Nastavna praksa diljem svijeta i danas pokazuje da je tradicionalni udžbenik u središtu nastavnoga procesa. Udžbenici stranoga jezika kroz sadržaje o kulturi i civilizaciji znatno utječu na razvoj slika učenika o drugoj zemlji, prema nekim istraživanjima možda i jače nego npr. udžbenici povijesti ili zemljopisa (Byram 1993: 7). Pritom se udio kulturnih sadržaja u udžbenicima i nastavi kao i način razmatranja druge kulture stalno mijenjao. Tako i udžbenici za učenje njemačkoga jezika u Bosni i Hercegovini igraju važnu ulogu u stvaranju učeničke slike o zemljama njemačkoga govornog područja. U tom se smislu postavlja pitanje kvantitete i kvalitete kulturnih sadržaja u ovim udžbenicima pri čemu se oni odnose na „sve sadržaje koji na eksplicitan i/ili implicitan način prenose informacije o pojedinoj zemlji, njezinim stanovnicima, njihovu načinu života [...] uključujući i materijalnu i duhovnu kulturu te zajednice“ (Petravić 2010: 18). Rad se bavi istraživanjem kulturnih sadržaja u bosanskohercegovačkim udžbenicima njemačkoga jezika u posljednjih 30 godina s ciljem dobivanja uvida u sliku koju ti udžbenici učenicima prenose. Teorijski okvir. U znanstvenoj se literaturi njemačkoga govornog područja u proteklim desetljećima vodi vrlo sporna rasprava o nazivu, predmetu izučavanja i znanstvenosti discipline kulture i civilizacije (njem. Landeskunde) (Pauldrach 1992: 5; Zeuner 2009: 4; Altmayer 2004, 2017; Koreik, Pietzuch 2010: 1441-1454; Schweiger i dr. 2015) kao i o tome koji koncepti i sadržaji uopće stoje iza kulturnih aspekata i kulture u području nastave stranoga jezika. To prije svega ukazuje na kompleksnost, ali i važnost i aktualnost ove problematike (Koreik, Fornoff 2020). Pauldrach (1992: 10) ističe da učenje o kulturi i civilizaciji strane zemlje nikada nije završeno te da njegova definicija uvijek ovisi o društvenim razvojima, okvirnim uvjetima i glotodidaktičkim konceptima. Tako su se tijekom povijesti pristupi poučavanju kulture i civilizacije kronološki smjenjivali, a u praksi preplitali i rijetko nalazili u čistom obliku (Zeuner 2009: 8). Koreik i Pietzuch (2010: 1444 i d.) klasificiraju četiri koncepta koja se ne razlikuju samo po odabiru kulturnih sadržaja i načinu njihova prikazivanja nego i po poimanju kulture i njezine uloge u nastavi stranih jezika: faktografski, komunikacijski, međukulturni i kulturno-refleksivni pristup. Tradicionalni faktografski tj. činjenični pristup zalaže se za sistematično poučavanje enciklopedijskog znanja o temama iz zemljopisa, književnosti ili povijesti ciljne zemlje s namjerom da se tako stvori „objektivna“ slika o njoj. Kultura u tradicionalnom smislu obuhvaća prije svega tzv. „visoku kulturu“ koja se poučava tek na višim razinama učenja stranoga jezika. Najveća kritika ovog pristupa upućena je nepreglednoj količini tema i sadržaja kao i izoliranosti podataka koji odaju dojam objektivnog prikazivanja stvarnosti ciljne zemlje. U komunikacijskom pristupu, koji u 70-im godinama 20. stoljeća nastaje kao posljedica nove orijentacije glotodidaktike uslijed društvenih i znanstvenih promjena, sposobnost komuniciranja u situacijama svakodnevice postaje cilj učenja stranog jezika (Biechele, Padrós 2003: 33). U kontekstu tzv. kulturnog zaokreta visoka kultura ustupa mjesto kulturi svakodnevice. 