| Abstract | Aim The main aim of the doctoral thesis is to design and evaluate specific tests, explore the correlation between anthropometric variables and motor abilities and assess the efficiency of training programs for the development of agility in tennis. Three specific goals were set for three studies (Study 1, Study 2 and Study 3). Study 1 aimed to develop and validate a new test for assessing change of direction speed and reactive agility. Study 2 aimed to investigate the correlation between anthropometric variables and motor abilities with change of direction speed and reactive agility performance in young tennis players. Study 3 aimed to determine the effect of a six-week plyometric training program on sport-specific motor abilities, change of direction speed and reactive agility.
Study 1 methods 50 male tennis players (age 12.3 ± 1.2 years, height 156.7 ± 12.8 cm, body mass 45.9 ± 8.9 kg) who were ranked up to 50th place in the ranking of the National Tennis Association, as well as up to 300th place on the international “Tennis Europe” ranking, participated in the study. Change of direction speed and reactive agility variables were measured using newly constructed change of direction speed test (TENCODS) and reactive agility test (TENRAG), which were designed to mimic specific movements in tennis.
Study 1 results It can be concluded that the newly constructed tests of change of direction speed and reactive agility have a moderate to good degree of reliability. Additionally, the assumption that the reliability will be slightly higher for change of direction speed tests (CA = 0.92 and 0.92; ICC = 0.86 and 0.82) than for reactive agility tests (CA = 0.90 and 0.89; ICC = 0.74 and 0.72) was proven to be accurate. The results also showed that the tests have acceptable validity. Thus, the results of both tests show a moderate to large correlation (p = 0.6 and p = 0.55) with the T-TEST of agility. It can be noted that all measurements, that is, all results, are normally distributed and that the values of skewness and kurtosis are within acceptable limits. Based on the obtained skewness and kurtosis values, it can be concluded that there is acceptable sensitivity and applicability to the sample of young tennis players.
Study 1 conclusion This research confirmed the hypothesis and showed that the newly constructed change of direction speed and reactive agility tests have acceptable metric characteristics. Thus, this paper proposed a new procedure for the assessment of pre-planned and reactive agility in young tennis players, which will significantly improve and advance the existing procedures.
Study 2 methods 50 male tennis players (age 12.3 ± 1.2 years, height 156.7 ± 12.8 cm, body mass 45.9 ± 8.9 kg) who were ranked up to 50th place in the ranking of the National Tennis Association, as well as up to 300th place on the international “Tennis Europe” ranking, participated in the study. The sample of anthropometric variables in this study included the measurement of participant height, body mass, body mass index and percentage of body fat. Additionally, participants performed tests to assess speed (5, 10 and 20-meter sprints), change of direction speed (20 yards, 4x10 yards, T-TEST, TENCODS), reactive agility (TENRAG) and explosive power (countermovement jump, single-leg countermovement jump, squat jump, standing long jump and single-leg triple jump).
Study 2 results The results showed that there is a statistically significant correlation (p < 0.05) between change of direction speed and reactive agility with anthropometric characteristics (r = -0.30 to -0.41), running speed tests (r = 0.33 to 0.51) and horizontal explosive power variables (r = -0.37 to -0.49), but there was no significant correlation (p > 0.05) observed with vertical explosive power variables (r = -0.03 to -0.27). However, based on the obtained results, it can be noticed that the correlations marked as significant are not extremely large, ranging within 0.30 – 0.63, indicating a moderate correlation. More specifically, the largest correlation (r = 0.47 to 0.61) was obtained between change of direction speed tests (20 yards, 4x10 yards, T–TEST), which is logical since they are constructed in a similar way to TENCODS and TENRAG, containing similar movement patterns. Also, the 20 m sprint time (r = 0.51) falls within the range of the highest correlation.
Study 2 conclusion In conclusion, the results of this research confirmed the hypothesis that there is a significant correlation between anthropometric variables and motor abilities with change of direction speed and reactive agility performance among young tennis players. These findings provide valuable information for coaches to design a variety of tennis-specific exercises aimed at enhancing performance, particularly in terms of players' neuromuscular fitness.
Study 3 methods The participants in this study included 35 male tennis players (age 12.14 ± 1.3 years, height 157.35 ± 9.53 cm and body mass 45.84 ± 8.43 kg at the beginning of the experiment). 18 of the participants were randomly assigned to the control group, and 17 were assigned to the experimental group. Running speed (sprints at 5, 10, and 20 meters), change of direction speed (4x10 yards, 20 yards, T-test, TENCODS), reactive agility (TENRAG), and explosive power (long jump, single leg triple jump, countermovement jump, squat jump, and single leg countermovement jump) were all tested. The Mixed model (2x2) ANOVA was used to determine the interactions and influence of a training program on test results. Furthermore, Bonferroni post hoc test was performed on variables with significant time*group interactions.
