Infarkt miokarda jedna je od najdramatičnijih prezentacija koronarne bolesti. Značaj inhibitora aktivatora plazminogena-1 (PAI-1) na dugoročni ishod bolesnika s infarktom miokarda do sada nije analiziran. Istraživanje je provedeno u KBC-u Sestre milosrdnice na bolesnicima liječenim primarnom perkutanom koronarnom intervencijom (PCI) zbog akutnog infarkta miokarda s elevacijom ST spojnice (STEMI). Uz standardni protokol liječenja, bolesnicima su odmah po prijemu i nakon 24 sata uzeti uzorci krvi za analizu PAI-1 aktivnosti testom Berichrom PAI (Siemens, Marburg, Njemačka). Bolesnici su praćeni tijekom četiri godine te su putem intervjua zabilježene pojavnosti smrtnog ishoda, moždanog udara, recidiva infarkta miokarda i sindroma nestabilne angine pektoris u navedenom razdoblju. U istraživanje je uključeno 87 bolesnika u dobi od 61,1±12,2 godina, udio muškaraca iznosio je 71,3%. Udio transferiranih bolesnika iz bolnica u Sisku i Karlovcu bio je 37,9%, a bolesnika s anamnezom šećerne bolesti 16,1%. Fenomen sporog koronarnog protoka utvrđen je u 26,4%, a vrijednost vršnog CPK iznosila je 3212±2234 U/L. Vrijednosti PAI-1 aktivnosti za prvo i drugo mjerenje iznosile su 3,25±1,99 U/mL i 4,71±2,35 U/mL i statistički značajno su se razlikovale. Prva vrijednost PAI-1 aktivnosti korelirala je s antropometrijskim parametrima (težina, indeks tjelesne mase (BMI), opseg struka i bokova), a za postotni porast PAI-1 aktivnosti utvrđena je negativna korelacija s težinom, BMI i opsegom bokova. Razlika PAI-1 aktivnosti viša od 3,7 U/mL (granica određena ROC analizom) bila je povezana od kategorijskih varijabli sa ženskim spolom, infarktom miokarda prednje stjenke, zahvaćenom lijevom silaznom koronarnom arterijom, srčanim popuštanjem, završnim TIMI protokom, trombaspiracijom i fenomenom sporog koronarnog protoka, a od kvantitativnih s vršnim CPK i težinom (negativna povezanost). Podatci o dugoročnom ishodu bili su dostupni za 84 bolesnika. Porast PAI-1 aktivnosti bio je povezan s ranim i kasnim smrtnim ishodom te s intermedijarnim i kasnim skupnim ishodom. Prediktivna vrijednost u predviđanju ukupne smrtnosti perzistira i u logističkoj regresiji s više klinički važnih varijabli. Može se zaključiti da je porast PAI-1 aktivnosti unutar prvih 24 sata liječenja bolesnika sa STEMI infarktom povezan s brojnim nepovoljnim karakteristikama akutnog infarkta miokarda u akutnoj fazi bolesti te s nepovoljnim kratkoročnim, intermedijarnim i dugoročnim ishodom liječenja takvih bolesnika.