1980-ih i 1990-ih godina dolazi do redefiniranja komunikacijskog pristupa u okviru nastave stranih jezika koji se temelji na didaktici razumijevanja stranoga. Tako nastaje međukulturni pristup koji fokus nastave stranoga jezika sada stavlja na usporedbu vlastitoga i stranoga. Učenje stranoga jezika podrazumijeva suočavanje sa stranom kulturom, senzibiliziranje i buđenje svijesti o težini međukulturnog susreta, ali istovremeno i razvijanje sposobnosti, strategija i vještina neophodnih za njezino razumijevanje i adekvatno ponašanje. Komunikacijska kompetencija proširuje se za međukulturnu komponentu te predstavlja temelj međukulturnog obrazovanja. Pozornost teoretičara usmjerava se na izradu konceptualnih modela međukulturne komunikacijske kompetencije koja se sada smatra ključnom kompetencijom i „kombinacijom znanja, stavova i vještina“ (Petravić 2016: 18). Dosad još uvijek nije postignut konsenzus oko njezinog definiranja, pri čemu u središtu stoji pitanje poimanja kulture. Svodeći ih na najvažnija obilježja, razlikujemo dva smjera: prvi se temelji na zatvorenom, statičnom, pretežito homogenizirajuće-nacionalnom poimanju kulture; nasuprot tome stoji otvoreno, heterogeno shvaćanje kulture koja pojedince smatra multikolektivnim bićima. Na njemačkom govornom području gotovo istovremeno dolazi i do razvijanja različitih integrativnih pristupa poučavanju kulturi i civilizaciji kao i do formuliranja tzv. načela DACH1 koje polazi od pluricentričnosti njemačkoga jezika i raznovrsnosti kultura zemalja njemačkoga govornog područja. Ukazuje na neophodnost ravnopravnog prikazivanja različitih jezičnih i kulturnih elemenata svih zemalja njemačkoga govornog područja u nastavi i udžbenicima njemačkoga jezika. Istraživanja pokazuju da je provedba ovog načela u mnogim udžbenicima njemačkoga jezika još uvijek problematična te da u tom pogledu postoji potreba za njihovom prilagodbom (usp. Hägi 2006; Hedžić 2018, 2020). Prijelaz u novo tisućljeće donosi i potpunu promjenu paradigme u poučavanju kulture i civilizacije u nastavi stranih jezika. Na njemačkom govornom području posebice teoretičar i kulturolog Altmayer (osobito 2004. i 2017.) izriče oštru kritiku poimanja kulture orijentirane ka nacijama te ističe potrebu prevladavanja tradicionalističke kulture i civilizacije i njezina uključivanja u njemački kao strani/drugi jezik u vidu zasebno priznate istraživačke discipline tj. samostalne „znanosti o kulturi/kulturologije“ (njem. Kulturwissenschaft) (Koreik, Fornoff 2020: 595). Posebno problematičnom i nesuvremenom Altmayer smatra dihotomiju vlastitoga i stranoga od koje polazi međukulturna didaktika. Ona pojedince svrstava u jasno razgraničene kulturne zajednice što nikako ne ispunjava „potrebe globaliziranog svijeta“ i današnje društvene stvarnosti (Altmayer 2004: 111). To opet nužno vodi ka generalizirajućim prosudbama i do „učvršćivanja stereotipnih uvjerenja i zapažanja“ (Altmayer 2004: 103). Altmayer kulturu poima kao heterogen i dinamičan konstrukt, kao mrežu tekstnih i diskurzivnih značenja, kao hipertekst. Prema njemu, mi stvarnost tumačimo i u svijetu se orijentiramo pomoću naslijeđenih obrazaca pohranjenih u kulturnom pamćenju određene grupe, pomoću tzv. kulturalnih obrazaca tumačenja (njem. kulturelle Deutungsmuster) tj. zaliha