CILJ ISTRAŽIVANJA: Budući da nodularni melanom(NM) inicijalno raste vertikalno te stoga naraste brzo i ima visoki metastatski potencijal potrebno je otkrivati i razvijati nove biomarkere koji bi se koristili u prognozi preživljenja pacijenata i diferencijalnoj dijagnostici navedenog tumora. Cilj ove studije je ispitati ulogu i značaj nuklearne EGFR (nEGFR), membranske EGFR (mEGFR) i ciklin D1 proteinske ekspresije, te EGFR i CCDN1 genske amplifikacije kao dijagnostičkih i prognostičkih biomarkera u nodularnom melanomu kože. MATERIJAL I METODE: Materijal su bioptički uzorci iz arhive Zavoda za patologiju i patološku anatomiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Istraživanu skupinu čini 110 uzoraka tkiva nodularnog melanoma dok kontrolnu skupinu čini 30 uzoraka tkiva složenih nevusa i 38 uzoraka tkiva displastičnih nevusa. Navedeni materijal je objedinjen u tkivne mikroareje koji su analizirani imunohistokemijskim bojenjema specifičnim na mEGFR, nEGFR te ciklin D1 kao i flourescentnom in situ hibridizacijom specifičnom za EFGR i CCDN1 gene. REZULTATI: Proteinska ekspresija nEGFR-a u NM uzorcima je statistički značajno manja od ekspresije u kontrolnoj skupini p=0,0337. NM uzorci su pokazali značajno veći udio polisomije kromosoma 7 te polisomije kromosoma 11 u usporedbi s kontrolnom skupinom p=0,0049. Utvrđen je veći udio snažne proteinske ekspresije mEGFR-a u NM uzorcima s manjom Breslow debljinom p=0,0426 te korelacija s pojavnošću ulceracije p= 0,0226. Kaplan-Meier metodom analize desetogodišnjeg preživljenja pacijenta utvrdili smo 2,76 puta veći rizik od kraćeg preživljenja za pacijente s prekomjernom mEGFR ekspresijom i 3,06 puta veći rizik od kraćeg preživljenja za pacijente s prekomjernom nEGFR ekspresijom. Međutim navedeni biomarkeri nisu potvrđeni kao samostalni prognostički čimbenici u multivarijatnoj analizi. ZAKLJUČAK: Naši rezultati ukazuju na važnu ulogu nEGFR-a u aktivaciji proliferacije u benignim melanocitnim lezijama, no čini se kako nEGFR ne sudjeluje u malignoj transformaciji melanocita. Proteinska ekspresija membranskog EGFR-a je povezana s pojavnošću ulceracije i kraćim preživljenjem pacijenata. Proteinska ekspresija nuklearnog EGFR-a također korelira s kraćim preživljanjem pacijenata. Iako ovi markeri nisu potvrđeni kao nezavisni prognostički čimbenici važno je dalje istražiti njihov utjecaj na biološko ponašanje nodularnog melanoma.