Rad nije dostupan
disertacija
Bohemizmi u Zrcalu člověčaskago spasenja (1445.) u kontekstu starohrvatskih prijevoda sa staročeškoga jezika

Martina Kramarić (2015)
Sveučilište u Rijeci
Filozofski fakultet u Rijeci
Odsjek za kroatistiku
Podaci o radu
NaslovBohemizmi u Zrcalu člověčaskago spasenja (1445.) u kontekstu starohrvatskih prijevoda sa staročeškoga jezika
AutorMartina Kramarić
Voditelj/MentorAmir Kapetanović (mentor)
Václav Čermák (komentor)
Sažetak rada
U disertaciji detaljno analiziramo i proučavamo kako i u kolikoj je mjeri jezik staročeškoga djela Zrcadlo člověčieho spasenie utjecao na jezik njegova starohrvatskoga prijevoda Zrcalo člověčaskago spasenja. Djelo je jedan od prijevoda nastalih sa staročeškoga jezika kao rezultat boravka hrvatskih svećenika glagoljaša tijekom 14. i 15. stoljeća u Pragu (Emaus), nazivanoga i kao emauska epizoda. Ovim radom revidiramo i nadopunjujemo dosadašnja istraživanja iste teme te stručno, znanstveno i argumentirano utvrđujemo na kojim je sve jezičnim razinama i u kolikoj mjeri zastupljena staročeška sastavnica u jeziku starohrvatskoga prijevoda. Građu za ovaj rad čini glagoljični rukopis Zrcalo člověčaskago spasenja iz Zbornika žakna Luke (1445.) uz staročeške tekstove Zrcadla člověčieho spasenie (više inačica). Pomoćno je sredstvo i korektiv u radu latinski izvornik ovih prijevoda Speculum humanae salvationis. U uvodnome dijelu iznosimo književnopovijesne značajke tekstova, grafijske i jezične značajke rukopisa Zrcalo člověčaskago spasenja, usporedbu sa staročeškim inačicama istoga djela, dosadašnja istraživanja rukopisa te povijesni i sociolingvistički kontekst češko-hrvatskih dodira u 14. i 15. stoljeću uz reviziju dosadašnjih istraživanja toga dodira. U teorijsko-metodološkome dijelu iznesena je metateorijska i teorijska podloga istraživanja, uvid u teoriju dodirnoga jezikoslovlja te način njezine primjene na navedenoj građi uz uzimanje u obzir ograničenja i prepreka koje proizlaze iz činjenica da je riječ o dodiru, koji je ostvaren u prijevodu, te specifičnosti kojima se odlikuje starohrvatski tekst (više jezičnih sastavnica, starina građe i sl.). Posebna se pažnja stoga pridaje metodološki bitnoj distinkciji (sinkronija – dijakronija) te ističe interdisciplinarnost u pristupu građi. U sljedećim se poglavljima raspravlja o tehnici prijevoda, sumiraju se i komentiraju dosadašnje tvrdnje o utjecaju staročeškoga jezika na jezik prevedenih djela sa staročeškoga jezika u 14. i 15. stoljeću, analizira se i znanstveno interpretira utjecaj staročeškoga jezika na jezik starohrvatskoga prijevoda na svim jezičnim razinama. Završni je korak obrade poglavlje o prilagodbi staročeškoga jezičnoga elementa u starohrvatskome jeziku, koje je obrađeno također na svim jezičnim razinama uz uvažavanje specifičnosti koje sa sobom nosi starija građa i činjenice da izvorni staročeški predložak nije poznat. U rječniku uočenih leksičkih i semantičkih bohemizama donose se i podatci o tome u kojem je od ostalih prijevoda sa staročeškoga jezika nastalih u emauskome razdoblju potvrđen isti bohemizam. Rad kao prilog donosi i neobjavljenu transkripciju rukopisa Zrcalo člověčaskago spasenja. Rezultati istraživanja pokazuju nam da je staročeški utjecaj prisutan u starohrvatskome prijevodu na svim jezičnim razinama, iako nije jednakomjerno zastupljen, te nije zastupljen u onoj mjeri kako su to tvrdila prijašnja istraživanja istoga djela.
