Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Subscribe to Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu feed
Updated: 4 hours 8 min ago

Poziv za prijavu izlaganja za Jedanaesti festival hrvatskih digitalizacijskih projekata

Thu, 02/24/2022 - 10:29

Jedanaesti festival hrvatskih digitalizacijskih projekata, skup posvećen digitalizaciji kulturne i znanstvene baštine, sustavima za upravljanje digitalnom građom, digitalnim proizvodima i uslugama te predstavljanju digitalizacijskih projekata, održat će se virtualno 12. i 13. svibnja 2022. godine u organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Suradnja u digitalizaciji građe kao središnja tema ovogodišnjega D-festa potaknuta je trenutačno najvećim nacionalnim suradničkim projektom digitalizacije – e-Kultura. Na središnju temu nadovezuju se podteme s kojima se svakodnevno susrećemo u digitalizaciji građe – od pitanja resursa i ekonomičnosti procesa digitalizacije preko pitanja prioriteta u odabiru građe za digitalizaciju i važnosti digitalizacije kulturnoga dobra do nedoumica, prepreka i otvorenih pitanja koja se odnose na autorsko pravo a presudna su svima koji bi željeli digitalizirati i koristiti noviju građu.

Teme 11. D-festa

– Suradnja u digitalizaciji građe
– Projekt e-Kultura
– Integracija i interoperabilnost
– Zaštita i očuvanje digitalne baštine
– Digitalna humanistika
– Digitalizacija baštine (kulturno dobro, autorsko pravo, obrazovanje, 3D, ekonomičnost)
– Predstavljanje provedenoga projekta digitalizacije ili digitalnoga proizvoda

 Prijave izlaganja

Izlaganja se prijavljuju preko mrežne stranice D-festa.
Formati izlaganja: izlaganje i izlaganje na posteru.
Rok je za prijavu izlaganja do 3. travnja 2022. godine.
Autori će o prihvaćanju izlaganja biti obaviješteni do 11. travnja 2022. godine.

Pojedinosti o Jedanaestome festivalu hrvatskih digitalizacijskih projekata.

The post Poziv za prijavu izlaganja za Jedanaesti festival hrvatskih digitalizacijskih projekata appeared first on .

„San sam usnio, jedini znak koji ostavljam“ – sjećanje na Juru Kaštelana

Thu, 02/24/2022 - 09:05

Samo sunce, sunce, sunce
i galebovi svrate u letu
u tvoj san
na kamenoj kosi Mosora.

O vjetrovi, vjetrovi, vjetrovi,
samo vjetrovi znaju toplinu tvojih obraza,
dah
i disanje trava u vrtačama.

Bure i kiše
pjevaju ti uspavanku
bure i kiše.

Samo sunce, sunce, sunce
i galebovi svrate u letu
u tvoj san
na kamenoj kosi Mosora.

(San u kamenu)

Čitajući pjesmu San u kamenu, prisjećamo se hrvatskoga književnika Jure Kaštelana koji nas je napustio 24. veljače 1990. godine.

Jure Kaštelan cijeloga je života govorio o sebi preko svojih stihova, a otkako ga više nema među živima, o njem govore samo njegove pjesme.

Posmrtni ostatci pjesnika Jure Kaštelana našli su svoj počinak u tihoj mirogojskoj nekropoli, ali njegova lirska duša vječno će ostati na kamenoj kosi Mosora, gdje će mu bure i kiše pjevati uspavanku…

Hrvatski pjesnik i književnik Jure Kaštelan rodio se 18. prosinca 1919. godine u Zakučcu pokraj Omiša. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Splitu, a od 1938. godine studirao je jezike i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Godine 1940. objavljuje u vlastitoj nakladi, s ilustracijama Ede Murtića, svoju prvu zbirku pjesama Crveni konj. U Drugome svjetskom ratu sudjeluje u obrani domovine kao pristaša lijevih snaga. Poslije rata nastavlja silom prekinuti studij te obavlja niz uredničkih i književničkih dužnosti. Doktorirao je 1955. godine disertacijom o lirici Antuna Gustava Matoša. Od 1949. godine radi najprije kao asistent, zatim kao docent pa profesor teorije književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Nekoliko je godina boravio u Parizu, gdje na Sorbonni djeluje kao lektor hrvatskoga jezika. Na Odsjeku za kroatistiku dugi je niz godina bio predstojnik Katedre za teoriju književnosti. Nakon umirovljenja 1980. godine postao je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Smrt ga je zatekla na mjestu ravnatelja Instituta za književnost i teatrologiju HAZU.
Jure Kaštelan za sobom je ostavio šest izvornih zbiraka pjesama većega ili manjega opsega, i to Crveni konj (1940.), Pijetao na krovu (1950.), Biti ili ne (1955.), Malo kamena i puno snova (1957.), Otvorena pjesma (1976.) i Divlje oko (1978.) te niz razasutih pjesama u poetsko-grafičkim mapama što ih je, mahom kao bibliofilska izdanja, bio objavio zajedno s prijateljima slikarima: Skoplje u tvojim očima (1964.) i Zavjet za Epetion (1984.) s Edom Murtićem, Rbine sna tlapi jave (1979.) i Okrenut moru (1986.) s Franom Parom te Sve plavo nebeski plavo (1989.) s Matkom Trebotićem. Tijekom dvadeset godina objavljeno mu je i petnaestak knjiga izabranih pjesama, od kojih je najpotpunija 148. knjiga niza Pet stoljeća hrvatske književnosti. Sabrana djela u četiri knjige (u redakciji priređivača i ovoga izdanja) objavljena su mu između 1999. i 2004. godine u nakladi Globus.
Objavio je Jure Kaštelan i knjigu priča Čudo i smrt (1961.) te tri drame, prvo objavljene kao radijske prilagodbe, i to Pijesak i pjena (1958.), I da i ne (1962.) te Prozor (1972.). Kao znanstvenik napisao je monografske studije Lirika A. G. Matoša (1957.) te Približavanje, prolegomena za liriku A. B. Šimića (1970.). Napisao je i znatan broj studija, eseja i članaka, kao npr. o Dragutinu Tadijanoviću, Ivanu Goranu Kovačiću, Dobriši Cesariću, Edi Murtiću i Otonu Glihi te o likovnome pokretu Exat i dr. Prevodio je s francuskoga i ruskoga, potkraj života osobito sa starogrčkoga jezika. Uredivši niz izdanja, objavio je i prvu poslijeratnu knjigu Tina Ujevića, Rukovet (1950.). Neprolazne su i njegove zasluge za objavljivanje standardne hrvatske Biblije iz 1967. godine.
Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor. Za života su mu još dodijeljene nagrade, kao što su Nagrada grada Zagreba, Goranov vijenac i Avnojeva nagrada.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne književnosti u Zagrebu dostupno je približno 260 zapisa o njegovim djelima.

