| Abstract | UVOD
Oštećenje hrskavice koljena često je u današnjoj populaciji, bilo da se radi o
degenerativnim ili posttraumatskim promjenama. Razlog tome su česte ozljede, pa
preko 60% bolesnika podvrgnutih artroskopiji, koji su u anamnezi imali raniju
ozljedu koljena, pokazuju promjene na zglobnoj hrskavici. Otkrivanje ranih
promjena u hrskavici važno je zbog odluke o načinu liječenja, ali i same prognoze
ishoda liječenja. Magnetska rezonancija (MR) kao neinvazivna radiološka tehnika
oslikavanja nametnula se kao metoda izbora u obradi oštećenja hrskavice i
pripadajuće kosti zbog niza svojih prednosti.
CILJ
Ciljevi ovog istraživanja su: procijeniti i klasificirati različite oblike oštećenja
zglobne hrskavice magnetskom rezonancijom, usporediti MR nalaz sa
artroskopskim i kliničkim nalazom te s anamnestičkim podatcima, statistički
obraditi dobivene podatke i procijeniti vrijednost dobivenih podataka u planiranju
liječenja.
ISPITANICI I METODE
Prospektivno istraživanje provedeno je na uzorku od 45 bolesnika ( 6 žena i
39 muškaraca) u životnoj dobi od 16 do 50 godina (medijan dobi 28 godina) s
kliničkim nalazom rupture prednje ukrižene sveze u kojih je bilo učinjeno MR
snimanje koljena, na MR uređaju jakosti magnetskog polja 1,5T, klinički pregled
koji je uključivao i ispunjavanje uputnika o zdravstvenom stanju koji je modifikacija
standardiziranog obrasca Međunarodnog komiteta za obradu koljena (IKDC -
International Knee Documentation Committee) te artroskopija zbog zbrinjavanja
ozljede prednje ukrižene sveze, a pri kojoj je evaluirano i stanje hrskavice.
Ukupno je u 45 ispitanika analizirano 315 zglobnih ploha, a oštećenja
hrskavice klasificirana su artroskopski prema Outbridge-ovoj klasifikaciji te MR-om
prema Shahriaree-ovoj modifikaciji Outbridge-ove klasifikacije.
127
REZULTATI
Na pregledu magnetskom rezonancijom ukupno je nađeno 168 oštećenja
zglobne hrskavice, a artroskopičar je prilikom artroskopije našao 125 hrskavična
oštećenja.
Od 125 artroskopski potvrđenih hrskavična oštećenja, u 117 slućajeva (93,6%)
podudarali su se artroskopski i MR stupanj oštećenja. U 8 oštećenja razlikovala se
procjena stupnja artrskopski i MR-om: u dva slućaja artroskopski stupanj 2 je na
MR-u opisan kao 1a, u četiri slućaja kao 1b, a dva artroskopska stupnja 1 su na
MR-u proglašena kao stupanj 2.
Najviše odstupanja MR i artroskopskih nalaza bilo je za 1a i 1b stupanj
oštećenja obzirom da 1. stupanj oštećenja po artroskopskoj klasifikaciji nije
podjeljen u dva podstupnja. Podudarnost artroskopske i MR procjene stupnja
oštećenja za ostale stupnjeve je slijedeća: 79,06% za 2. stupanj, 84% za 3. stupanj
te 100% za 4. stupanj hrskavičnog oštećenja.
Oobzirom na lokalizaciju hrskavičnog oštećenja najveća podudarnost
artroskopskog i MR nalaza je za medijalnu fasetu patele (92,3%) i trohleju femura
(91,7%), a najmanja za medijalni kondil tibije (75%) i lateralnu fasetu patele (70%).
Većina ispitanika imala je gotovo podjednake anamenstičke podatke, a klinički
nalaz razlikovao se u ispitanika s oštećenjima 1 stupnja (skoro normalan) od
ispitanika s ostalim stupnjevima optećenja (abnormalan nalaz).