Study 3 results The results of this research indicate that an experimental training program affected results in a set time period, i.e. 5 out of total 15 variables showed significant improvement after experimental protocol when final testing was conducted. The experimental group showed significantly improved results in the 5m sprint test (6.3%) in the final testing phase compared to the initial testing phase, this was also the case in comparison to the control group in both measurements. Furthermore, the experimental group showed significant improvement in the single leg countermovement jump (16.1% and 20.2%) in the final test, as well as in comparison to the control group in both measurements. The change of direction speed and reactive agility test also exhibited significant improvement (5.9% and 6.0%) in the final testing phase of the experimental group.
Study 3 conclusion The results of this research indicated that a six-week program dominated by plyometric training can have a significant effect on the improvement of specific motor abilities within younger competitive categories. These results offer valuable insights for coaches in designing diverse tennis-specific scenarios to enhance overall performance, particularly focusing on the neuromuscular fitness of their players. |
| Abstract (croatian) | Cilj Glavni cilj ove doktorske disertacije je oblikovanje i vrednovanje specifičnih testova, istraživanje korelacija između antropometrijskih varijabli i motoričkih sposobnosti te evaluacija učinkovitosti trenažnih programa za razvoj agilnosti u tenisu. Tri specifična cilja postavljena su za tri studije (Studija 1, Studija 2 i Studija 3). Studija 1 imala je za cilj validaciju novokonstruiranog testa za procjenu specifične teniske brzine promjene smjera kretanja i reaktivne agilnosti. Studija 2 imala je za cilj utvrditi povezanost antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti (brzine trčanja i eksplozivne snage) s brzinom promjene smjera kretanja i reaktivnom agilnosti kod mladih tenisača. Studija 3 imala je za cilj utvrditi utjecaj šestotjednog pliometrijskog treninga na brzinu promjene smjera kretanja i reaktivnu agilnost.
Studija 1 metode Uzorak ispitanika obuhvatio je 50 mladih natjecatelja (dobi 12.34 ± 1.22 godina, visine 156.7 ± 12.8 cm, mase 45.9 ± 8.9 kg) koji su rangirani na ljestvici nacionalnog teniskog saveza do 50 mjesta kao i na međunarodnoj „Tennis Europe“ ljestvici do 300 mjesta. Varijable brzine promjene smjera kretanja i reaktivne agilnosti mjerile su se novokonstruiranim TENCODS i TENRAG testovima koji su konstruirani na način da ispitanici oponašaju specifične kretnje u tenisu.
Studija 1 rezultati Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti kako novokonstruirani testovi brzine promjene smjera kretanja i reaktivne agilnosti imaju umjereni stupanj pouzdanosti. Također, potvrdila se pretpostavka da će pouzdanost biti neznatno veća za testove brzine promjene smjera kretanja (CA = 0.92 i 0.92; ICC = 0.86 i 0.82) nego za testove reaktivne agilnosti (CA = 0.90 i 0.89; ICC = 0.74 i 0.72). Također, rezultati su pokazali kako testovi imaju zadovoljavajuću valjanost. Tako rezultati oba testa pokazuju umjerenu povezanost (p = 0.6 i p = 0.55) s T-TESTOM agilnosti. Po dobivenim rezultatima može se primijetiti da su sve čestice mjerenja, odnosno svi rezultati normalno distribuirani te da se vrijednosti Skewnessa i Kurtosisa kreću u granicama prihvatljivosti. Na temelju dobivenih vrijednosti, može se zaključiti da postoji zadovoljavajuća osjetljivost i primjenjivost na uzorku mladih tenisača.
Studija 1 zaključak Ovo istraživanje je potvrdilo postavljenu hipotezu te su rezultati pokazali kako novokonstruirani testovi brzine promjene smjera kretanja i reaktivne agilnosti posjeduju zadovoljavajuće metrijske karakteristike, posebice reaktivni test agilnosti. Tako se ovim radom predložio novi postupak za procjenu brzine promjene smjera kretanja i reaktivne agilnosti kod mladih tenisača čime će se značajno poboljšati i unaprijediti postojeći postupci.
Studija 2 metode Uzorak ispitanika obuhvatio je 50 mladih natjecatelja (dobi 12.34 ± 1.22 godina, visine 156.7 ± 12.8 cm, mase 45.9 ± 8.9 kg) koji su rangirani na ljestvici nacionalnog teniskog saveza do 50 mjesta kao i na međunarodnoj „Tennis Europe“ ljestvici do 300 mjesta. Uzorak antropometrijskih varijabli sastojao se od tjelesne visine, tjelesna mase, indeksa tjelesne mase i postotka masti. Također, mjerili su se testovi za procjenu brzine trčanja (sprint na 5, 10 i 20 metara), brzine promjene smjera kretanja (20 jardi, 4x10 jardi, T-TEST, TENCODS), reaktivne agilnosti (TENRAG) i eksplozivne snage (skok s pripremom, jednonožni skok s pripremom, skok iz čučnja, skok u dalj s mjesta i jednonožni troskok s mjesta).