Jure Kaštelan bio je osoba koja je u sebi sjedinjavala umjetnika riječi, sveučilišnoga profesora i marljiva javnog djelatnika. Temeljna oznaka njegova pjesništva mogla bi glasiti: poeta doctus, učeni pjesnik.

Jedan od posljednjih stihova Jure Kaštelana glasi: „San sam usnio, jedini znak koji ostavljam.“ Pjesnik je stalno sanjao, maštao i vjerovao u bolje, ali kada toga nije vidio, upirao je svoj pogled prema zvijezdama i vječnosti.

Stvaralaštvo Jure Kaštelana potvrđuje da veliki pisci nikad ne umiru.
Ostaju živjeti u svojim riječima…

Vratite me u gromade, u klisure, u spletove gorja.
U zakone vječnosti moje djevičanstvo.
Bacite u mora, u oceane, gromovima predajte me.
Vladari zemlje, mir i san mi dajte. (…)

(Jadikovka kamena)

The post „San sam usnio, jedini znak koji ostavljam“ – sjećanje na Juru Kaštelana appeared first on .

Svečano obilježen Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 2022.

Wed, 02/23/2022 - 10:23

Svečanom proslavom održanom 22. veljače 2022. godine obilježen je Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i 415. obljetnica njezina postojanja, uz prigodno obraćanje izaslanika predsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske prof. dr. sc. Radovana Fuchsa, izaslanika ministrice kulture i medija Republike Hrvatske i državnoga tajnika dr. sc. Ivice Poljička, izlaganje glavne ravnateljice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanke Stričević, dodjelu Nagrade i priznanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za 2021. godinu te prigodni umjetnički performans studenata Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević čestitala je djelatnicima i svima okupljenima Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te se na potpori zahvalila Upravnomu vijeću Knjižnice, Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske te osnivaču Knjižnice Vladi Republike Hrvatske kao i brojnim suradnicima, pojedincima i ustanovama koji pridonose razvoju NSK. Osvrnula se na rad i postignuća Knjižnice u 2021. godini, a najavila je i novo strateško razdoblje Knjižnice.

„Slavimo danas 415. obljetnicu Knjižnice koja prikuplja i čuva vrijednu baštinu, svjedok je nacionalnoga kulturnog identiteta, izvorište za znanstvena propitivanja, učenje i kulturni razvoj pojedinca i društva, a  svoje djelovanje pronalazi u harmoniji koju stvaraju pisani i tiskani izvornici i digitalna građa, neprocjenjive vrijednosti starina i informacijsko-komunikacijski formati i alati današnjega i budućega doba. Ukratko, djelovanje Knjižnice sagledavamo kao harmoniju – od pisanih i tiskanih primjeraka do otvorene znanosti, od trezora do oblaka“, istaknula je glavna ravnateljica Knjižnice.

Govoreći o novoj Strategiji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu do 2026. godine vođenoj izjavom o viziji „Prenosimo ideje kroz vrijeme“, prof. dr. sc. Ivanka Stričević naglasila je tri strateška cilja Knjižnice – dostupnost građe, podataka i knjižničnih usluga prema svim skupinama korisnika, osnaživanje kapaciteta Knjižnice i suradnju u razvoju i inovacijama.

 „Osnovni nam je cilj djelovanja usmjeren na održivost temeljnoga poslanja i unaprjeđenje rada u svim segmentima, posebno u onim poslovima na koje iznimno utječu okolnosti pandemije. Zato se posebno okrećemo korisnicima, javnomu djelovanju i djelovanju za javno dobro. U tome smjeru osmišljavamo programe za novouređeni dio Knjižnice kako bismo humanizirali javne prostore biserima kulture koje ova Knjižnica ima i dali ih na uživanje raznim javnostima“, naglasila je glavna ravnateljica NSK, najavivši nove strateške projekte Knjižnice, među kojima i CroAtrium – multimedijski lab Croatice – mjesto susreta, učenja, razmjene, istraživanja, ali i  nova turistička točka grada Zagreba.

U sklopu programa svečane proslave Dana Knjižnice proglašeni su i dobitnici Nagrade i priznanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za 2021. godinu. Nagrada u kategoriji Djelatnik Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za 2021. godinu dodijeljena je knjižničarskoj savjetnici za međunarodnu suradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Jasenki Zajec. Nagrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u kategoriji Fizička osoba koja promiče i/ili sudjeluje u osmišljavanju i provedbi međuinstitucijskih programa te surađuje s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu dodijeljena je voditeljici Bibliobusne službe u Gradskoj knjižnici Zadar i voditeljici  Županijske matične službe za narodne i školske knjižnice Zadarske županije Nadi Radman. U kategoriji Priznanje poslovnomu subjektu koji potiče, podupire i sudjeluje u ostvarenju razvojnih programa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te tako pomaže u poboljšanju i promicanju Knjižnice i knjižničarske djelatnosti dodijeljeno je dnevnim novinama Večernjemu listu.

Tijekom svečanoga programa studentice Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu oslikavale su mural posvećen Vesni Parun kojim NSK želi skrenuti pozornost na vrijednu ostavštinu velike hrvatske pjesnikinje u godini u kojoj se obilježava 100. obljetnica njezina rođenja te dati dodatan poticaj za govor o njezinu djelu kao i daljnje umjetničke interpretacije njezinih stihova. Autorica je ovoga likovnog rada koji će trajno ostati pohranjen u Knjižnici Nika Vrbica, a uz nju su mural izvodile i Anđela Majica, Ena Antunović i Marta Dijak pod mentorstvom dekana Akademije red. prof. art. Tomislava Buntaka te likovne umjetnice i vanjske suradnice Akademije dr. art. Melinde Štefčić.

Svečani program obilježavanja Dana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu glazbenim je nastupom uveličao Gudački kvartet Secco izvedbom skladbi Luke Sorkočevića Simfonija br. 1 u D duru, stavak 2 i Simfonija br. 3 u D duru, stavak 1.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Svečano obilježen Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 2022. appeared first on .

Riznica riječi Tonka Maroevića u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu

Mon, 02/21/2022 - 13:27

U četvrtak 24. veljače 2022. u 12 sati u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu bit će predstavljena bibliografija i izložba Riznica riječi Tonka Maroevića u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Na predstavljanju će govoriti dr. sc. Ivana Mance i dr. sc. Petar Prelog s Instituta za povijest umjetnosti, dr. sc. Lobel Machala i mr. sc. Tamara Ilić Olujić iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te dugogodišnji suradnik i prijatelj Tonka Maroevića, dramski umjetnik Goran Matović.