ZAKLJUČAK
Magnetskom rezonancijom možemo otkriti i prikazati oštećenja hrkavice dok
još nisu vidljiva artroskopski, dakle prije oštećenja površine hrksavice, a kada su
još ona moguće reverzibilna te takva oštećenja možemo klasificirati obzirom na
slojeve hrskavice koje zahvaćaju na dva stupnja: 1a koji predstavlja oštećenja u
površnom dijelu do polovice debljine hrskavice te 1b koji predstavlja oštećenje
čitave debljine hrskavice. Mogućnost otkrivanja hrskavičnih oštećenja prije nego
nastane morfološka promjena hrskavice vidljiva artroskopom te njihovo
klasificiranje, dopuštaju izbor pravog načina liječenja, praćenje tijeka razvoja
128
oštećenja i procjenu uspješnosti liječenja bolesnika sa ranim oštećenjem
hrskavice, a što je od izuzetne važnosti. Obzirom na čestu udruženost oštećenja
više struktura koljena, klinička slika i klinički nalaz mogu biti nejasni i zbunjujući, pa
je teško povezati klasifikaciju hrskavičnih oštećenja i jedinstveni klinički nalaz
koljena. |
| Abstract (english) | INTRODUCTION
Damage of the knee cartilage is often in today's population, whether
amineesnumber of injuries: over 60% of patients undergoing arthroscopy, who had
a history of previous knee injury, showing changes in the articular cartilage.
Detection of early changes in cartilage is important for treatment decisions, and for
the prognosis of therapy outcome. Magnetic resonance (MR) as a noninvasive
radiologic imaging techniques impose the method of choice for evaluation of
cartilage and corresponding bone due to many advantages.
OBJECTIVE
The objectives of this study were: to assess and classify the various types of
articular cartilage lesions using magnetic resonance imaging, to compare MRI
findings and arthroscopic findings with clinical examination and anamnestic data, to
statistical process this data and evaluate the data obtained in treatment planning.
EXAMINEES AND METHODES
A prospective study was performed on 45 patients (6 women and 39 men)
patients were in age-range of 16-50 years (median age 28 years) with clinical
findings of anterior cruciate ligament rupture in which it was done MRI of the knee
on 1.5 T MR unit, a clinical examination that included a filling out the health
questionnaire (modification of the standard form of the IKDC - International Knee
Documentation Committee, and arthroscopy for reconstruction of the anterior
cruciate ligament during which the condition of the cartilage was evaluated.
In total of 45 examinees 315 articular surfaces were analyzed and lesions were
classified during arthroscopy according to the Outbridge classification, and by
MRI using Shahriaree’s modification of Outbridge classification.
RESULTS
On MR examination were found a total of 168 articular cartilage lesions, and
during arthroscopy were found 125 cartilage damages. From total of 125
arthroscopically proven cartilage lesions, artroscopic and MRI staging was the
131
same in 117 cases (93.6%). In 8 of cases the findings were different: two cases the
arthroscopic grade 2 were described as 1a by MRI, in four cases as 1b, and two
arthroscopic grade 1 were proclaimed as the second stage by MR.
Most discrepancies of the artroscopic and MR findings were for lesions grade 1a
and grade 1b. From a total of 79 damage of grade 1a and grade 1b by MR, MR
and arthroscopic evaluation of the lesions degree corresponded in 41 cases
(51.89%). Correspondence of arthroscopic and MRI assessment of the degree of
damage for other stages were: 79.06% for the grade 2., 84% for the grade 3., and
100% for the grade 4 of cartilage damage.
According to the localization of cartilage damage, the biggest matches of
arthroscopic and MRI findings was for medial patellar facet (92.3%) and femoral
trochlea (91.7%), and lowest was for the medial tibial condyle (75%) and lateral
patellar facet (70%).
Most examinees had a nearly equal anamnestic data but clinical findings differed in
subjects with grade 1 lesions (almost normal) from patients with other degrees of
cartilage lesions (an abnormal finding).
CONCLUSION
Magnetic resonance imaging can detect and display cartilage damage that
is still not visible arthroscopically, this mean before cartilage surface damage when
the lesion can be reversible. This lesions can be classified in two stages: 1a, which
represents lesions in the superficial part up to half the thickness of cartilage, and
1b, which represents the lesions in full thickness of cartilage but with intact
cartilage surface. Ability to detect cartilage damage prior to the onset of
morphological changes in cartilage, and to classify it, allow us to follow up the
development of lesions and success of treatment in patients with early cartilage
damage.
Injuries of different structures of the knee are often associated, so clinical findings
can make confusion. Therefore, it is very hard to connect the classification of
cartilage damage and clinical findings in the same classification. |