zajedničkoga (kolektivnog) kulturnog znanja, sadržanih u različitim vrstama tekstova i diskursa. Cilj učenja stranoga jezika prema tome više nije komunikacijska ili međukulturna, nego diskursna djelatnost, aktivno i zrelo sudjelovanje u diskursima stranoga jezika. Drugim riječima, učenici se upoznaju sa „stranim“ diskursom, spoznaju ga i kritički reflektiraju vlastitu i stranu perspektivu, a sve uz pomoć autentičnih, višeznačnih, višeperspektivnih tekstova. Ovaj kompleksni, više teorijski kulturno-znanstveni pristup, često nazvan i diskurzivnim, ni prema Altmayeru nije „izravno primjenjiv u praksi“ (2004: 460), posebice ne bez solidnog jezičnog znanja. Fornoff i Koreik (2020: 58) također sumnjaju u potpuni uspjeh ovoga koncepta, prije svega zbog nedostatne kako jezične, tako i diskurzivne kompetencije kod učenika, ali i nastavnika u okviru institucionalnog učenja. Moguća praktična rješenja, također temeljena i na Altmayerovoj teoriji, nudi grupa autora (Schweiger i dr. 2015) svojim kulturno-refleksivnim pristupom koji podrazumijeva kompleksnije i dinamično shvaćanje kulture nego što je to usporedba vlastite i strane kulture. Nastava koja se odvija prema ovakvom konceptu između ostalog je egzemplarna, integrativna, orijentirana ka učenicima, procesima i djelovanju, poštuje načelo DACH, služi se autentičnim materijalima i nadasve potiče kritičko poimanje kulture (Schweiger i dr. 2015: 7 i d.). Petravić (2016) u okviru školske nastave stranoga jezika i poučavanja kulture i civilizacije predlaže kombinaciju tradicionalnog, zatvorenog i dinamičkog, otvorenog shvaćanja kulture i to uvijek s obzirom na kontekst učenja tj. ciljnu skupinu. Za osnovnu školu bi prema tome bilo nerealistično odmah očekivati otvoreno poimanje kulture. Tako je za ovu fazu prikladan najprije zatvoreni faktografski pristup koji isprva vodi do pojednostavnjene, generalizirajuće i stereotipizirajuće slike kulturnih zajednica, da bi se u srednjoj školi proširio s ciljem cjelovite i raznolike slike kulturnih zajednica (ebd. 333). Predloženi rad također se priklanja ovim poimanjima. Cilj i metodologija istraživanja. Cilj analize je razviti detaljno razumijevanje o tome kako se kultura predstavlja u udžbenicima za njemački kao strani jezik u Bosni i Hercegovini za osnovnu i srednju školu, posebno s obzirom na razvoj i promjene u posljednja tri desetljeća. Naglasak je na temeljitom dijakronijskom istraživanju kulturnih sadržaja u tim udžbenicima. Analizirat će se i usporediti kulturni sadržaji u dvije udžbeničke generacije osnovnoškolskih i srednjoškolskih udžbenika. Kombinirat će se kvantitativni i kvalitativni postupci analize sadržaja jer omogućuju temeljitu i sustavnu evaluaciju specificiranih sadržaja. Kulturni sadržaji u udžbenicima analiziraju se na više razina, posebno s obzirom na njihov udio, raznolikost odnosno distribuciju tematskih i geografskih kategorija sadržaja, likove u udžbenicima i način prezentacije tekstova. Na osnovi relevantnih istraživanja (npr. Ammer 1988; Fink 2003; Petravić 2010; Andraka 2020) i aktualnih didaktičkih i (kulturno-)refleksivnih načela (npr. Schweiger i dr. 2015; Schweiger 2021; Altmayer 2023) formulirani su sljedeći aspekti analize iz kojih proizlaze specifična istraživačka potpitanja: 1. aspekt analize: Udio