Globalizacijski procesi i sve jaĉa konkurencija primorali su mnoge gospodarske subjekte na traganje za razliĉitim naĉinima snaţenja njihove konkurentske sposobnosti. IzmeĊu niza takvih naĉina jedan od posebno interesantnih naĉina su spajanja poduzeća. Spajanja poduzeća se provode u razliĉitim industrijama, a jednako tako su prisutna i u industriji osiguranja. U ovom radu se istraţuju uĉinci spajanja društava za osiguranja na hrvatskom trţištu osiguranja na naĉin da su provedene tri analize. Prva se odnosi na istraţivanje utjecaja spajanja na kretanje koncentracije, druga analiza se odnosi na istraţivanje karakteristika društava za osiguranje koja su bila ciljana društva u transakcijama spajanja, a treća analiza se bavi istraţivanjem utjecaja spajanja na poslovanje društava stjecatelja i ciljanih društava nakon spajanja. Podaci koji su posluţili za to istraţivanje obuhvatili su razdoblje od 1998. do 2009. godine. Prvi uĉinak spajanja koji se istraţuje u radu je stupanj koncentracije. Stupanj koncentracije se promatra pomoću ĉetiri pokazatelja, i to: koncentracijskog omjera ĉetiri i osam vodećih društava, Herfindahl-Hirschmanovog indeksa (HH indeks) i indeksa entropije, pri ĉemu je kao osnova za izraĉun uzeta ukupna zaraĉunata bruto premija, premija ţivotnih i neţivotnih osiguranja, te vrijednost ukupne imovine. Vrijednosti navedenih pokazatelja mjerenih na temelju ukupne zaraĉunate bruto premije i ukupne imovine upućuju na zakljuĉak, s obzirom da su vrijednosti HH indeksa izmeĊu 1000 i 1800, da hrvatsko trţište osiguranja pripada umjereno koncentriranom trţištu. Mjereno, pak, na temelju ukupne zaraĉunate bruto premije, hrvatsko trţište osiguranja, s obzirom da ĉetiri vodeća društva za osiguranje imaju trţišni udjel veći od 60%, pripada strukturi poznatoj kao ĉvrsti oligopol. MeĊutim, promatrano sa stajališta zaraĉunate bruto premije neţivotnih osiguranja, hrvatsko trţište, s obzirom da vrijednosti HH indeksa prelaze 1800, pripada visoko koncentriranom trţištu, te, s obzirom da ĉetiri vodeća društva drţe više od 60% trţišta, trţišnoj strukturi poznatoj kao ĉvrsti oligopol. Nasuprot trţištu neţivotnih osiguranja, trţište ţivotnih osiguranja je nisko koncentrirano, jer HH indeks poprima vrijednosti ispod 1000, a i trţišni udjel ĉetiri vodeća društva je ispod 60%. TakoĊer se moţe zakljuĉiti da hrvatsko trţište osiguranja ne karakterizira postojanje dominantnog društva za osiguranje jer su trţišni udjeli lidera mjerenih ukupnom zaraĉunatom bruto premijom, ukupnom imovinom i zaraĉunatom bruto premijom ţivotnih i neţivotnih osiguranja ispod 40%. Polazeći sa stajališta da sva društva za osiguranje nisu jednako pogodna, odnosno poţeljna za spajanje, u radu je, takoĊer, provedena i logistiĉka regresijska analiza s ciljem razlikovanja karakteristika društava za osiguranje koja su bila ciljana društva, odnosno analiza ĉiji je cilj bio otkriti motive spajanja odreĊenih društava za osiguranje. Takva analiza otkriva vaţnu spoznaju prema kojoj su društvima za osiguranje svojstvena odreĊena obiljeţja koja ih ĉine potencijalnim ciljanim društvima za spajanje. Iz rezultata provedenog empirijskog istraţivanja proizlazi da su, od osamnaest nezavisnih varijabli ukljuĉenih u model, koeficijent zaduţenosti, veliĉina mjerena zaraĉunatom bruto premijom i veliĉina mjerena ukupnom aktivom statistiĉki znaĉajne varijable, odnosno ove varijable najbolje predviĊaju hoće li neko društvo za osiguranje postati ciljano društvo u aktivnostima spajanja. Vjerojatnost spajanja pozitivno je povezana s koeficijentom zaduţenosti i veliĉinom mjerenom zaraĉunatom bruto premijom, dok je negativno povezana s veliĉinom mjerenom ukupnom aktivom. Konaĉno, drţeći da se spajanjem, odnosno okrupnjavanjem društava poboljšava njihova konkurentska pozicija, na temelju razliĉitih pokazatelja poslovanja provedeno je istraţivanje zavisnom analizom varijance o utjecaju spajanja na poslovanje društava stjecatelja i ciljanih društava za osiguranje nakon spajanja pri ĉemu se istraţivanje temeljilo na šesnaest varijabli. Iako zbog malog uzorka rezultati ovog istraţivanja nisu statistiĉki znaĉajni, ipak ukazuju na odreĊene trendove koji su pokazali da je nakon spajanja kod društava stjecatelja došlo do porasta veliĉine mjerene zaraĉunatom bruto premijom i aktivom kao i porasta tehniĉkih priĉuva, dok je kod ciljanih društava došlo do poboljšanja poslovanja u vidu povećanja veliĉine mjerene aktivom, te porasta financijske stabilnosti u obliku povećanja tehniĉkih priĉuva i smanjenja razmjera troškova.