Glazbena psihologija bavi se glazbom kao specifičnim oblikom čovjekovog iskustva i njen predmet, shvaćen u najširem smislu, je sustavno, znanstveno proučavanje odnosa između glazbenih pojava i glazbene aktivnosti i psiholoških zakonitosti opažanja, spoznavanja i afektivnog reagiranja. Glazbeno iskustvo i ponašanje pojedinca proučavaju se u širokom rasponu od najjednostavnijih vidova, kakve su slušne diskriminacije, do onih najsloženijih kognitivno - afektivnih doživljaja i reakcija, i to od prvih sati nakon rođenja (čak i prenatalnoj pa do kraja životnog ciklusa, uz odgovarajuću specifikaciju socijalnih i kulturnih uvjeta. Slušanje glazbe, jedna je od ključnih glazbenopsiholoških tema, o kojoj se tijekom posljednjeg desetljeća ovog stoljeća dosta raspravlja u inozemnoj glazbenopsihološkoj literaturi. Nasuprot tome, kod nas se spomenutom problematikom bavi izuzetno mali broj znanstvenika što rezultira gotovo potpunim nedostatkom glazbenopsihološke literature, a naročito pak nedostatkom glazbenopsiholoških istraživanja. U tom smislu, osnovni je cilj ove radnje da se prikažu neki najvažniji glazbenopsihološki aspekti slušanja glazbe, te da se na taj način skrene pozornost na značaj ovog empirijski zanimljivog područja za unapređivanje razvoja glazbenopsihološke i glazbenopedagoške teorije i prakse. Radnja se sastoji od dva dijela: teorijskog i empirijskog. U prvom dijelu slušanje glazbe se razmatra s dva osnovna teorijska stanovišta - psihometrijskog (diferencijalno - psihološkog) i kognitivističkog - koja su zapravo odraz dviju temeljnih psiholoških disciplina - diferencijalne i kognitivne psihologije, a u drugom se, empirijskom dijelu, veća pažnja posvećuje estetskim aspektima slušanja glazbe. Vjerujemo da će upućivanje na značaj glazbenopsiholoških istraživanja pojedinih aspekata slušanja glazbe za unapređenje glazbene nastave doprinjeti boljem međusobnom razumijevanju glazbenih pedagoga i psihologa, te njihovoj većoj suradnji i djelotvornijoj komunikaciji.