Ova teza sastoji se od četiri istraživačka rada od kojih svaki donosi primjer uspješne primjene metode stohastičke kolokacije na modele u bioelektromagnetizmu. U primjerima iz prva dva rada metoda stohastičke kolokacije spregnuta je s Galerkin-Bubnovljevom inačicom metode rubnih elemenata na primjeru kanonskog modela ljudskog tijela. Tijelo je modelirano kao cilindrična antenna čija su vodljivost i geometrijski parametri slučajne varijable, a izlazna veličina je inducirana struja/polje. U prvom primjeru tijelo je izloženo polju niske frekvencije, dok se u drugom primjeru radi o izloženosti tranzijentnom polju. U trećem istraživačkom radu stohastička kolokacija spregnuta je s hibridnom metodom konačnih/ rubnih elemenata i to za anatomski realističnu ljudsku glavu. Glava je sastavljena od tkiva kože, lubanje i mozga čije su električne permitivnosti i vodljivosti slučajne varijable, a veličina od interesa je inducirano električno polje. U četvrtom istraživačkom radu troslojni model glave korišten je za simulaciju transkranijalne električne stimulacije mozga. Vodljivosti lubanje, kože i mozga modelirane su kao slučajne varijable, a kombinacija stohastičke kolokacije i metode rubnih elemenata korištena je za proračun stohastičkog odziva skalarnog električnog potencijala. U ovim radovima primjenom metode stohastičke kolokacije izračunati su stohastički momenti i intervali pouzdanosti izlaznih veličina od interesa u svrhu određivanja njihovog raspona. Uz to, obavljena je i analiza osjetljivosti prema principu analize varijance ANOVA kako bi se uspostavio odnos varijacije ulaznih parametara i totalne varijance izlaza. Peti rad naveden u ovoj tezi preglednog je karaktera te donosi primjere primjene stohastičke kolokacije na druga područja računalnog elektromagnetizma, također od strane autorice i njenih kolega.