Genetski algoritmi, kao podskup evolucijskih algoritama, čine jedan poseban model strojnog učenja zasnovan na zakonima prirodne selekcije i evolucije. Zbog svojih svojstava predstavljaju robusnu metodu optimiranja i danas se koriste za rješavanje čitavog niza različitih problema. Označavanje zemljopisnih karata važno je područje u kartografiji i spada u red teških kombinacijskih problema. U radnji se ispituje uporaba genetskih algoritama u problemima označavanja zemljopisnih karata. Najprije se uvode osnove genetskih algoritama, opisuju njihova svojstva i način funkcioniranja Slijedi podroban opis problema označavanja karata sa osvrtom na postojeće metode koje ga rješavaju. Nadalje se za ovaj problem izgrađuje genetski algoritam sa bogatim skupom parametara. Nudi se mnoštvo mogućnosti od inicijalizacije kromosoma, izbora roditelja i zamjene potomcima, odabira funkcije cilja, standardnih i problemski specifičnih operatora križanja i mutacije, pa sve do konačnih izvješća i analiza. Algoritam se testira uz različite kombinacije ulaznih parametara, te se vrši statička i dinamička analiza dobivenih rezultata radi utvrđivanja kvalitete konvergencije. Također se dobiveni rezultati uspoređuju sa rezultatima ostalih metoda primijenjenih na isti problem. Rezultati ispitivanja ukazuju na prednost uporabe modela stacionarne zamjene sa elitizmom i specifičnim operatorima križanja, dok je utjecaj mutacije zanemariv. Tako odabrana konfiguracija daje najbolje rezultate uz najmanju osjetljivost na promjenu parametara.