| Abstract | Opći je cilj disertacije usporediti utjecaj opće anestezije i regionalne interskalenske anestezije brahijalnoga spleta na koncentracije hormona štitnjače i kortizola tijekom operacije i u ranome poslijeoperacijskom razdoblju (do 48 sati nakon operacije). Specifični ciljevi istraživanja jesu: usporediti hemodinamske parametre (neinvazivni krvni tlak, srčani ritam i frekvencija u intervalu mjerenja svakih 5 minuta tijekom operacije) između dviju tehnika anestezije; usporediti nespecifične upalne parametre (leukociti, CRP) i glikemiju između dviju tehnika anestezije i pojedinih vremena mjerenja; usporediti poslijeoperacijsku bol koristeći se vizualno-analognom skalom (ljestvicom) boli (Visual Analogue Pain Scale – VAS) u mirovanju i pokretu; usporediti potrošnju analgetika tijekom 48 sati nakon operacije; usporediti rane komplikacije dviju tehnika anestezije (mučnina, povraćanje, hemodinamska nestabilnost, respiratorna insuficijencija), usporediti zadovoljstvo ispitanika s obzirom na anesteziološku tehniku; usporediti vrijeme započinjanja rane fizikalne terapije između skupina s obzirom na vrstu anestezije i usporediti dužinu boravka bolesnika u bolnici s obzirom na tehniku anestezije.
U istraživanje je uključeno 66 bolesnika randomiziranih u dvije skupine, skupina opća anestezija, OA (33 ispitanika) i skupina regionalna anestezija interskalenskim blokom brahijalnoga spleta, ISB (33 ispitanika). S obzirom na neuspješnost bloka brahijalnoga spleta (nepotpuna anestezija) 3 ispitanika iz skupine ISB isključena su iz istraživanja.
Rezultati dobiveni u ovom istraživanju pokazuju da postoji statistički značajna razlika u koncentracijama TSH, T3, T4 i kortizola u svim vremenima mjerenja između skupina u korist nižih koncentracija TSH, T4 i kortizola u skupini interskalenska anestezija brahijalnoga spleta (P < 0,001). Koncentracije T3 statistički su značajno niže u skupini opća anestezija (P < 0,001), dok u skupini ISB nije bilo dinamike promjene T3 u svim vremenima mjerenja. Nije bilo značajne razlike u koncentracijama slobodnog T3 i T4 između skupina, osim nižih koncentracija FT3 u skupini regionalna anestezija kod drugog određivanja (P = 0,012). Postoji statistički značajna razlika u koncentracijama glikemije i nespecifičnih upalnih parametara između skupina, a statistički značajno niže koncentracije zabilježene su u skupini ispitanika anesteziranih tehnikom interskalenske anestezije brahijalnoga spleta (P < 0,001). Statistički značajno niže vrijednosti poslijeoperacijske mučnine i povraćanja zabilježene su u skupini ispitanika anesteziranih tehnikom interskalenskoga bloka brahijalnoga spleta (P < 0,001). Kontrola poslijeoperacijske boli pokazala se statistički značajno boljom kod ispitanika anesteziranih tehnikom regionalne anestezije (P < 0,001). Potrošnja opioidnih analgetika značajno je manja u skupini ispitanika anesteziranih interskalenskim blokom brahijalnoga spleta (P < 0,001). Postoji statistički značajna razlika u intraoperacijskoj hemodinamskoj stabilnosti između skupina. Ispitanici u skupini interskalenski blok brahijalnoga spleta intraoperacijski su hemodinamski stabilniji (P < 0,001). Nije bilo značajne razlike u poslijeoperacijskoj hemodinamskoj stabilnosti i respiratornoj insuficijenciji između skupina. Ispitanici anestezirani tehnikom interskalenskoga bloka brahijalnoga spleta započinju s fizikalnom terapijom ranije nego ispitanici anestezirani općom anestezijom (P < 0,001), zadovoljstvo ispitanika statistički je značajno veće u skupini anesteziranoj regionalnom anestezijom (P < 0,001). Ispitanici iz skupine interskalenska anestezija brahijalnoga spleta značajno kraće vrijeme borave u bolnici u usporedbi s ispitanicima iz skupine opća anestezija (P < 0,001).