Ključne riječistarohrvatski jezik staročeški jezik jezični dodir prijevod dodirno jezikoslovlje Zrcalo člověčaskago spasenja
Povjerenstvo za obranuDiana Stolac (predsjednik povjerenstva)
Amir Kapetanović (član povjerenstva)
Václav Čermák (član povjerenstva)
Dubravka Sesar (član povjerenstva)
Barbara Štebih Golub (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski/stručni stupanjSveučilište u Rijeci
Filozofski fakultet u Rijeci
Ustrojstvena jedinica niže razineOdsjek za kroatistiku
MjestoRijeka
Država obraneHrvatska
Znanstveno područje, polje, granaHUMANISTIČKE ZNANOSTI
Filologija
UDK811.16
JEZICI. LINGVISTIKA. KNJIŽEVNOST
Slavenski jezici
Vrsta studijasveučilišni
Stupanjposlijediplomski doktorski
Naziv studijskog programaPovijest i dijalektologija hrvatskog jezika
Akademski / stručni nazivdoktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filologija
Kratica akademskog / stručnog nazivadr. sc.
Vrsta radadisertacija
Jezik hrvatski
Datum obrane2015-02-18
Sažetak rada na drugom jeziku (engleski)
This dissertation provides a detailed analysis and study of the manner and extent to which the language of the Old Czech text Zrcadlo člověčieho spasenie influenced the language of its Old Croatian translation Zrcalo člověčaskago spasenja. This translation is one of many Old Czech translations made during the residence of Croatian monks in Prague (Emaus) in the 14th and 15th century, also known as the Emaus residence. This dissertation revises and complements previous research on the same subject, and determines on which levels and to what extent the Old Czech component is present in the language of the Old Croatian text. The corpus for this dissertation consists of the Glagolitic text Zrcalo člověčaskago spasenja from a manuscript known as Zbornik žakna Luke (1445) and the Old Czech texts of Zrcadlo člověčieho spasenie (multiple versions). The Latin text Speculum humanae salvationis is used as an aid and corrective measure. The introduction provides the significance of the Zrcalo člověčaskago spasenja in the context of literary history, its graphic, orthographic, and linguistic characteristics, and compares it with Old Czech variants of the same work. Previous research on the same manuscript is also discussed, as is the historical and socio-linguistic background of Czech-Croatian contacts in the 14th and 15th century, including a revision of previous research on these contacts. The theoretical and methodological part of the paper explains the metatheoretical and theoretical bases of the research, gives insight into the theory of contact linguistics, and explains how it has been applied to the aforementioned corpus, taking into consideration the obstacles and limitations which arise from the fact that the contact in this case was realized through translation. The specificities of the Old Croatian translation are also discussed (multiple language components, the age of the material, etc). Special attention has thus been paid to methodologically significant distinctions (synchrony – diachrony), and the interdisciplinary approach to the text material has been emphasized. The following chapters discuss translation techniques, summarize and comment on prior claims about the influence of the Old Czech language on the language of 14th and 15th century Old Croatian translations, and analyze and scientifically interpret the influence of the Old Czech language on the language of the Old Croatian translation on all linguistic levels. The final step of the analysis is a chapter on the adaptation of Old Czech linguistic features in the Old Croatian language. This analysis is also carried out at all linguistic levels, taking into account both the specificities of the old text material and the fact that the original Old Czech template has not survived. A dictionary of Czech loanwords and semantic loanwords gives information on attestations of the same loanwords in other translations from the Old Czech language made during the Emaus residence. This dissertation also provides the complete translation of the as-of-yet unpublished manuscript Zrcalo člověčaskago spasenja. The results of this research show that the influence of the Old Czech language is present on all linguistic levels, albeit unequally, and that it is not represented to the extent that previous research on the same text had supposed.
Ključne riječi na drugom jeziku (engleski)Old Croatian language Old Czech language language contact translation contact linguistics Zrcalo člověčaskago spasenja
Verzijaobranjena verzija
Vrsta resursatekst
Prava pristupaRad nije dostupan
URN:NBNhttps://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:186:889391
PohranioAleksandra Moslavac