Rastući udio obnovljivih izvora energije utječe na moderne elektroenergetske sustave. Promjenjivi obnovljivi izvori energije nisu upravljivi izvori i smanjuju tehničku mogućnost sustava za praćenje nesigurne potrošnje te povećavaju trošak rezerve. Spremnici energije svojim se karakteristikama nameću kao potencijalno rješenje. U prvom dijelu disertacije prikazani su modeli za pogon spremnika na dan-unaprijed tržištu energijom. U prvom modelu distribuirani spremnici energije imaju zajedničku strategiju nastupa. Ako spremnici energije imaju različite vlasnike, natječu se međusobno na tržištu kako bi ostvarili profit. Takvo ponašanje opisano je ravnotežnim modelom s ravnotežnim ograničenjima (engl. EPEC). Kako bi se utvrdila mogućnost spremnika energije za ostvarivanjem prihoda nuđenjem različitih usluga, razvijena su dva modela pogona spremnika na tržištu energijom dan-unaprijed i tržištu rezerve. U drugom dijelu disertacije prikazan je trorazinski model investicijskog problema u kojem operator sustava koordinirano ulaže u prijenosne vodove i spremnike energije dok istovremeno privatni investitor ulaže u spremnike energije. Ostvareni znanstveni doprinos: 1) Ravnotežni model s ravnotežnim ograničenjima (EPEC) za modeliranje utjecaja spremnika energije na ravnotežu tržišta električne energije, 2) Operativni model sudjelovanja spremnika energije na tržištu električne energije i na tržištu rezerve i 3) Trorazinski model za koordinirano planiranje prijenosnih vodova i spremnika energije u vlasništvu operatora sustava i privatnog investitora.