Studija 2 rezultati Dobiveni rezultati pokazali su da postoji statistički značajna korelacija (p < 0.05) između brzine promjene smjera kretanja i reaktivne agilnosti s antropometrijskim karakteristikama (r = -0.30 do -0.41), testovima brzine trčanja (r = 0.33 do 0.51) i varijablama horizontalne eksplozivne snage (r = -0.37 do -0.49), dok korelacija s varijablama vertikalne eksplozivne snage (r = -0.03 do -0.27) nije statistički značajna (p > 0.05). Međutim, na temelju dobivenih rezultata može se primijetiti da korelacije koje su označene kao značajne nisu izrazito velike, krećući se u rasponu od 0.30 – 0.63, što ukazuje na umjerenu korelaciju. Konkretnije, najveća korelacija (r = 0.47 - 0.61) dobivena je između testova brzine promjene smjera (20 jardi, 4x10 jardi, T–TEST), što je logično s obzirom da su konstruirani na sličan način kao TENCODS i TENRAG, odnosno sadrže slične obrasce kretanja. Također, vrijeme sprinta na 20 metara (r = 0.51) nalazi se unutar raspona najveće korelacije.
Studija 2 zaključak Ovim se istraživanjem potvrdila hipoteza i pokazalo da postoji značajna korelacija gotovo svih antropometrijskih varijabli i motoričkih sposobnosti s brzinom promjene smjera kretanja i reaktivnom agilnosti kod mladih tenisača. S toga, ove spoznaje pružaju korisne informacije trenerima za stvaranje širokog spektra situacija specifičnih za tenis kako bi razvili odgovarajuću metode za poboljšanje živčano-mišićnih sposobnosti svojih igrača.
Studija 3 metode Uzorak ispitanika obuhvatio je 35 mladih natjecatelja (dobi 12.34 ± 1.22 godina, visine 156.7 ± 12.8 cm, mase 45.9 ± 8.9 kg na početku istraživanja) koji su rangirani na ljestvici nacionalnog teniskog saveza do 50 mjesta kao i na međunarodnoj „Tennis Europe“ ljestvici do 300 mjesta. 18 ispitanika nasumičnim je odabirom raspoređeno u kontrolnu grupu dok je 17 ispitanika raspoređeno u eksperimentalnu grupu. mjerili su se testovi za procjenu brzine trčanja (sprint na 5, 10 i 20 metara), brzine promjene smjera kretanja (20 jardi, 4x10 jardi, T-TEST, TENCODS), reaktivne agilnosti (TENRAG) i eksplozivne snage (skok s pripremom, jednonožni skok s pripremom, skok iz čučnja, skok u dalj s mjesta i jednonožni troskok s mjesta). Mješoviti model (2x2) ANOVA korišten je za određivanje interakcija i utjecaja programa treninga na rezultate testa. Nadalje, Bonferronijev post hoc test proveden je na varijablama sa značajnim vrijeme*grupa interakcijama.
Studija 3 rezultati Rezultati ovog istraživanja pokazali su kako je eksperimentalni program treninga utjecao na rezultate u zadanom vremenskom razdoblju, tj. 5 od ukupno 15 varijabli pokazalo je značajno poboljšanje kada je provedeno finalno testiranje. Eksperimentalna grupa pokazala je značajno bolje rezultate (6.3%) u testu sprinta na 5m u završnoj fazi testiranja u odnosu na početnu fazu testiranja, a to je bio slučaj i u usporedbi s kontrolnom grupom u oba mjerenja. Nadalje, eksperimentalna grupa pokazala je značajan napredak (16.1% i 20.2%) u jednonožnom skoku s pripremom u završnom testu, kao i u usporedbi s kontrolnom skupinom u oba mjerenja. Testovi brzine promjene smjera kretanja i reaktivne agilnosti također su pokazali značajan napredak (5.9% i 6.0%) u završnoj fazi testiranja eksperimentalne grupe.
Studija 3 zaključak Ovo istraživanje je pokazalo kako šestotjedni program koji je dominantno baziran na pliometrijskom treningu može značajno poboljšati specifične motoričke sposobnosti s naglaskom na brzinu promjene smjera kretanja i reaktivnu agilnost kod mlađih natjecateljskih kategorija tenisača. Dobivene spoznaje pružaju korisne informacije trenerima za stvaranje širokog spektra situacija specifičnih za tenis kako bi razvili odgovarajuću metode za poboljšanje živčano-mišićnih sposobnosti svojih igrača. |