kulturnih sadržaja. Potpitanje: Koliki je udio kulturnih sadržaja u pojedinačnim udžbenicima i udžbeničkim serijama? Kako bi se dobili odgovori na ovo potpitanje, najprije se definiraju kategorije sadržaja za analizu, a potom se tekstovi i ilustrativni materijal uvrste u kategorije sadržaja. Za svaku se tematsku kategoriju definira potkategorija koje se pobliže opisuje. Ovom analizom dobivaju se podatci o učestalosti tj. ukupnom udjelu kulturnih sadržaja u svakom udžbeniku i svakoj udžbeničkoj generaciji te se na osnovu kombinacije kvantitativnog i kvalitativnog postupka međusobno uspoređuju. Uspoređuju se i udžbenici za osnovnu školu s onima za srednju školu budući da se ovdje očekuju razlike. 2. aspekt analize: Raznolikost kategorija sadržaja. Potpitanje 1: Kako su raspoređeni kulturni sadržaji s obzirom na tematske kategorije sadržaja tj. teme i koliko su raznolika pojedina područja? Potpitanje 2: U kojem su omjeru zastupljene pojedinačne zemlje njemačkog kulturnog prostora tj. u kojoj se mjeri poštuje načelo DACH? Potpitanje 3: Kako je predstavljena Bosna i Hercegovina u različitim udžbeničkim generacijama? Potpitanje 4: Koje poimanje kulture zastupaju udžbenici? Ovdje se analizira raspodjela tj. zastupljenost kategorija sadržaja kao i njihove karakteristike. Polazi se od pretpostavke da ravnomjerna tematska zastupljenost može pridonijeti realističnijoj slici koju učenici stječu o nekoj zemlji. Posebna pozornost posvetit će se uvažavanju načela DACH i usporedbi kultura koji će se analizirati deskriptivno-analitičkim postupkom. 3. aspekt analize: Likovi u udžbenicima. Potpitanje 1: Kako su likovi u udžbenicima prikazani s obzirom na njihovu ličnost i opis? Potpitanje 2: Je li njihov prikaz realističan? Likovi u udžbenicima analiziraju se kvalitativno za cijeli njemački kulturnocivilizacijski prostor. Pritom se istražuju likovi prikazani u pojedinačnim udžbenicima s obzirom na njihovu osobnost i izgled (Fink 2003: 482). Najprije se analiziraju objektivna obilježja kao što su ime, dob, spol, kulturna pozadina, obiteljske konstelacije, mjesto stanovanja, zanimanje, hobi, a zatim se pozornost usmjerava ka različitim udžbeničkim likovima na temelju sljedećih pitanja: Koje osobine im se pripisuju?, Koje se suptilne informacije prenose o njima?, Proizlazi li iz toga realistična slika ljudi iz njemačkoga kulturnocivilizacijskog prostora? 4. aspekt analize: Način prezentacije. Potpitanje 1: Na koji se način prikazuju kulturni sadržaji u udžbenicima? Potpitanje 2: Je li njihova prezentacija raznolika? Tekstovi će se uvrstiti u različite kategorije prema Ammerovom katalogu analize (1988: 97 i d.). Ravnoteža između problematizirajućih i idealizirajućih sadržaja odlučujuća je da bi se dobila realistična slika o nekoj zemlji (usp. Fink 2003: 485). Nakon definiranja istraživačkih ciljeva i pitanja postavljene su specifične hipoteze. 1. Hipoteza (H1): H1 a) Udio kulturnih sadržaja veći je u novijim udžbenicima (iz 2010-ih) u usporedbi s onima iz 1990-ih. H1 b) Očekuje se znatno veći udio kulturnih sadržaja u udžbenicima za srednju školu u usporedbi s onima za osnovnu školu. 2. Hipoteza (H2): H2 a) Kategorije sadržaja ravnomjernije su raspoređene u novijim nego u starijim udžbenicima. H2 b) U novijim udžbenicima prevladavaju teme iz svakodnevnog života. 