Cerebralni vazospazam u bolesnika s rupturom aneurizme i razvojem subarahnoidalnog krvarenja može dovesti do naknadne cerebralne ishemije i neuroloških oštećenja. Biomarkeri koji bi mogli predskazati pojavu cerebralnog vazospazma i odložene cerebralne ishemije, te predskazati ishod bolesnika mogli bi biti korisni u svakodnevnom radu. U ovoj kliničkoj prospektivnoj studiji u bolesnika anesteziranih radi operacije cerebralne aneurizme zabilježeni su relevantni klinički parametri i mjerene koncentracije endotelina-1, laktata, parcijalni tlak kisika i ugljikovog dikosida te saturacija hemoglobina kisikom od indukcije u anesteziju, za vrijeme i nakon operacijskog zahvata. Provedena je analiza navedenih biokemijskih parametara radi uvida u njihovu prediktivnu sposobnost pojave odložene cerebralne ishemije uslijed vazospazma i ishoda bolesnika. U studiju je uključen 41 bolesnik u kojeg je u općoj anesteziji učinjen operacijski zahvat radi aneurizme cerebralne arterije. U 23 bolesnka operacijski zahvat je učinjen nakon što je aneurizma rupturirala što je dovelo do subarahnoidalnog krvarenja, a u 18 bolesnika operacijski zahvat je učinjen u bolesnika u kojih nije bilo rupture aneurizme. U bolesnika operiranih nakon rupture aneurizme prosječni GCS iznosio je 14.2, a Hunt Hess skor 1.48, dok je u skupini bolesnika bez rupture aneurizme stanje svijesti bilo normalno. Svi bolesnici su preživjeli. U 9 bolesnika zaostale su nakon zahvata i nakon 6 mjeseci praćenja neurološke posljedice, u 5 bolesnika blaže, a u 4 znatne. Dvoje bolesnika imalo je u periodu nakon operacije epileptičke napade. Nije bilo značajne razlike u ishodu bolesnika operiranih radi aneurizme koja je rupturirala i onih u kojih nije bilo rupture aneurizme prije operacijskog zahvata. Kliničkim praćenjem stanja svijesti predviđen je cerebralni vazospazam u 51.2 % bolesnika. Nije bilo statistički značajne razlike u učestalosti klinički manifestnog spazma između skupine bolesnika operiranih radi rupturirane i radi neurpturirane aneurizme. Koncentracija endotelina-1, laktata, pO2 i pCO2 u arterijskoj krvi, te krvi iz bulbusa jugularne vene, te njihova venoarterijska razlika nije se razlikovala između skupine bolesnika s povoljnim i onih s nepovoljnim ishodom. Nalazi se jedino statistički značajna razlika venoarterijske razlike endotelina u bolesnika iduće jutro nakon operacijskog zahvata između onih s povoljnim i onih s nepovoljnim neurološkim ishodom. Osim toga, nalazi se visokoznačajna povezanost koncentracije endotelina-1 i koncentracije laktata što upućuje na njihovo uključenje u patofiziološkom zbivanju u ovih bolesnika. Zanimljivo je i opažanje nižeg pCO2 u fazi nakon operacije, kad bolesnici počnu ponovo spontano regulirati veličinu plućne ventilacije, u bolesnika s nižim inicijalnim GCS i višim Hunt Hess skorom. Možemo zaključiti da se endotelin-1 i drugi mjereni biokemijski parametri nisu pokazali kao upotrebljivi klinički prediktori vazospazma i neurološkog ishoda u bolesnika anesteziranih radi operacije cerebralne aneurizme, no postoji njihova povezanost što upućuje na njihovu ulogu u jedinstvenom patofiziološkom procesu u ovih bolesnika.