Uloga Tonka Maroevića, hrvatskog pjesnika, esejista, prevoditelja, istraživača suvremene hrvatske umjetnosti, likovnog i književnog kritičara, na hrvatskoj kulturnoj i znanstvenoj sceni je nemjerljiva. S obzirom na njegovu intenzivnu i plodnu suradnju s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu, upravo je Knjižnica smatrala važnim prirediti izložbu i publikaciju s bibliografijom koja će objediniti njegov rad.

Bibliografija radova Tonka Maroevića koji se nalaze u fondu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu obuhvaća više od 1400 naslova i svjedoči o njegovu predanom i intenzivnom radu. Posebno mjesto u njoj predstavlja bibliografija grafičkih mapa, čijem je nastanku Tonko Maroević doprinosio tekstovima predgovora, pogovora ili kao urednik.

Izložba Riznica riječi Tonka Maroevića u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu donosi izbor iz njegova izrazito bogatog opusa, od prvih knjiga s objavljenim stihovima, sonetima, prijevodima; brojnih monografija koje je posvetio likovnim umjetnicima, književnih i likovnih osvrta objavljenih u knjigama i znanstvenim i stručnim časopisima, izbor iz grafičkih mapa i kataloga izložaba kojima je pisao predgovore ili pogovore.

Tekstovi Tonka Maroevića nastajali su na pisaćoj mašini, pa će mu posjetitelji izložbe, simbolično, imati priliku upravo na pisaćoj mašini poslati poruku ili zahvalu.

Izložbu je podržalo Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, a moći će se pogledati do 10. ožujka.

…Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bila je mjesto gdje je Tonko rado dolazio i ostajao, donoseći sa sobom mirnoću, vedrinu, a u poslovnom smislu sigurnost u dobro obavljen posao. Ova publikacija stoga je svojevrsni hommage čovjeku koji je neumorno stvarao i ostavio svijetli trag među ljudima s kojima je surađivao.

Tamara Ilić Olujić, urednica publikacije

The post Riznica riječi Tonka Maroevića u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu appeared first on .

Europski dokumentacijski centar NSK priredio mrežnu izložbu publikacija u povodu Europskoga dana zaštite žrtava kaznenih djela

Mon, 02/21/2022 - 09:15

Europski dan zaštite žrtava kaznenih djela obilježava se svake godine 22. veljače kako bi podsjetio sve žrtve, ali i upozorio moguće žrtve, na njihova prava. Nadnevak je 1990. godine odredila središnja organizacija za europsku potporu žrtava Victim Support Europe koja okuplja 65 udruga potpore žrtava iz 31 zemlje Europe, među kojima je i Republika Hrvatska.

Tim je povodom Europski dokumentacijski centar NSK priredio mrežnu izložbu publikacija pod nazivom Europski dan zaštite žrtava kaznenih djela koja na jednome mjestu okuplja najvažnije publikacije o toj temi na hrvatskome jeziku, a ujedno su i mrežno dostupne. Za potrebe promicanja izložbe ostvarena je suradnja s Predstavništvom Europske komisije u Republici Hrvatskoj koja je poduprla tiskanje plakata koji omogućuju pristup izložbi i preko QR koda. Mrežna izložba konceptualno je podijeljena u četiri cjeline: zakonodavstvo Europske unije, zakonodavstvo Republike Hrvatske, publikacije Ureda za publikacije Europske unije i publikacije hrvatskih izdavača. Publikacije u velikome dijelu obuhvaćaju zakonodavni dio zaštite žrtava, ali i savjetodavni dio, osobito pružanjem informacija o sustavima potpore žrtvama i svjedocima kaznenih djela. Izložbom se nastoji ojačati svijest pojedinaca o važnosti zaštite žrtava te skrenuti pozornost na sva prava koja je moguće ostvariti. Ova je izložba, kao i ostale mrežne izložbe u organizaciji Europskoga dokumentacijskog centra NSK, trajno dostupna.

The post Europski dokumentacijski centar NSK priredio mrežnu izložbu publikacija u povodu Europskoga dana zaštite žrtava kaznenih djela appeared first on .

Uz obljetnicu rođenja Silvija Strahimira Kranjčevića

Thu, 02/17/2022 - 08:52

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I… gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.

Ja nosim boštvo ovo – ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan se je glaso
Kroz čarne, mlađe sne!

Kroz požar, koji suklja, da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

… Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al ovaj nije cvijet.

On vreba, vreba, vreba… a ja grlim mukom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tom sankom mom se klanja
I pozdravlja joj dan.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam, na kojoj tek njeni dusi zbore,
I… lutam kojekud.

Tek kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

(Moj dom)

Jedan od najistaknutijih pjesnika hrvatskoga realizma i pravaš Silvije Strahimir Kranjčević rođen je 17. veljače 1865. godine u Senju. U rodnome je gradu započeo školovanje, a kako je htio postati svećenik, 1883. godine odlazi na teološki studij u Rim, od kojega brzo odustaje te napušta Italiju. Smatra se kako je boravak u Rimu na njega ostavio poseban dojam koji je poslije pokušao prenijeti kroz pjesme. U Zagrebu završava jednogodišnji učiteljski tečaj iz slovničko-povijesne grupe te odlazi službovati u Bosnu i Hercegovinu jer se nije mogao zaposliti u Khuenovoj Hrvatskoj. Mostar, Livno, Bijeljina, Sarajevo – to su njegove životne postaje, gradovi u kojima nije samo ostvarivao svoju egzistenciju nego i pjesnički sazrijevao. Prvu pjesmu objavio je i on u Hrvatskoj vili (1883.), mjesec-dva prije odlaska u Rim. U uredništvu, koje tada već vodi Eugen Kumičić, borbeni stihovi mladoga, posve nepoznatoga pjesnika, dočekani su oduševljeno i proročanski: „Taj će vam biti najbolji hrvatski pjesnik!“ Iz Rima šalje još dvije pjesme šušačkoj Slobodi, a vrativši se iz Rima, objavljuje u Viencu pjesmu Noć na Foru i u Senju, odmah zatim, prvu zbirku Bugarkinje (1884.) koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u ZagrebuBugarkinje su bile dočekane s naglašenim priznanjima; Milivoj Šrepel napisao je o njima prvu kritiku, s puno izričitih pohvala. Do sljedeće njegove zbirke (Izabrane pjesme, 1898.) proći će više od deset godina, od nje do sljedeće (Trzaji, 1902.) još četiri, a onda još šest do posljednje (Pjesme, 1908.). Sve one potvrđuju da su godine provedene u Bijeljini (1888. – 1892.) i drugi put u Livnu (1892. – 1893.) bile njegovo najplodnije razdoblje pune pjesničke zrelosti. Kranjčević je počeo kao domoljubni pjesnik, a predstavio se i kao socijalno-satirički pjesnik. Progovorio je o bijedi malih ljudi, radnicima (Radniku), hrvatskim iseljenicima, o beskičmenjacima (Gospodskom Kastoru). Kao pjesnik misaonih pjesama (Mojsije, Zadnji Adam i dr.) zaokupljen je motivima slobode, ropstva, vjere u ideale, traženjem smisla života, čovjekovim položajem u svijetu, biblijskim motivima, motivom Krista (Eli! Eli! Lama azavtani?!). Kranjčević je i pjesnik intimnoga nadahnuća te pjesnik krajolika (Iza spuštenih trepavica). Ako je osamdesetih godina 19. stoljeća hrvatskom književnošću prevladavala proza, devedesetih godina prvenstvo pripada Kranjčevićevu pjesništvu. U Sarajevu osam godina (1895. – 1903.) uređuje književni časopis Nadu, koji je izdavala Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Tada je uživao veliku slobodu kao književnik i stekao velik ugled.
Stvorio je novi pjesnički govor u hrvatskoj književnosti i uzdigao hrvatsko pjesništvo na europsku razinu.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 215 zapisa o njegovim djelima.

