Propitivanje hrvatskoga nacionalnog identiteta danas se, među ostalim, dovodi i u usku vezu s pridruživanjem Hrvatske Europskoj uniji. Sukladno eurointegracijskim procesima, pitanje hrvatskoga nacionalnog identiteta ide u smjeru njegova propitivanja kao povijesne dimenzije zajedno s konstruktivističkom dimenzijom političkoga identiteta kako bi se danas uskladilo njegovo naslijeđe prošlosti u kojem se on oblikovao s izazovima koje sa sobom donosi buduće priključenje Hrvatske Europskoj uniji. Kada je riječ o budućoj perspektivi Europske unije u radu se posebno ističe kako uspostava stabilne političke europske zajednice bez afektivne vezanosti država članica i onih koji će to tek postati, za tu istu zajednicu predstavlja izazov u izgradnji europskoga identiteta. Stoga današnja percepcija hrvatskoga nacionalnoga identiteta pretpostavlja definiranje toga istoga identiteta, ali ne samo u odnosu na sebe, svoju prošlost, već i u odnosu na "drugog", odnosno, kategoriju nadnacionalnoga europskoga identiteta. U tom kontekstu rad oživljava teorije identiteta gdje se hrvatski nacionalni identitet promatra u svom političkom i kulturalnom obliku u odnosu na eurointegracijske procese. Rad propituje činjenicu zašto se u hrvatskoj javnosti predpristupni proces ulaska Hrvatske u Europsku uniju doživljava kao obveza Unije da prepozna hrvatsku vječitu pripadnost Europi, gdje se pitanje ispunjavanja kriterija nije dovodilo u nikakvu vezu s istim. Rad također propituje zašto je priroda nacionalnog identiteta jača od nadnacionalnoga i koja je funkcija nacionalnoga identiteta u legitimaciji političkog poretka. Glavna teza rada jest prikaz oblikovanja hrvatskoga nacionalnoga identieteta kao sturukture duga trajanja na koju se teško utječe političkim procesima.