Primarni melanom kože (PMK) čini samo 4% tumora kože, no odgovoran je za 80% smrtnih ishoda od svih kožnih tumora. Mogućnost lokalnog recidiva je velika, čak i u bolesnika s adekvatno provedenom kirurškom terapijom, a zbog otpornosti melanoma na farmakološku terapiju, većina će bolesnika s metastazama podleći bolesti. Stoga je identifikacija nezavisnih prognostičkih čimbenika uz staging pri postavljanju dijagnoze, prioritet mnogih kliničkih ispitivanja. Kadherini su molekule odgovorne za komunikaciju i adheziju melanocita i keratinocita, a promjene u njihovoj izraženosti poput «switcha» između E- i N-kadherina upućuju na invazivno ponašanje melanoma. Hipoteza ovog istraživanja je da je izraženost E-kadherina i N-kadherina u stanicama primarnog melanoma kože (PMK) koji je metastazirao u regionalne limfne čvorove snižena u odnosu na PMK koji nije metastazirao. Izraženost Ekadherina je snižena u PMK, a povišena u metastazi tog istog melanoma u limfnom čvoru, a izraženost N-kadherina je povišena u PMK, a snižena u pratećoj nodalnoj metastazi. Drugim riječima, bolesnici sa sniženom izraženošću Ekadherina, a povišenom izraženošću N-kadherina imaju lošiju prognozu bolesti. S obzirom na postavljenu hipotezu ciljevi ovog istraživanja su: imunohistokemijski odrediti izraženost E- i N-kadherina u stanicama PMK sa i bez metastaza u LN, usporediti izraženost navedenih biljega u primarnom tumoru i pratećim metastazama u LN, usporediti izraženost E- i N-kadherina s tradicionalnim prognostičkim čimbenicima i odrediti povezanost izraženosti E- i N-kadherina u PMK s vremenom preživljenja bez znakova bolesti i s ukupnim preživljenjem bolesnika s PMK. Ovim su istraživanjem imunohistokemijski analizirana 84 uzorka PMK od kojih 44 primarna melanoma bez metastaza u LN i 40 primarnih melanoma s pozitivnim LN te su postavljeni slijedeći ciljevi: odrediti imunohistokemijski izraženost E- i N-kadherina u stanicama PMK s i bez metastaza u limfne čvorove, kao i usporediti izraženost navedenih biljega u primarnom tumoru i metastazama; usporediti izraženost E- i N-kadherina s tradicionalnim 79 prognostičkim čimbenicima (debljina tumora prema Breslowu, ulceracija površine melanoma, broj mitoza, infiltracija tumora limfocitima, stupanj invazije po Clarku, TNM stadij, dob i spol bolesnika u trenutku postavljanja dijagnoze); odrediti povezanost izraženosti E- i N-kadherina s vremenom preživljenja bez znakova bolesti i s ukupnim preživljenjem bolesnika s melanomom. E- i N-kadherin su bili izraženi u svim uzorcima PMK. Izraženost Ekadherina u PMK bila je značajno niža u odnosu na melanocite (p<0,001), a Nkadherina viša u odnosu na melanocite (p=0,008). Izraženost E-kadherina u PMK s metastazom u LN bila je značajno viša u odnosu na izraženost u PMK bez metastaza u limfnim čvorovima (p=0,003). Nije bilo značajne razlike u izraženosti N-kadherina u PMK s pozitivnim LN i PMK s negativnim LN (p=0,598). Izraženost E-kadherina u PMK ispitanika s pozitivnim LN bila je značajno viša u usporedbi s izraženosti u metastazi u LN (p<0,001), a izraženost N-kaderina u PMK bila je značajno niža u usporedbi s izraženosti u metastazi melanoma u LN (p<0,001). Izraženost N-kadherina u PMK pokazala je značajan utjecaj na preživljenje (p=0,010). Niska izraženost E-kadherina u PMK bila značajni prediktor recidiva (p=0,032). Dobivenim rezultatima potvrđeno je da u PMK i metastazi melanoma u limfnom čvoru dolazi do promjene u izraženosti E-kadherina i N-kadherina (engl. «switch»), a koju je moguće i imunohistokemijski dokazati. Izraženost Nkadherina raste s agresivnošću melanoma, stoga bi se upravo određivanjem Nkadherina mogao učiniti bolji odabir bolesnika koji bi imali koristi od agresivnijeg kirurškog liječenja.