Silvije Strahimir Kranjčević, pjesnik i istinska hrvatska domoljubna veličina, preminuo je u Sarajevu 29. listopada 1908. godine nakon teške bolesti, ne navršivši četrdeset četvrtu godinu života.

… I tebi baš što goriš plamenom
Od ideala silnih, vječitih,
Ta sjajna vatra crna bit će smrt
Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
U ideale svoje sumnjati!

(Mojsije)

 

The post Uz obljetnicu rođenja Silvija Strahimira Kranjčevića appeared first on .

Svečanost obilježavanja Dana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 2022.

Wed, 02/16/2022 - 08:53

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u utorak 22. veljače 2022. godine svečanim programom u 12 sati u predvorju Knjižnice uz izravan prijenos na svojem kanalu YouTubea obilježit će Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

U svečanome programu obilježavanja sudjelovat će izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministar znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske prof. dr. sc. Radovan Fuchs, izaslanik ministrice kulture i medija Republike Hrvatske i državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske dr. sc. Ivica Poljičak kao i glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dr. sc. Ivanka Stričević koja će se osvrnuti na postignuća Knjižnice u 2021. godini te predstaviti novu strategiju Knjižnice do 2026. godine.

U sklopu svečanoga obilježavanja Dana NSK bit će dodijeljena Nagrada i priznanje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u trima kategorijama. Program će glazbenim nastupom uveličati Gudački kvartet Secco, dok će tijekom svečanoga programa u predvorju Knjižnice studenti Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu oslikavati mural Koralji vraćeni moru, posvećen Vesni Parun. Ovim umjetničkim djelom NSK želi skrenuti pozornost na vrijednu ostavštinu velike hrvatske književnice u godini u kojoj se obilježava 100. obljetnica njezina rođenja.

Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Za­grebu obilježava se tradicionalno 22. veljače, u spomen na dan kada je 1483. godine otisnuta prva hrvatska tiskana knjiga Misal po zakonu rimskoga dvora. Kao logotip Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu odabrano je slovo uglate glagoljice Iže (transliterirano latiničko „i“), a preuzeto je upravo iz Misala, najstarijega prvotiska na hrvatskome jeziku u čiji je spomen 22. veljače proglašen i Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva.

Danas je sačuvano samo 11 nepotpunih primjeraka Misala, od čega se šest nalazi u Hrvatskoj, a pet u inozemstvu. Dva primjerka mogu se pogledati u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, dva se nalaze u Samostanu franjevaca trećoredaca na zagrebačkome Ksaveru, jedan u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu te jedan u Knjižnici Dominikanskoga samostana Bola na Braču. Ostali primjerci čuvaju se u Vatikanskoj knjižnici u Rimu, Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, Nacionalnoj knjižnici u Sankt Petersburgu i Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču. Na portalu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Glagoljica.hr mogu se pogledati i digitalizirano izdanje Misala po zakonu rimskoga dvora te druga vrijedna glagoljaška djela.

Danom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu obilježit će se i 415. obljetnica postojanja Knjižnice, koja kao središnja knjižnica Republike Hrvatske i Sveučilišta u Zagrebu te središnje mjesto prikupljanja i čuvanja pisanoga i tiskanoga kulturnog dobra predstavlja ključno mjesto hrvatske kulture, znanosti i obrazovanja.

https://www.nsk.hr/wp-content/uploads/2022/02/Dobrodosli-u-NSK.mp4

 

The post Svečanost obilježavanja Dana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 2022. appeared first on .

Vraćanje posuđenih knjiga bez zakasnine u povodu Dana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

Wed, 02/16/2022 - 07:59

U povodu obilježavanja Dana Knjižnice, knjige posuđene u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu mogu se vratiti bez plaćanja zakasnine od 21. do 23. veljače 2022. godine.

Knjige se vraćaju na pult na kojem su bile posuđene, odnosno na ulaznoj razini te u čitaonicama na trećem i četvrtome katu.

The post Vraćanje posuđenih knjiga bez zakasnine u povodu Dana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu appeared first on .

Ciljevi

Wed, 02/16/2022 - 07:35

Ciljevi prema Strategiji razvoja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu do 2026.

• Dostupnost građe, podataka i knjižničnih usluga svim skupinama korisnika.
• Osnaživanje kapaciteta Knjižnice.
• Suradnja u razvoju i inovacijama.

 

The post Ciljevi appeared first on .

Uz 111. obljetnicu rođenja pjesnika igre, boje i zvuka

Tue, 02/15/2022 - 09:52

Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.
Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali malo sa igračima.
Kad bi drveće hodalo,
Među pticama bi došlo do velike pometnje,
Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.
Kad bi drveće hodalo,
Ja bih pisao naranči s juga
Nek dođe kod moga bolesnog druga.

