla, uključujući kost, hrskavicu i masno tkivo. Danas se za istraživačke i terapijske svrhe MMS najčešće izoliraju iz koštane srži (KS-MMS), no problemi vezani uz njihovu primjenu uključuju morbiditet donorskog mjesta, malen broj izoliranih stanica za terapijske svrhe i slabljenje diferencijacijskog potencijala s povećanjem dobi davatelja. Sve navedeno razlog je potrazi za alternativnim i mlađim donorskim izvorima MMS. U ovoj se disertaciji prvi put predstavlja i opisuje izolacija MMS iz nepčanih tonzila. Izvršena je komparativna i kvantitativna analiza adherentnih stanica iz tog tkiva, nazvana tonzilarnim MMS (T-MMS). T-MMS su uspoređene s KS-MMS, dobro istraženim i karakteriziranim tipom MMS. Analiza površinskih biljega pokazala je da T-MMS nemaju CD14, CD31, CD34 i CD45, a da izražavaju CD29, CD44, CD90 i CD105 biljege, što je karakterističan fenotip KS-MMS. Poput KS-MMS, i T-MMS je bilo moguće diferencirati u adipocite, osteocite i hondrocite. Diferencijacijski potencijal T-MMS je analiziran histološkim i histokemijskim pretragama, te RT-PCR analizom ekspresije gena znakovitih za pojedina mezenhimska tkiva. Populacija stanica izoliranih iz tonzila na površini ne izražava MHC molekule II. razreda, što može omogućiti terapijsku primjenu alogenih T-MMS. S obzirom na jednostavan kirurški pristup i izostanak etičkih dvojba oko tonzilektomije, ljudske nepčane tonzile mogle bi se iskoristiti kao prikladan alternativni izvor mladih i brzo proliferirajućih progenitorskih stanica za bazična istraživanja i terapijske primjene.