| Abstract | Pokretačka snaga našega društva radno je aktivan čovjek, a stupanj razine njegova zdravlja od neprocjenjive je važnosti. S tehnološkim i civilizacijskim razvojem suvremenog društva broj ozljeda i nesreća na radnome mjestu konstantno raste, a najizrazitije ozljede vezane su uz mišićno-koštani sustav. Poremećaji mišićno-koštanog sustava utječu na radnike u mnogim zanimanjima uključujući, u zadnjem desetljeću sve više, profesionalne vozače autobusa. Brojne studije rađene u svijetu otkrivaju da gradski vozači autobusa imaju visoku učestalost bolova u mišićno-koštanom sustavu. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi povezanost tjelesne aktivnosti, vremena sjedenja i neergonomskih radnih uvjeta sa zdravljem mišićno-koštanoga sustava i radnom sposobnošću profesionalnih vozača autobusa. Istraživanje je provedeno na muškim vozačima autobusa s minimalnim radnim stažem od 15 godina u dobi od 40 do 55 godina, zaposlenih u ZET-u s područja grada Zagreba i okolice. Svi vozači bili su
u stalnome radnom odnosu i sposobni za obavljanje poslova vozača autobusa. Uzorak ispitanika činilo je 120 vozača autobusa, od kojih je 5 isključeno iz analize zbog djelomično ispunjenih upitnika, što znači da je analiza provedena na uzorku od 115 vozača autobusa. Svi ispitanici sudjelovali su u istraživanju dobrovoljno i anonimno te su birani sustavnim slučajnim odabirom. Ispitivanja vozača provedena su u prostorijama ZET-ovih garaža u Podsusedu, Dubravi i Velikoj Gorici, a mjerenje položaja tijela i kratki intervjui s njima vođeni su na njihovu radnom mjestu, u autobusu. Podatci su prikupljeni s pomoću sljedećih upitnika: Upitnik o bolovima mišićno-koštanog sustava (engl. The Örebro Musculoskeletal Pain Questionnaire – ÖMPQ), Upitnik za određivanje indeksa radne sposobnosti (engl. Work Ability Index Questionnaire – WAI), Upitnik za procjenu neergonomskih uvjeta rada (SNUR), Upitnik za procjenu izloženosti mišićno-koštanog sustava neergonomskim radnim uvjetima (engl. Rapid
Upper Limb Assessment – RULA), Upitnik za procjenu duljine sjedenja (engl. International Physical Activity Questionnaire – IPAQ). Svaki popunjeni upitnik bio je šifriran te je na taj način osiguravana anonimnost ispitanika. Sve upitnike ispitanici su popunjavali nakon svoje radne smjene. Za mjerenje razine tjelesne aktivnosti korišten je pedometar marke Yamax 200. Za obradu podataka korišten je Spearmanov koeficijent korelacije, regresijska analiza Wilcoxon Rank Sum test, Whiteov test i Box-Cox test. Statistička analiza provedena je korištenjem programskog paketa SAS System (SAS Institute Inc., North Carolina, USA). Na temelju dobivenih rezultata istraživanja zaključuje se da je učestalost bolova mišićnokoštanog sustava dobivena Upitnikom o bolovima mišićno-koštanog sustava (ÖMPQ) prisutna kod 96 % ispitanika, a razina radne sposobnosti vozača autobusa dobivena s pomoću indeksa radne sposobnosti bila je odlična kod 26 (22,6 %) vozača, dobra kod 52 (45,2 %) vozača, umjerena kod 27 (23,5 %) vozača, a loša kod njih 10 (8,7 %). Ispitanici su pokazali da im u radu najviše smetaju neudobna sjedala, zatim neprimjerena temperatura kabine, prekomjerne vibracije, prekomjerna buka, suhoća zraka, smjenski rad, nedovoljno osvjetljenje kabine, prekovremeni rad, dok im najmanje smeta rad noću. Ispitanici u prosjeku provedu dnevno 9,6 sati u sjedećem položaju. Kod većine ispitanika razina mehaničkog i posturalnog opterećenja na poslu (RULA) srednjega je i visokog rizika, dok je razina tjelesne aktivnosti (mjerena pedometrom) u prosjeku iznosila 5091 koraka u danu. Viša razina tjelesne aktivnosti povezana je s višom razinom zdravlja mišićno-koštanog sustava i boljim indeksom radne sposobnosti. Povećanje prosječnog broja koraka u danu za 1000 u prosjeku smanjuje ÖMPQ rezultat za 5,1 % (95%-tni interval pouzdanosti (95% CI): 2,7 %, 7,5 %) te povećava vrijednost WAI indeksa za 0,8 (95% CI: 0,42, 1,25). Također se pokazalo da su lošiji neergonomski uvjeti rada povezani s lošijim zdravljem mišićno-koštanog sustava i lošijim indeksom radne sposobnosti. Jedinično povećanje smetnji uzrokovanih mikroklimatskim i ergonomskim uvjetima na radnome mjestu povezano je s prosječnim povećanjem ÖMPQ rezultata za 18,7 % (95% CI: 11,1 %, 27,0 %) te s prosječnim smanjenjem WAI indeksa za 2,9 (95% CI: -4,06, -1,66), dok je jedinično povećanje smetnji uzrokovanih radnim uvjetima povezano s prosječnim povećanjem ÖMPQ rezultata za 22,0 % (95% CI: 15,1 %, 29,4 %) te s prosječnim smanjenjem WAI indeksa za 2,8 95% CI: -3,87, -1,77). Nije pronađena povezanost između vremena sjedenja i razine zdravlja mišićno-koštanog sustava. Pronađeno je da je tjelesna aktivnost medijator između neergonomskog položaja tijela, mikroklimatskih uvjeta rada i udobnosti sjedala te zdravlja mišićno-koštanog sustava, ali da nije medijator između radnih uvjeta, koji uključuju smjenski, noćni te prekovremeni rad i zdravlja mišićno-koštanog sustava. Ispitivanje povezanosti tjelesne aktivnosti, sjedenja i neergonomskih radnih uvjeta s razinom zdravlja mišićno-koštanog sustava u profesionalnih vozača autobusa trebalo bi poslužiti boljem razumijevanju njihova međusobnog odnosa, posebice u segmentu tjelesne aktivnosti kao medijatora zdravlja mišićno-koštanog sustava. Dobiveni podatci trebali bi također poslužiti kao važan argument oblikovanja budućih javno-zdravstvenih i kinezioloških intervencija za unapređenje zdravlja profesionalnih vozača autobusa- |
