Ciljevi istraživanja:Zbog prijepornih rezultata dosadašnjih znanstvenih i stručnih radova glede utjecaja gestacijskih hipertenzivnih poremećaja na fetalnu plućnu zrelost, temeljni cilj ovog kliničkog istraživanja bio je ispitati kako utječu, odvojeno i u kombinaciji, teški hipertenzivni poremećaji i kronična placentarna insuficijencija s posljedičnim zastojem fetalnog rasta na fetalnu plućnu zrelost i respiracijsku funkciju novorođenčadi. Ispitanici i metode:Prospektivno devetogodišnje istraživanje (2002-2010) provedeno je na jednoplodnim i blizanačkim trudnoćama između 22. i 41. tjedna, tijekom kojih je učinjena amniocenteza zbog intenzivnog nadzora fetusa i provjere fetalne plućne zrelosti prije poroda. Korištene su metode lamelarnih tjelešaca (LT) u plodovoj vodi i Clementsov test. Koncentracije lamelarnih tjelešaca određene su u necentrifugiranom uzorku plodove vode, a broj lamelarnih tjelešaca je očitavan na kanalu za trombocite u automatskom brojaču krvnih stanica Cell-Dyn 1800. Sve jednoplodne trudnoće bile su podijeljene u skupine s preeklampsijom, kroničnom placentarnom insuficijencijom s posljedičnim zastojem fetalnog rasta, s oba navedena gestacijska poremećaja, te u kontrolnu skupinu na temelju strogih dijagnostičkih kriterija. Za potrebe istraživanja trudnoće su dodatno razvrstane prema trajanju trudnoće u kohortne skupine od 26-30, 31-33, 34-36 i 37-39 tjedana. Gestacijska dob određena je na temelju datuma zadnje menstruacije i ultrazvučnog pregleda, a neonatolozi su nakon poroda procijenili plućnu funkciju novorođenčadi na temelju striktnih dijagnostičkih kriterija. Usporedba dobivenih rezultata učinjena je uz pomoć neparametrijskog Kruskal-Wallis testa, a pojedinačne usporedbe među kategorijama post-hoc Mann Whitney U testom. Kod svih testova razlike su smatranestatistički značajnima na razini p<0,05. Rezultati:Ukupno su učinjene 464 amniocentezekod 378 trudnica. Za potrebe temeljnog cilja ovog istraživanja izdvojena je skupina od 306 jednoplodnih trudnoća s ukupno 378 učinjenih amniocenteza. U skupini preeklampsija 25 trudnoća sa 33 amniocenteze, u skupini kronične placentarne insuficijencije sa zastojem rasta 74 trudnoće s 89 amniocenteza, te u skupini s oba poremećaja 63 trudnoće s 95 amniocenteza. Kontrolna skupina brojila je 144 trudnoće i 161 amniocentezu. Između Vpojedinih skupina nije bilo statistički značajnih razlika u vrijednostima LT u plodovoj vodi u razdoblju 26-30 tjedana i nakon 37. tjedna trudnoće. U gestacijskom razdoblju 31-33 tjedna medijana vrijednost koncentracije LT bila je najniža u preeklampsijama (8000/μL plodove vode) i ujedno statistički različita prema koncentracijama LT u skupinama sa zastojem fetalnog rasta (p=0,022) i s kombinacijom oba poremećaja (p=0,031). U razdoblju između 34 i 36 tjedna znakovito niža koncentracija LT u plodovoj vodi ustanovljena je u skupini preeklampsija (p=0,026) i skupini s oba gestacijska poremećaja (p=0,004) u odnosu na skupinu sa zastojem fetalnog rasta. Koncentracija LT bila je u ovom gestacijskom razdoblju znakovito niža u skupini udružene preeklampsije i zastoja fetalnog rasta u odnosu na kontrolnu skupinu (p=0,04). U 34 novorođenčadi ustanovljen je respiratorni distres sindrom (RDS), u 11 slučajeva blagi, u 10 umjereni, a u 13 novorođenčadi dijagnosticiran je teški oblik RDS-a. U novorođenčadi sRDS-om ustanovljena je znakovito niža koncentracija LT u odnosi na onu sa urednom plućnom funkcijom (p<0,001). Znakovito niže vrijednosti LT (p<0,001) ustanovljene su skupinama novorođenčadi sa blagim, umjerenim i teškim oblikom RDS-a. U 32 slučaja blizanačkih trudnoća nije bilo razlika u LT između prvog i drugog blizanca, a razlika nije ustanovljena niti usporedbom blizanačkih i jednoplodnih trudnoća iste gestacijske dobi. Zaključak: Znakovito niže vrijednosti LT u plodovoj vodi u trudnoćama kompliciranim preeklampsijom u odnosu na ostale ispitivane skupine trudnoća, ukazuju na njezin negativni utjecaj na fetalnu plućnu zrelost i veći rizik od respiracijskog distres sindroma u novorođenčadi rođene između 31. i 36. tjedna trudnoće.