U ovom radu je rješavana problematika distantne zaštite visokonaponskih prijenosnih vodova korištenjem neuronskih mreža. Tijekom rada razvijeni su algoritmi za zaštitu koji rješavaju osnovne probleme zaštite i to napajanje kvara s obje strane voda preko otpora na mjestu kvara i zaštita dvostrukih vodova obzirom na međuinduktivitet između pojedinih vodova. U uvodnom dijelu rada prikazane su teorijske osnove distantne zaštite visokonaponskih prijenosnih vodova, osnovni principi i definicija adaptivne zaštite i osnove korištenih neuronskih mreža. Razvijeni adaptivni modeli su osnovani na neuronskim mrežama i to dva tipa: višeslojni perceptron i Kohonenova samoorganizirajuća mreža. Za svaki od modela razrađen je kompletan model izvedbe, učenja i primjene. Korištenje modela zasnovanog na Kohonenovoj mreži predstavlja novost u odnosu na višeslojni perceptron koji je do sada uglavnom bio korišten. Uvođenjem Kohonenove mreže iskorišteno je svojstvo da se svi raznmatrani problemi svode na rješavanje binarnog problema. Svaki od adaptivnih distantnih modela zaštite koristio je za simulaciju programski paket, razvijen prilikom izrade ovog rada, koji omogućava kreiranje, učenje i provjeru neuronskih mreža - višeslojnog perceptrona i Kohonenove mreže. Programski paket je uspoređen i s nekim drugim programima koji se koriste u svijetu, te je pokazao zadovoljavajuće rezultate. Razvijeni modeli zaštite teoretski su provjereni na dijelu prijenosnog sustava Hrvatske elektroprivrede: na 110 kV-nom vod Plomin - Lovran i 400 kV-nom vod Žerjavinec - Héviz. Analizom rezultata provjere teorijski je potvrđena primjenljivost razvijenih modela, te se pokazala prednost pri korištenju modela zasnovanih na Kohonenovim mrežama.