disertacija
Problemi temeljnoga hrvatskoga glazbenoteorijskog nazivlja
S posebnim osvrtom na literaturu namijenjenu nastavi teorijskih glazbenih predmeta

Sanja Kiš Žuvela (2016)
Sveučilište u Splitu
Filozofski fakultet
Podaci o radu
NaslovProblemi temeljnoga hrvatskoga glazbenoteorijskog nazivlja : S posebnim osvrtom na literaturu namijenjenu nastavi teorijskih glazbenih predmeta
AutorSanja Kiš Žuvela
Voditelj/MentorNikša Gligo (mentor)
Maslina Ljubičić (komentor)
Sažetak rada
Temeljno je glazbeno nazivlje jedna od najslabijih točaka hrvatskoga institucionalnoga glazbenog obrazovanja i to od svojih začetaka u prvoj polovici 19. stoljeća. Većina terminoloških poteškoća, počevši od onih s kojima se susretao Franjo Kuhač pri pokušaju prevođenja Lobeova djela Katechismus der Musik, još je uvijek prisutna u suvremenomu muzikološkom diskursu. Kao što je Kuhač i opisao u predgovoru spomenuta prijevoda, hrvatsko je glazbeno nazivlje bremenito polisemijom, homonimijom, stranim riječima i izrazima, posuđenicama, leksičkim prazninama i dr.507 Spomenuti su problem najočitiji s gledišta glazbenoga pedagoga, osobito u državnome usporednom sustavu glazbenoga obrazovanja. Stoga se standardizacija suvremenoga glazbenog nazivlja nameće kao važan cilj svim sudionicima u tome sustavu. Važnost zadatka proizlazi iz privilegirana položaja metajezika glazbe, osobito u okviru institucionalnoga glazbenog obrazovanja. Ova je disertacija interdisciplinaran pokušaj uspostavljanja normativnoga jezičnog standarda u okviru teorije glazbe kao grane muzikologije, u okviru konteksta takozvanih teorijskih glazbenih predmeta u sustavu institucionalnoga glazbenog obrazovanja u HR (usporedne osnovne i srednje glazbene škole te muzičke akademije). Rad su nadzirali mentori Nikša Gligo, muzikolog (Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu) i Maslina Ljubičić, jezikoslovka (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu). Osnovna je hipoteza bila da je suvremeno hrvatsko glazbeno nazivlje iznimno heterogeno, bremenito neprikladnim nazivima kao što su sinonimi, strane riječi i posuđenice, homonimi, arhaizmi, semantički ili morfološki dvojbene konstrukcije i mnogim drugim terminološkim problemima. Stoga zahtijeva temeljitu znanstvenu obradu s jezikoslovnoga i muzikološkoga gledišta. Spomenuti su problemi u tijesnoj vezi s nedosljednostima pojmovnih sustava hrvatskih glazbenih teoretičara, osobito autora pedagoške literature i pripadnika nastavničke struke općenito. Samo se istraživanje nastavlja na rezultate nekadašnjega znanstvenoistraživačkog projekta Hrvatska glazbena terminologija (1993. – 1996.), koji je također vodio Nikša Gligo. U radu su primijenjeni normativni kriteriji i standardi koje su utvrdili jezikoslovci s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu za potrebe rada na tamošnjoj terminološkoj bazi Struna.508 Rad se djelomično oslanja na rezultate istraživanja provedenih u okviru projekta Conmusterm – Problemi temeljnoga suvremenoga glazbenog nazivlja u Hrvatskoj. Polazište je rada analiza korpusa pedagoške literature koja je u uporabi u sustavu odgoja i obrazovanja (predmetni udžbenici i pomoćna nastavna sredstva odobrena koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta; nastavni planovi i programi za osnovne i srednje glazbene škole te muzičke akademije; dopunska literatura koja se upotrebljava u nastavi teorijskih glazbenih predmeta). Kako bismo prikazali raskorak između uporabe, norme i varijacije u pisanom i govorenom muzikološkom diskursu, proveli smo i malu anketu među pripadnicima struke – nastavnicima i studentima teorije glazbe te glazbene kulture i umjetnosti. Nazive kod kojih je zamijećena varijacija u uporabi smatrali smo vrijednima daljnje znanstvene obrade i razvrstali prema kategoriji zastupljenoga terminološkog problema. Provedena je i kontrastivna analiza nekih naziva i to u kontekstu strukovnih nazivlja onih stranih jezika koji su utjecali na formiranje hrvatskoga glazbenog nazivlja. Starije hrvatske inačice pojedinih naziva također je bila uzeta u obzir tamo gdje je to bilo potrebno. U posebnim slučajevima dijakronijske polisemije raspravljalo se o povijesti pojmova, kao i o potrebi povijesno-obaviještene devijacije u odnosu na opća terminološka načela tamo gdje je to nalažu zahtjevi struke. Svi su nazivi pomno promotreni u odgovarajućim hijerarhijskim sustavima. Raspavljalo se o nedosljednostima unutar pojmovnih sustava različitih autora. Zaključci su doneseni u skladu sa suvremenim muzikološkim spoznajama. Potvrđene su hipoteze o sinonimiji i polisemiji kao najvećim problemima u suvremenome glazbenoteorijskom diskursu. Rezultati su istraživanja omogućili i izradu baze standardiziranih hrvatskih glazbenoteorijskih naziva u organiziranome konceptualnom okviru, usklađenome s općom jezičnom normom kako je vidimo sa suvremenoga muzikološkog stajališta. Tu smo normativnu bazu podataka zamislili kao otvorenu formu, sustav čija propusnost i elastičnost omogućava nadgradnju i razvoj kako bi i ubuduće zadovoljavala potrebe muzikološkoga diskursa. Javnosti je ponuđena referentna terminološka studija za koju se nadamo da će pomoći stručnjacima, studentima, prevoditeljima i ostalim korisnicima u pristupu glazbenoteorijskim temama na hrvatskome standardnom jeziku.