(Kad bi drveće hodalo)

Maštovitim i zaigranim stihovima nezaobilazne pjesme svih osnovnoškolskih čitanaka, uz obljetnicu rođenja prisjećamo se jednoga od omiljenih autora dječje književnosti, pjesnika neobuzdane mašte i izvanredne stvaralačke snage, koji na jedinstven način u svojoj poeziji spaja igru, boju i zvuk.

Grigor Vitez rođen je 15. veljače 1911. godine u Kosovcu pokraj Okučana. Bio je učitelj u Slavoniji, Podravini i Bosni, nakon toga u Ministarstvu prosvjete te zatim tajnik Društva hrvatskih književnika. Punih šesnaest godina proveo je u izdavačkoj kući Mladost, u kojoj pokreće i uređuje velik broj izdanja književnosti za djecu (Biblioteke Vjeverica i Jelen te nekoliko manjih serijala Iz priče u priču, Plava knjiga, Palčićeva knjižica). Iako je najprije objavio zbirke pjesama za odrasle (San boraca u zoru 1948., Naoružane ruže 1955. i dr.), najpoznatiji je i najcjenjeniji kao pjesnik za djecu. Najprije su mu objavljene slikovnice Medvjed kao pudar i Dva pijetla (1951.), a zatim su slijedile Tko će s nama u šumicu, Maksimir, Čudna škola, Ogledalce, A zašto ne bi … Igrokaz Plava boja snijega nekoliko je puta postavljan na kazališnu scenu. U desetak godina tiskano mu je čak sedam zbiraka poezije za djecu: Prepelica (1956.), Sto vukova i druge pjesme za djecu (1957.), Kad bi drveće hodalo (1959.), Jednog jutra u gaju (1961.), Iza brda plava (1961.), Hvatajte lopova (1964.), Gdje priče rastu (1965.) i Igra se nastavlja (posmrtno, 1967.).

Njegove zbirke pjesama prevedene su na dvadesetak stranih jezika, a dobitnik je i svih bitnijih nagrada u zemlji. Začetnik je novoga, modernijega dječjeg pjesništva, bio je potpuno svoj. Do tada pretežno epsku i didaktičnu poeziju za djecu, Vitez oslobađa suvišnoga moraliziranja, unosi stilske, jezične i izražajne novosti, čime utječe na mnoge književnike koji su poslije pisali za djecu – Stanislava Femenića, Vesnu Parun, Tita Bilopavlovića, Zvonimira Baloga i dr. Njegove su pjesme prostor zamišljenoga djetinjstva, u kojem vladaju povjerenje, humanost, vedrina i optimizam. Njegove pjesme bile su nadahnuće brojnim skladateljima (Ivi Lhotka-Kalinskomu, Ivi Tijardoviću, Stanku Horvatu, Lovri Županoviću, Bruni Bjelinskomu i dr.), kao i likovnim umjetnicima i ilustratorima (Ordanu Petlevskomu, Svjetlanu Junakoviću, Tomislavu Torjancu, Zlatku Boureku i dr.). Prevodio je s ruskoga, francuskoga i slovenskoga jezika.

Ime Grigora Viteza nosi i godišnja nagrada za najuspješnija književna i likovna ostvarenja u knjigama za djecu autora koji žive i djeluju na tlu Hrvatske. Utemeljio ju je 1967. godine Savez društava Naša djeca Hrvatske, a uključuje novčani iznos, diplomu i statuu Ptica, akademske kiparice Ksenije Kantoci.

U sklopu Međunarodne dječje digitalne knjižnice, projekta započetoga u proljeće 2002. godine pozivom Kongresne knjižnice (Library of Congress) nacionalnim knjižnicama u svijetu na suradnju u izgradnji prve dječje digitalne knjižnice u svijetu, dostupna je i knjiga Grigora Viteza A zašto ne bi

Hrvatski pjesnik Grigor Vitez preminuo je 23. studenoga 1966. godine u Zagrebu.

U svoje pjesme sam utkao mnogo zvukova, mirisa, boja i pokreta iz svijeta vlastitog djetinjstva.

Ujedno sam htio da pružim u njima što više vedrine i radosti, one nepovratne radosti koja je svojstvena samo djetinjstvu i koju život odraslima razbija i polako uništava, a čovjek vazda teži da nešto od toga sačuva i dalje.

(Grigor Vitez)

The post Uz 111. obljetnicu rođenja pjesnika igre, boje i zvuka appeared first on .

„Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?“ – uz Dan ljubavi

Mon, 02/14/2022 - 09:12

Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?
Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine?
Ah, rado bih je sklonio na koje
zaboravljeno mjesto u sred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.
Al’ ipak, sve što dodirne nas dvoje
k’o gudalo nas neko spaja, koje
iz dviju struna jedan mami glas.
Na kom instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pjesmo slatka.

(Rainer Maria Rilke – Ljubavna pjesma)

Možda i nije potreban poseban motiv ni povod pisati o ljubavi…
Ona sasvim dobro služi kao nadahnuće za milijune ispisanih stranica na svim jezicima svijeta.
Valentinovo nije samo dan za zaljubljene. Ono je dan i za one koji se već dugo samo vole. Ono služi i onima koji nisu baš sigurni je li to ljubav ili samo zanesenost koja će proći.
Bez zaljubljenosti, bez zanosa, teško se živi. Bez ljubavi još i teže…
Kako do ljubavi, najveće tajne života, ljubavi koja ispunja sve naše čežnje, ljubavi za koju se uvijek ponovno rađa i umire, pitanja su koja često postavljamo.
Na putu do istinske ljubavi potrebna je borba. Svaki čovjek nosi u sebi neodoljivu čežnju voljeti i biti voljen. Istinski voljeti znači željeti drugomu dobro, ne tražiti samo svoje zadovoljenje i vlastitu sreću, nego to isto htjeti i drugomu. Voljeti treba naučiti, a to nije lako.

Slavite 14. veljače kao Dan ljubavi ili slavite neki drugi dan, svejedno. Ili slavite svaki dan, ali ako ikako možete, budite zaljubljeni svaki dan, cijeli život, jer tako ćete uvijek ostati mladi i veseli.

Jedina bitna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom.

(Albert Schweitzer)

The post „Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?“ – uz Dan ljubavi appeared first on .

Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu vraćeno vrijedno izdanje „Dizionario geografico portatile“

Fri, 02/11/2022 - 13:19

Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u petak 11. veljače 2022. vraćen je vrijedan primjerak knjige Dizionario geografico portatile švicarskoga geografa i kartografa Isaaka Broucknera (1686. – 1762.) otuđen 1987. godine, kojemu je naslov kraljevskoga geografa dodijelio francuski kralj Louis XV.

