U radu su prikazana svojstva mjerne metode Impulsna Pletizmografija, te je na temelju izvedenih mjerenja rekonstruirana nadomjesna sheme mjernog objekta (sučelje elektroda – biološki materijal). Nadalje su određeni elementi nadomjesne sheme i njihova ovisnosti o trajanju i amplitudi pobudnih strujnih impulsa. Na temelju dobivenih rezultata metoda je uspoređena sa rezultatima Impedancijske Pletizmografije. Za sva mjerenja izveden je istosmjerni impulsni strujni izvor sa mogućnošću promjene trajanja impulsa ( 0,6μs − 50μs ) i pauze te promjenom amplitude ( 0mA − 40mA ). Dobiveni rezultati pokazuju da se nadomjesna shema mjernog objekta može svesti na troelemntnu nadomjesnu shemu. Nadomjesna se shema sastoji od kapaciteta, koji je električni ekvivalent reaktivnog otpora na sučelju elektroda - koža, paralelnog otpora, koji je radni ekvivalent sučelja elektroda – koža i serijskog otpora, koji je električni ekvivalent radog otpora unutarnjeg tkiva. Za vrlo kratka trajanja impulsa (<5μs ), troelementna nadomjesna shema svodi sa na serijski spoj otpora i kapaciteta. Frekvencija ponavljanja nema utjecaja na promjenu vrijednosti elemenata u troelementnoj nadomjesnoj shemi. Promjene vrijednosti elemenata nadomjesne sheme su posljedica promjene trajanja strujnih impulsa i promjene amplitude strujnih impulsa. U tom smislu vrijednost serijskog otpora u nadomjesnoj shemi pada sa povećanjem amplitude strujnih impulsa, dok vrijednost kapaciteta raste. Vrijednosti kapaciteta i serijskog opora rastu sa porastom trajanja strujnih impulsa. U serijskom otporu sadržan je i promjenjivi dio unutarnjeg otpora koji je posljedica promjene volumena u unutrašnjem tkivu (promjena volumena krvne žile ili pluća). Promjenjivi otpor je nosilac korisne informacije u mjerenju impulsnom pletizmografijom. Vrijednosti promjene otpora uslijed promjene volumena u unutarnjem tkivu su vrlo male i reda su veličine par Ohma. U radu je prikazana krivulja promjene električnog otpora uslijed promjene volumena. Impulsna metoda pokazuje manju osjetljivost na smetnje, veću točnost mjerenja u usporedbi sa impedancijskom metodom. Impulsnom metodom mogu se postići impulsi veće amplitude, a bez osjeta nelagode u obliku peckanja uslijed protjecanja struje.