Ključne riječiglazbeno nazivlje glazbenoteorijsko nazivlje nastava teorijskih glazbenih predmeta
Naslov na drugom jeziku (engleski)Problems of Basic Croatian Music Theory Terminology : with Special Emphasis on Literature Intended for Teaching Music Theory
Povjerenstvo za obranuMaja Bratanić (predsjednik povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski/stručni stupanjSveučilište u Splitu
Filozofski fakultet
MjestoSplit
Država obraneHrvatska
Znanstveno područje, polje, granaHUMANISTIČKE ZNANOSTI
Interdisciplinarne humanističke znanosti
UDK37
DRUŠTVENE ZNANOSTI
Obrazovanje
Vrsta studijasveučilišni
Stupanjposlijediplomski doktorski
Naziv studijskog programaHumanističke znanosti
Akademski / stručni nazivdoktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje interdisciplinarne humanističke znanosti
Kratica akademskog / stručnog nazivadr. sc.
Vrsta radadisertacija
Jezik hrvatski
Datum obrane2016-05-24
Sažetak rada na drugom jeziku (engleski)
Since its beginnings in the first decades of 19th century, the basic musical terminology has always been one of the weakest points of Croatian institutional music education system. Most of the terminological difficulties beginning with Franjo Kuhač’s attempt to translate Lobe’s Katechismus der Musik, described in the foreword of his work, are still present in contemporary musicological discourse: polysemy, homonymy, foreign words and expressions, lexical voids etc.509 The mentioned issues are most obvious from the teachers’ perspective, especially in the state-funded parallel music education system. Therefore, the standardization of contemporary musical terms imposes itself as an important scientific and general task for all its participants. The importance of the task arises from the privileged position of musical metalanguage, especially within the institutional music education discourse. The dissertation is an interdisciplinary attempt to set up a normative language standard within Music Theory regarded as a subdiscipline of Musicology, limited to the context of the so-called “Music Theory Subjects” (“teorijski glazbeni predmeti”510) in the Croatian institutional music education system (parallel elementary and secondary music schools, music academies). The thesis supervisors are Nikša Gligo, musicologist (Music Academy, University of Zagreb) and Maslina Ljubičić, linguist (Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb & Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split). The basic premise was that contemporary Croatian musical terminology is severely heterogeneous, crowded with inappropriate terms like synonyms, loanwords, homonyms, heteronyms, archaisms, semantically or morphologically doubtful constructions and many other terminological issues and thus requires a thorough scientific processing from both linguistic and musicological aspects respectively. The above mentioned problems are tightly connected with the inconsistency of the conceptual systems among Croatian music theorists, especially the authors of educational literature and teaching staff in general. The research was based upon the achievements of a former state-funded scientific project led by Nikša Gligo, the Croatian Musical Terminology (Hrvatska glazbena terminologija, conducted from 1991 to 1993). The applied normative criteria meet the standards determined by the language experts of the Institute for Croatian Language and Linguistics in Zagreb, intended for contributors of their terminological database Struna511 (e.g. Hudeček & Mihaljević 2009). The main point of departure was a corpus analysis of the authorized educational literature (authorised subject-specific textbooks and other educational literature approved by the Croatian Ministry of Science, Education and Sports; authorised curricula for elementary and secondary music schools, music academies and other music subjects taught at universities and other literature used in teaching music theory). In order to show the discrepancies between the usage, norm and variation in written and spoken musicological discourse, a short survey was conducted among teaching professionals and students of music theory and music education. All terms showing any essential variation in usage were considered worth further scientific elaboration and categorized by the type of represented terminological issue. A contrastive analysis of disputed terms was conducted within the context of special field terminologies of foreign languages which influenced the formation of Croatian music theory terms. Earlier Croatian variants of these terms were taken into account when necessary. The conceptual history of the terms was discussed in special cases of polysemy caused by their diachronic development and modifications. The need for a historically-informed deviation from the general terminological standards was disputed in appropriate cases. All terms were carefully observed in their hierarchical conceptual contexts. The research reflected upon the inconsistencies within conceptual systems of different authors and brought some solutions corresponding with the current state of musicological thought. The hypotheses that synonymy and polysemy represent the main source of problems in today’s discourse on music theory were confirmed. The research also offers a set of standardized Croatian music theory terms within an organized conceptual framework harmonized with the general lexical norm, as seen from the contemporary musicological standpoint. Such a normative database should however remain an open form whose permeability and flexibility would enable upgrading and development in order to correspond to requirements of future musicological discourses. The public is offered a referential terminological study to support field experts, students, translators and other users in their approach to music theory in Croatian language.
Ključne riječi na drugom jeziku (engleski)music terminology music theory terminology teaching music theory
Verzijaobranjena verzija
Vrsta resursatekst
Prava pristupaRad dostupan samo djelatnicima i studentima matične ustanove
Uvjeti korištenja radahttp://rightsstatements.org/vocab/InC/1.0/
URN:NBNhttps://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:172:838592
PohranioRomana Jadrijević