| Abstract (english) | The driving force of our society is the active working population, and the level of its health is of inestimable importance. With the technological and civilizational development of modern society, the number of injuries and accidents at the workplace has been constantly rising, and the most significant injuries are related to the musculoskeletal system. Musculoskeletal disorders affect workers in many occupations, including more and more, in the last decade, the professional bus drivers. Many studies conducted around the world have found that urban bus drivers have a high prevalence rate of musculoskeletal pain. The aim of this study was to determine the association of physical activity, sitting time, and non-ergonomic working conditions with the health of the musculoskeletal system and the working ability of professional bus drivers. The study was conducted on male bus drivers with a minimum of 15 years of working experience, age 40-50 years, employed in ZET in the city of Zagreb and its surrounding areas. All drivers were in permanent employment and capable of performing the duties of bus drivers. The sample included 120 bus drivers, of which 5 were excluded from the analysis due to partially completed questionnaires; therefore the analysis was conducted on a sample of 115 bus drivers. All respondents participated in the survey voluntarily and anonymously and were selected at random. Drivers completed questionnaires on the premises of ZET's garages in Podsused, Dubrava and Velika Gorica, and the measurement of the position of the body and a short interview took place at their workplace, on the bus. Data were collected through the following questionnaires: The Örebro Musculoskeletal Pain Questionnaire (ÖMPQ), the Work Ability Index Questionnaire (WAI), and the Non Ergonomic Working Conditions Assessment Questionnaire (SNUR), Rapid Upper Limb Assessment (RULA), International Physical Activity Questionnaire (IPAQ). Each completed questionnaire was coded thus ensuring the anonymity of the respondents. Respondents completed all questionnaires after their work shifts. A Yamax 200 pedometer was used to measure levels of physical activity. Spearman's correlation coefficient, regression analysis, Wilcoxon Rank Sum test, White's test, and Box-Cox test were used for processing the data. Statistical analysis was performed using the SAS System (SAS Institute Inc., North Carolina, USA). Based on the obtained research results, it was concluded that the prevalence of musculoskeletal pain, obtained through the Musculoskeletal Pain Questionnaire (ÖMPQ), is present in 96% of respondents, and the level of working ability of bus drivers, obtained using the working ability index (WAI-questionnaire), was excellent in 26 (22.6%) drivers, good in 52 (45.2%) drivers, moderate in 27 (23.5%) drivers, and poor in 10 (8.7%).. Respondents reported the greatest distress regarding uncomfortable seats, followed by inappropriate cabin temperature, excessive vibration, excessive noise, air dryness, work in shifts, insufficient cabin lighting and overtime work, while night work was the least distressing. Respondents spend an average of 9.6 hours a day in a sitting position. In most respondents, the level of mechanical and postural load at work (RULA) is of medium and high risk, while the level of physical activity (measured using pedometers) was 5091 steps per day on average. A higher level of physical activity is associated with a higher level of musculoskeletal health and a better work ability index. Increasing the average number of steps per day by 1000 on average reduces the ÖMPQ score by 5.1% (95% confidence interval (95% CI): 2.7%, 7.5%) and increases the WAI index value by 0.8 (95% CI: 0.42, 1.25). Also, poor non - ergonomic working conditions were shown to be associated with poorer musculoskeletal health and poorer work ability index. The unit increase in disturbances caused by microclimatic and ergonomic conditions in the workplace was associated with an average increase in ÖMPQ score of 18.7% (95% CI: 11.1%, 27.0%) and an average decrease in WAI index of 2.9 (95 % CI: -4.06, -1.66), while the unit increase in disturbances caused by working conditions was associated with an average increase in ÖMPQ score of 22.0% (95% CI: 15.1%, 29.4%) and with an average decrease in the WAI index of 2.8 (95% CI: -3.87, -1.77). No association was found between sitting time and level of musculoskeletal health. Physical activity was found to be a mediator between non-ergonomic body position, microclimate working conditions, seat comfort and musculoskeletal health, but is not a mediator between working conditions, which include shift, night and overtime work, and musculoskeletal health. Researching the association between physical activity, sitting and non-ergonomic working conditions and the level of musculoskeletal health in professional bus drivers should serve to better understand their relationship especially in the segment of physical activity as a mediator of musculoskeletal health. The data obtained should also serve as an important argument for shaping future public health and kinesiological interventions to improve the health of professional bus driver |