Knjigu su glavnoj ravnateljici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanki Stričević predali ministrica kulture i medija Republike Hrvatske dr. sc. Nina Obuljen Koržinek i veleposlanik Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici mr. sc. Jasen Mesić.

Riječ je o drugome venecijanskom izdanju dvosveščanoga djela Dizionario geografico portatile otisnutoga 1761. godine u čuvenoj venecijanskoj tiskari obitelji Remondini. U djelu su abecedno popisani do tada poznati geografski entiteti cijeloga svijeta s kratkim pojašnjenima o njihovu smještaju, administrativnoj pripadnosti te s potrebnim brojčanim pokazateljima poput geografske dužine i širine. Geografski entiteti od A do KY popisani su u prvome svesku djela koje još uvijek nedostaje, dok se u vraćenome primjerku nalaze geografski entiteti popisani od L do ZW. Veličina bibliografskoga formata i riječ portatile u naslovu djela ističu da je djelo imalo priručničku namjenu i vlasnik je knjigu mogao nositi i prenositi ako je putovao.

Drugo izdanje Broucknerova djela Dizionario geografico portatile bilo je dijelom fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čemu svjedoči postojeća dokumentacija Knjižnice, a kao i sve knjige tiskane do 1850. godine, ovo djelo ima status kulturnoga dobra.

U velikoj pljački Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu koju je osamdesetih godina 20. stoljeća počinila tročlana skupina zajedno s Aleksandrom Millesom na čelu, otuđen je velik broj vrijednih primjeraka knjižnične građe. Dio je otuđene građe vraćen, a za dijelom građe se još uvijek traga.

Bitno je istaknuti da su među zadnjim vraćenim djelima i rijetki primjerak knjige Trinum magicum sive Secretorum magicorum opus continens autora Caesarea Longinusa iz 1614. godine, koje je Knjižnici vraćeno u studenome 2020. kao i djelo Selenographia sive Lunae descriptio atque accurata tam macularum eius, quam motuum diversorum … delineati autora Johannesa Heveliusa, koje je pak vraćeno u srpnju 2019. godine.

Vraćanje knjižnoga blaga Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu rezultat je dugogodišnje uspješne suradnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske kao i Veleposlanstva Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu vraćeno vrijedno izdanje „Dizionario geografico portatile“ appeared first on .

Uz 347. obljetnicu smrti hrvatskoga jezikoslovca i leksikografa Ivana Belostenca

Thu, 02/10/2022 - 08:07

Evo, preljubazni čitatelju, moje brodovlje, što se prije nekoliko godina bilo otisnulo iz luke, sada je napokon – ne nakrcano Krezovim i Midinim bogatstvom, nego književnim blagom, ne bez oluja, ni bez svakodnevna olujna mora, niti bez vjetrova, a ni bez jedara – neokrnjeno pristalo uz obalu, mimo moju i tvoju nadu, ali ne izvan očekivanja. Možda ne bi bilo potrebno toliko napora, toliko brige i uporna truda, toliko dugotrajna bdijenja i nesanice, da se nakon starih komu drugomu slučilo prijeći ovim tako da kažem književnim morem, tako prostranim i gotovo neiscrpnim…

(Gazophylacium)

Svakim danom otkrivamo bogatstva našega jezika. Mnogo je razloga koji nas navode na traženje jezičnoga blaga, no navest ćemo samo dva. Prvi se krije u našoj ljubavi prema hrvatskoj kulturnoj baštini uopće, dok drugi leži u debelome sloju prašine zaborava koji je prekrio mnoga vrijedna djela. Kako se to ne bi dogodilo s najvećim i najznamenitijim djelom starije hrvatske leksikografije, vrijeme je da se prisjetimo našega najvećeg leksikografa, Ivana Belostenca kao i njegova životnog djela Gazophylacium, s kojim je udario trajan pečat u našu, ali i u europsku kulturnu povijest.

Hrvatski jezikoslovac i leksikograf Ivan Belostenec jedan je od prvih djelatnika u hrvatskoj književnosti i jezikoslovlju koji se svjesno zauzimao za gradnju jedinstvenoga hrvatskog književnog jezika. Njegov lik, nažalost, nije sačuvan. Na njega podsjećaju djela i spomen-ploče. Bio je najučeniji među pavlinima svojega doba.

Ivan Belostenec živio je od 1594. ili 1595. (nadnevak nije poznat). Prvi podatci o njegovu životu povezani su sa 1616. godinom kada je u Lepoglavi stupio u pavlinski red. Dvije godine poslije odlazi u Beč u isusovački kolegij kako bi studirao filozofiju. Ondje ostaje tri godine, a onda odlazi u Rim u glasoviti zavod Collegium Germanicum, gdje studira teologiju. Nakon završetka studija djelovao je kao prior u samostanima u Lepoglavi, Sveticama pokraj Ozlja, Čakovcu i Crikvenici te kao administrator i provincijal u Istri. Stoga ne čudi što je Belostenec, rođenjem kajkavac, svjesno ustrajao u unošenju južnih jezičnih elemenata u kajkavštinu. Pisao je pjesme koje nisu sačuvane te propovijedi Sacri sermones in sacratissimum festum Corporis Christi. Idiomate Illyrico composti ac editi Opera ARPF Joannis Byllostinacz. Ord. S. Pauli Primi Eremitae Provinciae Istriae & Vinodol bis Emerito provinciale Deset propovijedi o euharistiji (1672.) koje su dostupne u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Njegovo je najvrjednije djelo veliki dvojezični rječnik Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium (Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi), a drugi Gazophylacium Illyrico-Latium (Riznica ilirsko-latinska), koji je i po naslovu riznica riječi. Sastoji se od dva dijela – prvi je latinsko-hrvatski i sadrži gotovo 40 000 latinskih riječi koje su objašnjene znatno većim brojem hrvatskih sinonima (istoznačnica), a drugi, hrvatsko-latinski dio, ima enciklopedijsko obilježje po svojim gospodarskim poukama, liječničkim savjetima, poslovicama, izrekama i epigramima te sadržava gotovo 25 000 riječi. Rječnik je objavljen tek 1740. godine u Zagrebu, a za tisak su ga priredili pavlini Jerolim Orlović i Matija Mužar. U oblikovanju rječnika autor se naslanjao na Vrančića, Habdelića i Mikalju. Koncept književnoga jezika naslijedio je od pokupskih glagoljaša, hrvatskih protestanata i ozaljskoga kruga, odnosno zastupnik je tronarječne osnovice književnoga jezika. U skladu s njom piše svoje prezime (Bellosztenecz) tako da se može čitati kao Belostenec, Bilostinac i Bijelostijenac, ali u knjizi propovijedi svoje prezime zapisao je kao Bilostinac.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegovo djelo Gazophylacium iz 1740. godine, a kao dragocjenost hrvatske pisane baštine bilo je predstavljeno i na izložbi Blago NSK.

