Zapaža se da u motiviranju učenika bazičnog obrazovanja mlađeg i starijeg osnovnoškolskog uzrasta prevladavaju vanjski /ekstrinsički/ motivi za učenje. To je rezultat utjecaja još nedovoljno prevladanih klasnih društvenih odnosa te neadekvatnog položaja učenika u nastavi i odgoju. U ovom se radu pokušalo utvrditi neke didaktičke aspekte motiviranja učenika radi poboljšanja njegova položaja, slobode i odgovornosti u školi i društvu. Motivacija se zasniva na biološkim, psihičkim i socijalnim potrebama a najtješnije je dijalektički povezana s učenikovom aktivnosti i interesima. To dijalektičko prožimanje najbolje se može prikazati slijedećim dijagramom: MOTIVACIJA AKTIVNOST INTERES Unatoč očite povezanosti motivacija, aktivnost i interes imaju i svoja specifična značenja kao znanstveni pojmovi i životni procesi koji djeluju na razvoj ličnosti i odnos prema učenju i radu. Iz povijesnog pregleda položaja učenika u nastavi i odgoju te pregleda mjera, postupaka i sredstava njihova pobuđivanja i poticanja za učenje i rad vidi se da su sve te pojave zakonito ovisne o položaju i tretmanu čovjeka u datoj društvenoj epohi i njenim klasnim proturječnostima. Zapaža se da u klasnim društvima svih klasnih formacija stalno narastaju unutrašnje proturječnosti s izraženim pozitivnim i negativnim tendencijama: u stvarnom oslobođenju čovjeka kao stvaralačke i samostalne ličnosti. Tek socijalističko društvo sa svojim humaniziranim odnosima u udruženom radu, društvo koje tendira komunizmu i humanizmu, pruža uvjete za postupnu dezalijenciju čovjeka a time i adekvatnije intrinsičko i ekstrinsičko motiviranje njegova učenja i rada. Interdisciplinarni pristup pokazao je da suvremena filozofija marksizma, u slobodi čovjeka i njegovoj odgovornosti kao shvaćenoj nužnosti, u stvarnim mogućnostima razvoja kritičke i samokritičke, pravedne i humanizirane ličnosti vidi preduvjet daljnjeg razvoja humanih odnosa među ljudima i njihove egzistencije. Suvremena psihologijska shvaćanja o motivaciji zasnivaju se na dijalektičkoj suprotnosti potreba i njihove socijalizacije, individualnih težnji i društvenog utjecaja u dijalektičkom jedinstvu i suprotnostima. Poremećaji i uspostavljanje ravnoteže tih pojava osnova su homoestatske, hedonističke a i dinamičko-strukturalne te socijalne psihologije. Te pojave su donekle pristupačne i kibernetskom modeliranju u proučavanju i u praksi odgojno-obrazovnog rada. Na temelju prethodnih analiza izrađen je didaktički model motiviranja učenika kojim se nastoji povećati njegova samostalnost i odgovornost u radu, samokritičnost i kritičnost prema uratku drugih, samodijagnostički pristup i samokontrola rezultata kao faktor reguliranja procesa učenja, njegova motiviranja kao i djelovanja u odgojnom smislu. U tom pogledu potrebno je učenika u većoj mjeri konkretno angažirati kod postavljanja ciljeva i zadataka u pojedinim odgojno-obrazovnim ustanovama, predmetima, područjima, temama i jedinicama. Potrebno je i moguće angažirati ga kod programiranja odgojna-obrazovnog rada, u izvedbi nastave, napose prilikom ponavljanja, vježbanja i provjeravanja kao etape reguliranja i motiviranja. Provjeravanje utjecaja samorada i samokontrole na uspješnost učenja i motiviranost učenika trećih i šestih razreda osnovnih škola Rijeke na isječku gradiva iz hrvatskog ili srpskog jezika te matematike pokazalo je da motiviranost učenika starijih razreda značajno opada prema učenicima trećih razreda. Također se vidi da prevladavaju vanjski poticaji a ne poželjne unutrašnje pobude motivacije. Samorad i samokontrola jednako su uspješni u učenju kao i tradicionalno organizirana nastava /kako se to pokazalo u ovom kratkom istraživanju/ ali su mnogo vrijedniji u odgojnom pogledu. Izrađeni profil motiviranja učenika pokazuje tendenciju da se pozitivnije varijable motiviranja afirmiraju kod učenika te uz znanstveno istraživački ovaj profil u primjeni može imati i praktični odgojni efekt. Na kraju se predlaže niz mjera u odgojno-obrazovnom sistemu koje će poboljšati autonomnu motiviranost učenika u nastavi i drugim oblicima rada općeobrazovne škole. Ne isključuje se mogućnost primjene sličnih modela istraživanja na ostale stupnjeve i vrste škola i prosvjetnih ustanova.