Promjene ravnoteže proupalnih i protuupalnih citokina te membranskih biljega imaju važnu ulogu u etiopatogenezi UBC (upalne bolesti crijeva). Cilj ovog istraživanja bio je pokazati učinak azitromicina na izraženost TLR-4, TNFalfa i TGFbeta u sluznici debelog crijeva u modelu eksperimentalnog kolitisa izazvanog intrarektalnom primjenom 2,4- dinitrofluorobenzena. Učinjena je imunohistokemijska analiza ekspresije TLR4, TNFalfa i TGFbeta iz parafinskih kocki u kojima je bilo pohranjeno tkivo crijeva miševa. Eksperimentalne skupine miševa tretirane su primjenom azitromicina ili metronidazola ili metilprednizolona tijekom pet dana uz kontrolne skupine koje su činile grupa zdravih miševa i grupa miševa s eksperimentalnim kolitisom. Rezultati ovog istraživanja pokazuju promjene proupalnih i protuupalnih patogenetskih markera (TNFα, TGFβ i TLR4) u manipulaciji izvorno opisanog modela eksperimentalnog kollitisa izazvanog primjenom DNFB. Dokumentirane su očekivane razlike izraženosti biljega u sluznici miševa s eksperimentalnim kolitisom i sluznice zdravih miševa: značajno veća ekspresija TNFα i TLR4 te značajno manja ekspresija TGFβu sluznici miševa s eksperimentalnim kolitisom, u odnosu na sluznicu zdravih životinja. Rezultati istraživanja razlike izraženosti promatranih biljega između tretiranih i netretiraniih miševa s eksperimentalnim kolitisom pokazuju: manju ekspresiju TNFα i TLR4 u sluznici miševa tretiranih metilprednizolonom i azitromicinom i veću ekspresiju TGFβ u sluznici miševa s eksperimentalnim kolitisom koji su tretirani metilprednizolonom, azitromicinom i metronidazolom. U sluznici životinja tretiranih metronidazolom nije zabilježena razlika ekspresije TNFα i TLR4, u odnosu na sluznicu miševa s eksperimentalnim kolitisom. U svjetlu izraženosti biljega, metronidazol pokazuje slabiji protuupalni učinak od učinka metilprednizolona i azitromicina. Razlike učinka pojedinog tretmana na izraženost biljega pokazuju da je učinak metronidazola na smanjenje izraženost TNFα i TLR4 na mononuklearnim stanicama submukoze bio značajno manji od učinka metilprednizolona i azitromicina. Nije zabilježena značajna razlika učinka metilprednizolona i azitromicina na smanjenje izraženosti TNFα i TLR4. U odnosu na izraženost TGFβ nije zabilježena razlika učinka metilprednizolna, azitromicina i metronidazola. Protuupalni učinak azitromicina nije se značajno razlikovao od protuupalnog učinka metilprednizolona. Prema rezultatima istraživanja azitromicin pokazuje odgovarajući protuupalni učinak koji se očitovao u značajnom smanjenju izraženosti TNFα i TLR4 s potencijalnim kliničkim implikacijama, uvažavajući aktivnost obrazaca podržavanja upale i razdoblju biološkog tijeka upalne bolesti crijeva u ljudi.