3. Hipoteza (H3): H3 a) Kulturni sadržaji u starijim udžbenicima vrlo su usmjereni na Njemačku, dok se u novijim udžbenicima uzimaju u obzir i Austrija i Švicarska. H3 b) Austrija i Švicarska u svim se udžbenicima uglavnom prikazuju turistički. 4. Hipoteza (H4): H4 a) Udio kulturnih sadržaja o Bosni i Hercegovini znatno je veći u drugoj generaciji udžbenika nego u prvoj. H4 b) Bosna i Hercegovina se u starijim udžbenicima uglavnom prikazuje kroz kategoriju povijesti, dok je u novijim prikazana znatno raznolikije. 5. Hipoteza (H5): Likovi u udžbenicima rijetko se prikazuju realistično. 6. Hipoteza (H6): U svim udžbenicima prevladava tipizirajuće-imitativni način prezentacije. Korpus analize sadrži četiri udžbeničke serije za učenje njemačkoga kao stranoga jezika i to dvije osnovnoškolske i dvije srednjoškolske. Riječ je o školskim udžbenicima isključivo bosanskohercegovačkih autora nastalim u posljednjih 30 godina. Dijelom su još uvijek u uporabi. Pritom se udžbeničke serije prema godinama nastanka mogu svrstati u dvije udžbeničke generacije: prva generacija pojavljuje se od 1996., a druga od 2009. godine. Udžbenici za osnovnu školu namijenjeni su 11- do 14-godišnjacima; udžbenici za srednju školu 15- do 18-godišnjacima. Ukupno se analizira 15 osnovnih udžbeničkih knjiga i šest radnih bilježnica. Iako samo dvije novije udžbeničke serije posjeduju radne bilježnice koje često služe samo ponavljanju i uvježbavanju jezičnih struktura prikazanih u osnovnim udžbeničkim knjigama, u pojedinim se radnim bilježnicama mogu utvrditi i novi kulturni sadržaji. Rezultati istraživanja. U nastavku su sažeto predstavljeni najuočljiviji rezultati analize, s posebnim naglaskom na sličnosti i razlike između starijih (1990-e) i novijih (2010-e) serija udžbenika za osnovne (P) i srednje škole (S) kao i na postavljene hipoteze. U udžbenicima za osnovnu i srednju školu primjećuje se povećanje kulturnih sadržaja od starijih do novijih izdanja, što potvrđuje dio hipoteze H1 a) da je udio kulturnih sadržaja u novijim udžbenicima veći nego u starijima. Ovaj porast može se pripisati širenju komunikativnog i posebno međukulturalnog pristupa poučavanju kulture u nastavi stranih jezika. Prosječni udio kulturnih sadržaja veći je u srednjoškolskim nego u osnovnoškolskim udžbenicima, no razlika nije tako izražena kako se prvotno očekivalo. Stoga se dio hipoteze H1 b) potvrđuje samo djelomično. Primjećuje se izražena dominacija kategorije geografija/putovanja/promet/okoliš kako u starijim tako i u novijim udžbenicima. Također se primjećuje veći fokus na teme kao što su slobodno vrijeme i život, što djelomično potvrđuje hipotezu H2 b) da noviji udžbenici sve veći prioritet daju temama iz svakodnevice. Novije serije udžbenika sve više naglašavaju svakodnevne i međukulturalne teme, dok starije serije više ističu tradicionalne obrazovne sadržaje poput umjetnosti i književnosti. Analiza prikaza zemalja njemačkog govornog područja pokazuje snažnu usredotočenost na Njemačku koja se smanjuje od starijih do novijih izdanja udžbenika, ali ne prvenstveno u korist Austrije ili Švicarske, već prije svega Bosne i Hercegovine. Ovaj razvoj pokazuje da se načelo DACH ne provodi u potpunosti, što djelomično potvrđuje hipotezu H3 a). Dodatno se pokazuje da su