Pavlinski prior Ivan Belostenec preminuo je 10. veljače 1675. godine u Lepoglavi u dubokoj starosti.

Ivan Belostenec je stup na kojem počiva hrvatska jezična znanost.

(Josip Bratulić)

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Uz 347. obljetnicu smrti hrvatskoga jezikoslovca i leksikografa Ivana Belostenca appeared first on .

Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta

Wed, 02/09/2022 - 09:40

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– viši stručni savjetnik – planer analitičar u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– viši stručni savjetnik za javnu nabavu u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– viši stručni savjetnik za održavanje elektroinstalacija u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje
– diplomirani knjižničar – redaktor integriranog knjižničnog sustava u Odjelu Informacijske tehnologije
– diplomirani knjižničar za baštinske zbirke u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– diplomirani knjižničar u Odjelu Obrada.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta appeared first on .

Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 9. veljače 2022.

Wed, 02/09/2022 - 09:31

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– viši stručni savjetnik – planer analitičar u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– viši stručni savjetnik za javnu nabavu u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– viši stručni savjetnik za održavanje elektroinstalacija u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje
– diplomirani knjižničar – redaktor integriranog knjižničnog sustava u Odjelu Informacijske tehnologije
– diplomirani knjižničar za baštinske zbirke u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– diplomirani knjižničar u Odjelu Obrada.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 9. veljače 2022. appeared first on .

NSK sudjeluje u projektu građanske znanosti „Citizen-enhanced open science in Southeastern Europe Higher Education hubs“ iz Erasmus+ programa EU

Mon, 02/07/2022 - 10:28

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu sudjeluje u istraživačkome projektu Citizen-enhanced open science in Southeastern Europe Higher Education hubs kojemu je svrha povezati građane s paneuropskim naporima za otvorenu znanost. Projekt prepoznaje potrebu za razvojem povezanosti između društva i znanosti, a istraživačke knjižnice mogu biti ključan čimbenik. Mnoge su knjižnice razvile usluge potpore građanskoj znanosti, druge se oslanjaju na građane da uređuju svoje zbirke, a inicijative građanske znanosti kao što je SciStarter udružile su se s visokoškolskim knjižnicama kako bi razvile smjernice za bolju provedbu zajedničkih akcija. Usredotočujući se na otvorenu znanost koju podupire građanska znanost i povezujući se s EOSC-om, ovomu Erasmus + projektu, KA2, svrha je integrirati rezultate građanske znanosti izravno u krug otvorene znanosti. Geografsko područje, jugoistočna Europa, posebno je poduprto zbog sve većega nedostatka sinergije između otvorene i građanske znanosti. Projekt kao idealne lokacije uzima visokoškolske knjižnice koje djeluju na sveučilištima, surađuju s narodnim i drugim knjižnicama, kao središta otvorenoga znanja i inovacija.

Projekt će se provoditi od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024. godine u suradnji sa suradnicima iz osam zemalja, i to dvjema ustanovama iz Danske (Sveučilišna knjižnica južne Danske) i Nizozemske te šest ustanova iz jugoistočne Europe – Grčke (Sveučilište u Patrasu), Italije (Sveučilište u Torinu), Srbije (Sveučilište u Beogradu, Sveučilišna knjižnica „Svetozar Marković“), Cipra (Sveučilište Cipar), Bugarske (Sveučilište studija knjižničarstva i informacijskih tehnologija) i Hrvatske (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu).

Više pojedinosti o projektu Citizen-enhanced open science in Southeastern Europe Higher Education hubs.

The post NSK sudjeluje u projektu građanske znanosti „Citizen-enhanced open science in Southeastern Europe Higher Education hubs“ iz Erasmus+ programa EU appeared first on .

Uz Dan dubrovačkoga parca

Thu, 02/03/2022 - 09:27

Sve je na svijetu nestalno i promjenjivo; ali je jedna stvar stalna i nepromjenjiva, a to je: da će, dok traje Dubrovnik, trajati i neograničena ljubav Dubrovčana prema svome milome i svetome Parcu, a ufamo da će i njegova obrana stalna ostati na dobro i na spas svih Dubrovčana.

(kanonik Antun Ljepopili: List dubrovačke biskupije, br. 2, 1916., str. 30)

Uz Dan svetoga Vlaha 3. veljače, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pridružuje se obilježavanju Feste svetoga Vlaha odabirom digitaliziranih razglednica s motivima crkve svetoga Vlaha koje se čuvaju u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Sveti Vlaho (Blaž) je biskup, mučenik, liječnik te prijatelj siromaha i bolesnika. Naziv Blaž dolazi od prilagodbe latinske inačice imena (Blasius), a dubrovački naziv Vlaho nastao je od grčke riječi Vlasios.

Štovanje svetoga Vlaha ostalo je nepromijenjeno tijekom turbulentne dubrovačke povijesti, a zaštita trajna. U ime svetoga Vlaha donosili su se zakoni, kovali se novci s njegovim likom, pod njegovom zastavom plovili su brodovi, njegovi kipovi bdiju na zidinama nad svakim putnikom i došljakom, a njegove slike nalaze se u kućama i sprječavaju mnoge nedaće.

Festa svetoga Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, UNESCO-ova je nematerijalna svjetska baština u Hrvatskoj koja, kao proslava njegova blagdana, neprekidno traje od 972. godine do danas. Svake godine okupi veliki broj hrvatskih i inozemnih gostiju te je zasigurno najbitnije crkveno-svjetovno događanje mjesnoga stanovništva, ali i jedinstvena turistička atrakcija. Ove će se godine, kako je već najavljivano, zbog epidemioloških razloga proslaviti uz određena ograničenja, poštujući propisane epidemiološke mjere.

Osim u Dubrovniku, taj se svetac štuje i u Zagrebu. Tomu svjedoči velebna crkva svetoga Blaža arhitekta Viktora Kovačića, jedno od najvrjednijih ostvarenja sakralne arhitekture s početka 20. stoljeća.

Tisuću ljeta taj sveti starac
u moćnoj ruci drži naš grad,
on je naš svetac-zaštitnik, parac
spasitelj naš i nekoć i sad.

(Luko Paljetak)

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Uz Dan dubrovačkoga parca appeared first on .

Citat 1. veljače 2022.

