U doktorskom radu je istražena mogućnost definiranja optimalne strategije gospodarenja koja bi predstavljala polazište za unaprjeđenje stanja privatnih šumoposjeda. Oblikovanje strategija gospodarenja privatnim šumoposjedima zasnivalo se na istraživanju obilježja šumoposjedništva i zahtjeva šumoposjednika. U skladu s navedenim, primijenjena je metoda anketnog istraživanja šumoposjednika na cjelovitom području Hrvatske. Telefonskim (N= 1007) i neposrednim anketiranjem (N= 442) prikupljene su informacije o sociodemografskim karakteristikama šumoposjednika te obilježjima šumoposjeda i šumoposjedništva. Primjenjujući modeliranje strukturalnim jednadžbama i konfirmatorni pristup istraživanja, izrađeno je sedam modela gospodarenja. Modelom 1 je dokazano da šumoposjednici u potpunosti prihvaćaju koncept održivog gospodarenja te da na njega gledaju s multifunkcionalnošću, od kojih su ekonomske aktivnosti najznačajnije. U modelu 2 potvrđeno je da različiti socijalni, ekonomski i okolišni faktori (spol, starost, obrazovanje, regija i udaljenost od šumoposjeda) utječu na konceptualizaciju gospodarenja šumama. U modelu 3 su identificirane tri dimenzije ciljeva vlasništva koje se odnose na obiteljsko nasljeđe, rekreaciju i konzervaciju i ekonomsku sigurnost dok je obiteljsko nasljeđe najvažniji razlog posjedovanja šume. Pristupi i očekivanja od gospodarenja su heterogeni te se iz njih mogu identificirati različite strategije gospodarenja (održavanje šumoposjeda, intenzivno gospodarenje, očuvanje i zaštita) što je potvrđeno modelom 4. Strategija intenzivnog gospodarenja pokazala se kao najvažnija za šumoposjednike. Modelima 5 i 6 dokazano je da različiti sociodemografski faktori i obilježja šumoposjeda (spol, starost, obrazovanje, radni status, prihodi, površina šumoposjeda, način stjecanja posjeda, razlog sječe stabala, kupnja šumoposjeda u budućnosti, udruživanje s ostalim šumoposjednicima) utječu na izbor pojedine strategije gospodarenja. Modelom 7 dokazano je da različiti ciljevi i stavovi nužno ne rezultiraju različitim strategijama gospodarenja dok isti cilj može rezultirati različitim strategijama gospodarenja. Iako šumoposjednici imaju različite ciljeve i pristupe, intenzivno gospodarenje radi podmirenja trenutnih velikih potreba za drvom i ostvarivanja prihoda od šume predstavlja optimalnu strategiju gospodarenja prilagođenu gospodarskim zahtjevima šumoposjednika.