| Sažetak | Novija istraživanja sugeriraju da je kronična upala, te uz nju vezana proliferativna upalna atrofija (PIA) uključena u patogenezu karcino¬ma prostate. S druge strane, subklinička upala u prostati svojim učinkom na vrijednosti PSA biokemijski imitira karcinom pa se značajan udio muškaraca podvrgava nepotrebnim ponavljanim biopsijama. Nije jasno treba li upalu i PIA-u u nalazu biopsije interpretirati kao bezazleni nalaz ili kao induktor karcinogeneze i indikaciju za pomnije praćenje te ranije ponavljanje biopsije.
Hipoteza je istraživanja da će karcinom prostate biti češće dijagnosticiran u ponovljenim biopsijama ispitanika koji su u inicijalnim biopsijama imali PIA-u, te kronični upalni infiltrat, dok će u onih koji su u inicijalnim biopsijama prostate imali akutni upalni infiltrat, karcinom prostate u ponovljenim biopsijama biti rjeđe dijagnosticiran. Cilj je istraživanja procijeniti rizik za detekciju karcinoma u ponovljenoj biopsiji na osnovi prebioptičkih vrijednosti PSA, prisutnosti i morfoloških karakteristika upale te prisutnosti i broja PIA-e u inicijalnoj biopsiji.
U istraživanje je retrospektivno uključeno 208 ispitanika s vrijednostima PSA ≤ 10 ng/ml u kojih je na Klinici za urologiju KB „Sestre milosrdnice“ radi otkrivanja karcinoma prostate učinjena ponovljena biopsija u razdoblju od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2008. godine. U bioptatima inicijalne biopsije određena je prisutnost i broj PIA-e, a za patomorfološku analizu upale korišten je modificirani sistem za gradaciju prema karakteru i agresivnosti koji su objavili Irani i sur. Faktorska analiza korištena je da bi se svakom ispitaniku dodijelio specifični upalni faktorski score, te su formirane po dvije skupine u odnosu na karakter (kroničnije, akutnije) i agresivnost (manje agresivno, više agresivno) upale. Formirane su i dvije skupine ispitanika u odnosu na prisutnost PIA-e. U ponovljenoj biopsiji određena je prisutnost i karakteristike karcinoma, te su ispitanici podijeljeni u skupine s karcinomom i bez karcinoma u ponovljenoj biopsiji prostate.
U samo 5,80% ispitanika nije utvrđena upala, a u ostalih 94,20% prisutna je upala različitih stupnjeva karaktera i agresivnosti. PIA je pronađena u biopsijama 39,40% ispitanika. Povezanost PIA-e i različitih stupnjeva karaktera i agresivnosti upale za svaki od osam bioptata statistički je značajna. Većina PIA-e grupirala se u bioptatima s kroničnom (88,20%) i neagresivnom (72,67%) upalom. Spearmanovom analizom utvrđeno je da postoji značajna negativna korelacija broja PIA-e u odnosu na faktorski score karaktera (p = 0,002) i agresivnosti upale (p < 0,001). Akutnija i agresivnija upala uzrokuje značajan pad vrijednosti FPSA (p < 0,001) i F/TPSA (p < 0,001). Prisutnost upale i PIA-e nije korelirala s vrijednostima TPSA. Ispitanici s karcinomom, za razliku od onih bez karcinoma u ponovljenoj biopsiji, u inicijalnoj biopsiji imaju dominantno kroničniju (p < 0,001) i manje agresivnu (p = 0,009) upalu. Kaplan-Meireova analiza pokazala je da je rizik za pojavu karcinoma u ponovljenoj biopsiji veći u ispitanika s kroničnijom (p < 0,001) i manje agresivnom (p = 0,023) upalom u inicijalnoj biopsiji. Za razliku od ispitanika bez karcinoma (12,50%), u skupini ispitanika s karcinomom u ponovljenoj biopsiji (26,90%) statistički značajno više njih imalo je PIA-u u inicijalnoj biopsiji (p < 0,001). Ispitanici s karcinomom imaju značajno veći broj PIA-e po bioptičkom setu inicijalne biopsije od ispitanika bez karcinoma u ponovljenoj biopsiji (p < 0,001). Kaplan-Meireova analiza pokazala je da je rizik za pojavu karcinoma u ponovljenoj biopsiji veći u skupini ispitanika s PIA-om u inicijalnoj biopsiji prostate (p < 0,001). ROC analizom izračunata optimalna granična vrijednost broja PIA-e u inicijalnoj biopsiji za dijagnozu karcinoma u ponovljenoj biopsiji je 1,01 (osjetljivost: 0,368 i specifičnost: 0,922), odnosno povećani rizik za detekciju karcinoma u ponovljenoj biopsiji imaju ispitanici s dvije ili više PIA-e u inicijalnoj biopsiji (p < 0,001). Poput karcinoma, većina PIA-e (85,97%) rasporedila se u perifernoj zoni prostate, dok je u prijelaznoj zoni smješteno samo 14,03% PIA-e. Statistički značajno više lezija PIA-e u inicijalnoj biopsiji grupiralo se u bioptatima u kojima je kasnije, u ponovljenoj biopsiji dijagnosticiran karcinom (p < 0,05). Za razliku od ispitanika bez PIA-e, ispitanici s PIA-om u inicijalnoj biopsiji imaju značajno niži Gleasonov zbroj karcinoma u ponovljenoj biopsiji (p < 0,001). Najjaču nezavisnu prediktivnu snagu kao rizični čimbenici za dijagnozu karcinoma u ponovljenoj biopsiji pokazali su broj PIA-e (OR = 2,537; p < 0,001) i dob (OR = 1,060; p = 0,039), a kao značajni protektivni čimbenici pokazali su se F/TPSA (OR = 0,762; p < 0,001) i faktorski score karaktera upale (OR = 0,056; p < 0,001).