Može se zaključiti da interskalenska anestezija brahijalnoga spleta u elektivnoj kirurgiji rekonstrukcije rotatorne manšete ramena dovodi do manjih promjena koncentracija hormona štitnjače i kortizola u serumu za vrijeme operacije, kao i u ranome poslijeoperacijskom tijeku, manjih varijacija glikemije i nespecifičnih upalnih parametara, bolje kontrole boli, manje potrošnje opioidnih analgetika poslijeoperacijski, ranijeg započinjanja s fizikalnom terapijom, većeg zadovoljstva bolesnika, manje incidencije mučnine i povraćanja, veće intraoperacijske hemodinamske stabilnosti i kraćeg boravka u bolnici. |
| Abstract (english) | The primary objective of this dissertation is to compare the influence of general anaesthesia and interscalene block anaesthesia on thyroid hormones and cortisol levels during elective shoulder surgery, as well as in the early postoperative period (within 48 hours after the surgery). Secondary objectives of the research include: comparison of hemodynamic parameters (non-invasive blood pressure, heart rate and frequency measured every 5 minutes during surgery) between the two anaesthesia techniques; comparison of non-specific inflammatory parameters (white blood cells, C-reactive protein) and glycaemia between the two anaesthesia techniques as well as individual times of measurement; comparison of postoperative pain by Visual Analogue Pain Scale (VAS) during rest and movement; comparison of analgesic expenditure within 48 hours after surgery; comparison of early complications related to the anaesthesia techniques (nausea, vomiting, hemodynamic instability, respiratory failure); comparison of patient satisfaction between the two anaesthesia techniques; comparison of early physical therapy starting time and length of hospital stay between the two groups.
A total of 66 patients were analysed in this research. The patients were randomized into two groups: general anaesthesia, GA (33 patients) and interscalene block anaesthesia, ISB (33 patients). Due to failure of brachial plexus block (incomplete anaesthesia), 3 patients from the ISBA group were excluded from the research.
The results obtained in this research indicate that there is a statistically significant difference in TSH, T3, T4 and cortisol levels between the groups at all times of measurements, with lower levels in the ISB group (P < 0.001). T3 levels were found as lower, which was statistically significant in general anaesthesia group (P < 0.001), while there was no notable T3 level changes found.
There were no statistically significant differences in free T3 and T4 levels, with the exception of lower FT3 levels in the regional anaesthesia group after the second measurement (P = 0.012). There is a statistically significant difference in glycaemia and non-specific inflammatory parameters levels between the two groups, whereas the patients in the ISB group had notably lower levels (P < 0.001). Postoperative nausea and vomiting were significantly less common after interscalene block anaesthesia (P < 0.001). Postoperative pain control was found as more adequate in patients that received regional anaesthesia which was statistically significant (P < 0.001). Opioid analgesic expenditure was less common among patients in the ISBA group which was also found as statistically significant (P < 0.001). Within this study, a statistically significant difference was also found in intraoperative hemodynamic stability between the groups, whereas ISB provided a more adequate hemodynamic stability (P < 0.001). There was no statistically significant difference found in postoperative hemodynamic stability values as well as in respiratory insufficiency values between the two groups.
There is a statistically significant difference regarding the starting time of early physical therapy. ISBA patients begun with the therapy sooner than the ones from the GA group (P < 0.001). Patient satisfaction was higher among patients in the ISBA group which was found as statistically significant (P < 0.001). Length of hospital stay was considerably shorter for patients in the ISBA group (P < 0.001).
It can be concluded that the interscalene brachial plexus block in surgical reconstruction of rotator cuff results in minor alterations of thyroid hormones and cortisol levels in serum during surgery and early postoperative period; minor alterations of glycaemia and non-specific inflammatory parameters; better pain control; earlier physical therapy starting time; better patient satisfaction; less common nausea and vomiting; better intraoperative hemodynamic stability and shorter length of hospital stay. |
