U suvremenom okruženju koje karakterizira sve veća konkurencija s jedne strane, te sve veća rizičnost poslovanja s druge strane, banke i druge financijske institucije obavljaju svoju djelatnost. U takvom okruženju trend globalizacije zahtijeva da banke sve veću pozornost pridaju upravo problemu učinkovitog upravljanja tržišnim i ostalim financijskim rizicima. U teoretskom dijelu disertacije sistematizirani su mnogobrojni rizici s kojima se banke susreću u svom poslovanju, utvrđeni su izvedeni instrumenti koje banke najčešće koriste u svrhu zaštite od rizika, analizirana je zakonska regulativa koje se banke u RH moraju pridržavati, te su detaljno obrađeni zahtjevi vezani uz primjenu računovodstva zaštite, vrste računovodstva zaštite, te metode koje banka može koristiti za procjenu učinkovitosti zaštite. Dvije su osnovne vrste zaštite od rizika: ekonomska zaštita i računovodstvo zaštite. U okviru ekonomske zaštite računovodstveni tretman instrumenta zaštite i zaštićene stavke je zaseban. U tom slučaju mogu se pojaviti nedosljednosti u pogledu različitog priznavanja, mjerenja i izvještavanja o izvedenom instrumentu tj. instrumentu zaštite i zaštićenoj stavci. Takve nedosljednosti onemogućuju ostvarivanje jednog od osnovnih računovodstvenih načela, koje nalaže sučeljavanje međusobno povezanih prihoda i rashoda u istom obračunskom razdoblju. Prema tome, korištenje ekonomske zaštite umanjuje izloženost banke od rizika, no dovodi do povećanja volatilnosti poslovnog rezultata. Zbog negativne interpretacije volatilnosti poslovnog rezultata od strane investitora, razvijeno je računovodstvo zaštite koje ispravlja nedosljednosti nastale uslijed različitog tretmana instrumenta zaštite i zaštićene stavke, te posljedično ne stvara volatilnost zarada. Međutim, primjena računovodstva zaštite nije jednostavna. Računovodstvo zaštite, kao poseban oblik računovodstva, može se primijeniti samo ako su zadovoljeni mnogobrojni kriteriji navedeni u MSFI 9. U empirijskom dijelu disertacije postavljen je model u obliku formula i grafičkih prikaza koje banke mogu jednostavno primijeniti u okviru procesa upravljanja rizicima odnosno prilikom odabira izvedenog instrumenta koji omogućava najveće moguće umanjenje rizika. Tim se modelom omogućava odabir učinkovite strategije zaštite koja omogućava učinkovitije upravljanje rizicima banke, odabir izvedenog instrumenta koji omogućava optimalan odnos zaštite i maksimalno umanjenje rizika, jednostavnija procjena potencijalne učinkovitosti zaštite, koja je neophodna u odabiru strategije upravljanja utvrđenim rizikom i postignute učinkovitosti zaštite uz odabran instrument zaštite, jednostavnije generiranje informacija koje su banke dužne javno objaviti u okviru bilješki uz financijske izvještaje. U okviru empirijskog dijela postavljena je i simulacija računovodstvenog tretmana izvedenih instrumenata od valutnog rizika u okviru ekonomske zaštite i računovodstva zaštite na primjerima forward i swap ugovora, kojom je dokazano da izbor računovodstvenog tretmana instrumenta zaštite i zaštićene stavke ima različit utjecaj na rezultat banke. Na samom kraju disertacije provedeno je istraživanje kojemu je bio cilj utvrditi razmjer korištenja izvedenih instrumenata u bankama u RH, te načine na koje banke računovodstveno evidentiraju zaštitu od rizika.