Tue, 02/01/2022 - 06:00

Poklonjene mi bjehu ove knjige u kojima se nalazi mnogo lijepih stvari…

The post Citat 1. veljače 2022. appeared first on .

Uz obljetnicu smrti Ranka Marinkovića

Fri, 01/28/2022 - 08:44

Gledao sam ih pred sobom prebačene na leđa, iznad zadnjice, kako se odmaraju jedna u drugoj. Lijeva se mazi u naručju desne, spretnije, snažnije, pametnije, ozbiljnije. Gotovo bih rekao i »starije« kad ne bih znao da su zajedno rođene od iste majke (dakako, i od istog oca), štoviše, da su skupa i začete, da su nastale iz zajedničke želje oca i majke, koji su ih ostavili mjesto sebe da mijese od kore zemlje koru kruha. Nastale su iz želje, iz grča, iz čudnog trabunjanja u noći, u pomračenju svijesti, i sada hodaju po svijetu zagrljene, zaljubljene, nerazdvojive. Jedna u drugoj. Desna je prstima obgrlila lijevu i nosi je pažljivo i brižno…

(Ruke)

Čitajući ulomak iz novele Ruke, prisjećamo se istaknutoga hrvatskog književnika Ranka Marinkovića.

Viški Voltaire, kako ga je nazvao Tin Ujević, rodio se 22. veljače 1913. godine u Visu. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu i Zagrebu, gdje je završio i Filozofski fakultet. Godine 1943. interniran je u logor Ferramonte na Kalabriji, odakle dospijeva u Bari i do kraja rata boravi u izbjegličkome logoru u El Shattu. Nakon rata radi u Ministarstvu prosvjete NRH, Nakladnome zavodu Hrvatske, a od 1946. do 1950. godine direktor je Drame zagrebačkoga Hrvatskog narodnoga kazališta. Od 1950. do umirovljenja profesor je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1983., a član Društva hrvatskih književnika od 1948. godine. U dva je mandata bio vijećnik u Skupštini grada Zagreba.

Bio je poznati prozni i dramski pisac, njegov književni opus raznovrstan je i bogat. Obuhvaća poeziju, književne i kazališne kritike, eseje, drame, pripovijetke i romane.

Surađivao je u Krležinu Pečatu i manje poznatim časopisima, a u ožujku 1939. u Hrvatskome narodnom kazalištu izvedena mu je prva drama Albatros, koja je poslije tiskana kao sastavni dio njegove prve prozne knjige Proze (1948.). Poslije Drugoga svjetskog rata počinje njegovo glavno stvaralačko razdoblje u kojem će napisati brojne novele, od kojih će se neke poslije naći u njegovoj znamenitoj zbirci Ruke. Zbirkom Ruke, koja je tiskana u tridesetak izdanja, zadobio je pozornost i pohvale kritike. Bliskost s ranijom prozom zamjetljiva je u mediteranskome ozračju te pozornosti usmjerenoj na likove koji pate od nesposobnosti ostvarenja vlastita identiteta. U toj su zbirci objavljene antologijske Marinkovićeve novele, među kojima svakako treba spomenuti naslovnu, priču o stvaralaštvu, u kojoj do izražaja dolazi modernistička gradnja priče i poigravanje pripovjedačkom pozicijom, te Zagrljaj, s naglašenom metaliterarnom dimenzijom koja tematizira sam čin pisanja (proza o pisanju proze) i neizravno problematizira odnos umjetnosti i zbilje. Praizvedba drame mirakula Glorija 1955., u režiji Bojana Stupice, bila je prava senzacija jer se izdigla iznad cjelokupna tadašnjeg hrvatskog dramskog stvaralaštva. Ona problematizira sukob pojedinca s dogmatizmom i krutim društvenim normama. U romanu Kiklop, koji se pojavio deset godina poslije, Marinković ocrtava Zagreb uoči Drugoga svjetskog rata, služeći se analitičkim opisima psihičkih stanja likova, suptilnom ironijom, pa i crnim humorom. Kada je roman prenesen na filmske i televizijske ekrane, njegova su djela postala tražena i čitana kao nikad prije. Na tragu takva pripovjednog oblikovanja nastao je i antiroman Zajednička kupka. Svoj opus zaokružio je 1993. godine djelom simbolična naslova Never more (Nikad više).

Dobitnik je više književnih nagrada. Vjesnikovom nagradom za književno stvaralaštvo Ivan Goran Kovačić nagrađeni su mu romani Kiklop i Never more. Marinkovićeva djela prevedena su na mnoge jezike.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 170 zapisa o njegovim djelima. Na portalu Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupni su plakati Borisa Bućana za predstave Albatros i Glorija, nastale prema istoimenim djelima Ranka Marinkovića.

Njegov književni opus nije velik, ali mu po vrijednosti pripada mjesto na vrhu hrvatske književnosti druge polovice 20. stoljeća.

Hrvatski književnik Ranko Marinković preminuo je 28. siječnja 2001. godine u 88. godini života u Zagrebu, a pokopan je u Komiži na otoku Visu.

Znao je veliki Višanin reći da je svaki čovjek otok, a svako napuštanje otoka odisejska pustolovina. (…) Svaka svjetlost ima sjenu, a sjena je, barem što se čovjeka tiče, njegova vlastita parodija, govorio je Mediteranac šjor Ranko i sve to potvrđivao u Gloriji i Kiklopu, u Zajedničkoj kupki i Pustinji, Pod balkonima i u Poniženju Sokrata, u Neveselim očima klauna, u Never more… I kad nije tematizirao otok, bio je otočanin, u kristalima otočke posebnosti i njegovih arhetipskih zadanosti, zašavši duboko pod kožu podneblja, prepoznavao je paradigmatsko, usud maloga čovjeka u sunčanom krajoliku u kojem se karneval – a šjor Ranko, majstor paradoksa, umro je upravo u dane Poklada – smjenjuje s funeralnošću, a pobožne procesije sa zadirkivačkim i zajedljivim dokonim sjedjeljkama u kakvoj brijačnici ili na šentadi na rivi. (…) I uvijek je neka tiha nježnost i toplina (…) strujala ispod ozbiljne maske nerijetkoga cinizma i ironije, žalca i satire pa i crnohumorne duhovitosti.
(…) Od tog dana početkom veljače 2001. godine, pomiren s otokom, (…) Ranko Marinković počiva u svom insularnom zavičaju, među svojima, nad uvalom u kojoj su putokazi…

(Jakša Fiamengo Velikan hrvatske književnosti i kulture)

 

The post Uz obljetnicu smrti Ranka Marinkovića appeared first on .

Paginacija