Austrija i Švicarska u udžbenicima pretežno predstavljene kroz turističke sadržaje, što potvrđuje hipotezu H3 b). Prikaz Bosne i Hercegovine u udžbenicima od prve do druge generacije pokazuje značajan porast kulturnih sadržaja čime se potvrđuje hipoteza H4 a). Noviji udžbenici nude raznovrsniji prikaz, no uglavnom se fokusiraju na kategoriju geografija/putovanja/promet/okoliš, dok stariji udžbenici pokrivaju i povijesne teme, ali ne pretežito. Time se hipoteza H4 b) potvrđuje samo djelomično. Svi udžbenici kulturu uglavnom predstavljaju kao homogenu, nacionalnu konstrukciju. U novijim izdanjima proširuju faktografski pristup poučavanju kulture i civilizacije komunikativnim i međukulturalnim elementima koji naglašavaju usporedbu između zemalja njemačkog govornog područja i Bosne i Hercegovine. Likovi u udžbenicima su idealizirani i stereotipno prikazani, pri čemu novija izdanja pokazuju vizualna poboljšanja, ali prikaz i dalje ne odražava raznolike i stvarne životne realnosti. Takav način prikazivanja dovodi do homogenizacije i stereotipizacije likova što potvrđuje hipotezu H5 da se likovi u udžbenicima rijetko prikazuju realistično. U svim udžbenicima prevladava tipizirajuće-imitativni i afirmativno-eksklamatorni način prikaza koji pojednostavljuje i idealizira svakodnevne i „tipične“ situacije, čime se uglavnom izbjegava dublje kritičko bavljenje sadržajem. Iako u srednjoškolskim udžbenicima postoji nešto veća raznolikost u načinu prikaza, mogućnosti za kritičku refleksiju i diskusiju ostaju ograničene. To potvrđuje hipotezu H6. Očekivani znanstveni doprinos istraživanja. Rezultati ove komparativne analize sadržaja pružaju uvid u promjenu uloge kulturnih sadržaja u udžbenicima njemačkoga i u nastavi stranoga jezika kao i sliku njemačkoga kulturnocivilizacijskog prostora koju oni posreduju u razdoblju od posljednjih 30 godina tj. od osnivanja Bosne i Hercegovine 1992. godine. Kako kulturni sadržaji u bosanskohercegovačkim udžbenicima njemačkoga jezika do sada nisu temeljito istraženi, predložena disertacija prvi je znanstveni rad na ovom području. Analiza udžbenika omogućava preciznije spoznaje i diferenciran uvid u cjelokupnu sliku njemačkog kulturnog područja jer se analiziraju i uspoređuju i osnovnoškolski i srednjoškolski udžbenici. Dobiveni zaključci predstavljat će i osnovu za daljnja istraživanja i izradu prijedloga za poboljšanje navedenih nastavnih materijala. Kako bi se pokazalo razlikuju li se slike prikazanih zemalja, u kojoj mjeri i na koji način, analiza bi se mogla proširiti i na udžbenike za rano učenje njemačkoga jezika. Svakako bi bilo zanimljivo istražiti kulturne sadržaje u aktualnim bosanskohercegovačkim udžbenicima drugih stranih jezika koji se poučavaju i uče u Bosni i Hercegovini kao što su engleski, francuski, turski, arapski i dr., a s ciljem usporedbe rezultata svih istraživanja i dobivanja sveobuhvatnijih zaključaka. Na temelju dobivenih rezultata mogle bi se izraditi smjernice za uključivanje kulturnih sadržaja u buduće udžbenike inih jezika u Bosni i Hercegovini. Osim toga, rezultati istraživanja mogli bi se usporediti i sa sličnim istraživanjima drugih zemalja. Relevantnost kulturnih sadržaja u udžbenicima stranoga jezika na taj bi se način mogla istražiti i usporediti i na međunarodnoj razini.