Cilj istraživanja: Ispitati utjecaj nikla na komenzalne bakterije ljudskog organizma. Fiksna ortodontska naprava edgewise tipa sadrži nikal, korodira te ga otpušta u ljudski organizam. Ispitivan je utjecaj nikla na rast bakterija, interakcija nikla i antibiotika na rast bakterija, sposobnost adaptacije istih bakterija na nikal te posljedična promjena njihovih svojstava. Materijal i metode: Korištene su bakterije stanične kulture američkog tipa (engl. American Type Cell Culture, ATCC) i to Staphylococcus aureus, Enterococcus faecalis i Escherichia coli. Dilucijskom metodom uz pomoć resazurina određene su minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) nikla te antibiotika ciprofloksacina i ampicilina. Nasađivanjem na Mueller-Hinton agar određene su minimalne baktericidne koncentracije (MBK) za iste spojeve. Metodom šahovnice dobiveni su rezultati frakcijske inhibitorne koncentracije (FIK). Očitanjem mikrotitarskih ploča u spektrofotometrijskom uređaju dobivene su krivulje rasta. Bakterija S. aureus adaptirana je na različite koncentracije nikla te su određena fenotipska svojstva novih sojeva u vidu adhezije na različite podloge i osjetljivosti na niz antibiotika. Rezultati: MIK nikla za sve bakterije je bio 1000 mg/L. MBK je bio u rasponu 1000 - 2000 mg/L. MIK za ampicilin je bio 1 – 2,5 mg/L (MBK 2 – 5) i 0,005 – 0,62 mg/L (MBK 0,005 – 1,25) za ciprofloksacin. Rezultati FIK-a za ciprofloksacin i nikal pokazali su antagonističko djelovanje spojeva u bakterija E. coli i E. faecalis, a aditivno u bakterije S. aureus. FIK za ampicilin i nikal pokazao je sinergističko djelovanje na E. faecalis, aditivno na E. coli te indiferentnu interakciju pri rastu S. aureus. Sojevi adaptirani na više koncentracije nikla (500 – 1000 mg/L) slabije su adherirali na površine od sojeva adaptiranih na više koncentracije i bili su osjetljiviji na antibiotike. Prema rezultatima MIK-a za adaptirane sojeve, sojevi adaptirani na 250 i 1000 mg/L Ni2+ bili su rezistentiji na ciprofloksacin i gentamicin od drugih sojeva. Zaključak: Čini se da bi koncentracije nikla otpuštene iz nikal-titanijskih ortodontskih žičanih lukova mogle dovesti do interakcije s antibioticima te, imajući u vidu sposobnost akumulacije nikla od strane bakterija, uzrokovati promjene svojstava bakterija.