Na temelju rezultata koji upućuju na to da prisutnost PIA-e u nalazu biopsije predstavlja povećani rizik za detekciju karcinoma u ponovljenoj biopsiji, zaključujemo da bi PIA trebala biti proglašena fakultativnom prekancerozom. Akutna upala zbog učinka na vrijednosti FPSA i F/TPSA ima protektivni učinak, odnosno smanjuje rizik za detekciju karcinoma u ponovljenoj biopsiji. U procjeni i odlučivanju nakon negativnih biopsija u bolesnika s graničnim vrijednostima PSA, prepoznavanje upale i uz nju vezane PIA-e može ukazati na potrebu pomnijeg praćenja i ranije ponavljanje biopsije, te rezultirati ranijom detekcijom karcinoma u bolesnika povećanog rizika.
|
| Sažetak (engleski) | The aim of the study was to assess the risk of detecting prostate carcinoma on repeat biopsy based on the pre-biopsy PSA levels, presence and morphological characteristics of inflammation and proliferative inflammatory atrophy (PIA) lesions on initial biopsy.
This retrospective study included 208 patients with PSA level ≤ 10 ng/mL, submitted to repeat biopsy for detection of prostate carcinoma during the 2003-2008 period. The presence and number of PIA lesions were determined on initial biopsy, while a modified system of inflammation type and aggressiveness grading, developed by Irani et al, was used for pathomorphological analysis. Factor analysis was used to assign specific inflammatory factor score to each subject. Patients were divided into two groups according to the type (more chronic, more acute) and aggressiveness (less and more aggressive) of inflammation, and also according to the presence of PIA. The presence and characteristics of carcinoma were determined on repeat biopsy and patients were divided into groups with and without carcinoma.
Only 5.80% of subjects were free from inflammation, while inflammation of a varying type and aggressiveness grades was present in the remaining 94.20% of study subjects. PIA was detected in 39.40% of patients. The majority of PIA lesions were grouped in cores with chronic (88.20%) and non-aggressive (72.67%) inflammation. Spearman's analysis yielded a significant negative correlation of the number of PIA with the inflammation type (p = 0.002) and aggressiveness (p < 0.001) factor scores. Acute and more aggressive inflammation caused a significant decrease in FPSA and F/TPSA values (p < 0.001 both). Patients with carcinoma on repeat biopsy showed more chronic (p < 0.001) and less aggressive (p = 0.009) inflammation on initial biopsy. Kaplan-Meier analysis indicated the risk of carcinoma detection on repeat biopsy to be greater in subjects with more chronic (p < 0.001) and less aggressive (p = 0.023) inflammation. The rate of PIA on initial biopsy was significantly higher in the group of subjects with carcinoma on repeat biopsy (p < 0.001). The subjects with carcinoma had a significantly greater number of PIA lesions per initial biopsy set (p < 0.001). Kaplan-Meier analysis yielded a higher risk of carcinoma detection in the group of subjects with PIA on initial biopsy (p < 0.001). ROC analysis yielded the optimal borderline PIA number on initial biopsy for the diagnosis of carcinoma on repeat biopsy of 1.01 (sensitivity 0.368, specificity 0.922); thus, subjects with two or more PIA lesions were at a higher risk of carcinoma detection on repeat biopsy (p < 0.001). Like carcinoma, the majority of PIA lesions (85.97%) were located in the peripheral zone of the prostate, while only 14.03% were found in the transition zone. On initial biopsy, a significantly greater proportion of PIA lesions were grouped in biopsy cores with carcinoma subsequently detected on repeat biopsy (p < 0,05). Subjects with PIA had a significantly lower Gleason sum on repeat biopsy (p < 0.001). The number of PIA lesions and age showed greatest independent predictive power as risk factors for the diagnosis of carcinoma on repeat biopsy (OR = 2.537; p < 0.001 and OR=1.060; p = 0.039, respectively), whereas F/TPSA and inflammation factor score conferred a protective effect from prostate carcinoma (OR = 0.762; p < 0.001 and OR = 0.056; p < 0.001, respectively).
Although study results can not be interpreted as definitive evidence for PIA to cause prostate carcinoma, they do indicate that the presence of PIA in biopsy is associated with a higher risk of subsequent carcinoma detection. Thus, PIA should be characterized as a facultative precancerous lesion. Acute inflammation has a protective role through its effect on FPSA and F/TPSA levels. Following negative biopsy findings in patients with borderline PSA levels, timely recognition of histologic inflammation and related PIA may point to the need of closer follow up and earlier repeat biopsy, thus resulting in earlier detection of carcinoma in high-risk patients.
|
