Acne vulgaris najčešća je upalna bolest kože koja se javlja u doba puberteta i adolescencije. Akne mogu rezultirati smanjenim samopoštovanjem, poteškoćama u društvenom funkcioniranju, kao i u povećanoj incidenciji anksioznosti, depresije i sklonosti suicidu. Isotretinoin je lijek indiciran u liječenju teškog oblika akne, ali se njegova primjena dovodi u vezu s nepovoljnim psihijatrijskim djelovanjem uključujući razvoj depresije, suicidalnosti i psihotičnih reakcija, iako je do danas njegovo potencijalno psihopatološko djelovanje ostalo kontroverzno. Hipoteza istraživanja je da će u grupi bolesnika s akne liječenih isotretinoinom doći do značajnijeg poboljšanja psihološkog statusa, kao i poboljšanja objektivne kliničke slike i subjektivne procjene težine bolesti, nego li u grupi bolesnika liječenih peroralnim antibiotikom. Analizirani podaci dobiveni su tijekom provođenja prospektivne studije znanstveno-istraživačkog projekta uz primjenu standardiziranih kvantitativnih psihometrijskih upitnika prije početka i tijekom terapije. Dobivenim rezultatima utvrđeno je da lijek isotretinoin tijekom liječenja dovodi do objektivnog poboljšanja kliničke slike, ali i subjektivne procjene bolesti, uz poboljšanje psihološkog statusa bolesnika, te smanjenje simptoma depresivnosti, suicidalnosti i anksioznosti. Iz perspektive praćenja bolesnika s akne potrebno je osim kliničke procjene tijekom liječenja postaviti smjernice i o subjektivnoj procjeni bolesti, odnosno o subjektivnom negativnom doživljaju koju akne imaju na pojedinca, što se pokazalo važnim za praćenje psihološkog komorbiditeta.